Nije samo novom kušaonicom poznati vrbnički vinar
Anton Katunar iznenadio novinare. U nevelikoj prostoriji, koja je
ujedno i arhiva, tik iznad podruma, dakako da je raskošno
pogostio goste krčkim specijalitetima, od šurlica s
jelenskim gulašem do pečenog kozlića. Ali, glavni događaj
bio je putovanje u povijest popularne tamošnje žlahtine.
Nanizao je i otvorio sačuvane boce obiteljskog vina još iz
1986. godine, koju je napunio otac, a etiketa je obična, priručna,
kakva se tada kupovala u Trstu. Prva pak komercijalna bila je 1991.
godine.
– Ne mislim da žlahtinu treba ostaviti deset godina, pa tek
onda prodavati – kaže Katunar – nego sam ih ostavio
u arhivi da se sada može uspoređivati. Jer, žlahtina je na (opravdanom)
glasu da je najužitnija kao mlado, dapače ljetno vino. No ova je
degustacija pokazala da i starija godišta mogu sačuvati
svježinu, obogatiti se tercijarnim aromama, dobiti novu,
višu kvalitetu. Ne vrijedi to za sva godišta, kad
je bila lošija berba, očitovalo se to i u čaši.
Primjerice, '02 ima fine arome, podsjeća pomalo na sancere, kristalno
čiste je žute boje, orašasta, osjete se egzote i sijeno. '99
je fino zrelo vino, tercijarnih aroma, lagano se čak osjeti i petrolej!
Vino slavnog Dragoslava – jubilarno – kristalno je
zlatne boje, ostavlja dojam predikatnog vina, ima ugodan oksidativni
ton, osjeti se egzotično voće, ananas, zrela žuta breskva, kompot od
kruške. Elegantno je, nježno, skladno, živahno s finom
još kiselinom. Nevjerojatna je i '95 – posve
svježe, fino, harmonično vino, čak još i svijetle boje, s
petrolejskim štihom. Šteta što je
loš čep pokvario ugođaj kušanja vina iz '86. koje
je stari Katunar prvi put napravio po sinovim uputama,
drukčije nego su tada radili Vrbenčani.
Recimo i da je Katunarov prvi vrbnički chardonnay; dojmljiv je onaj iz
vruće '03, trećina ga je tri mjeseca bila u rabljenu barriqueu, a drugo
u velikim drvenim bačvama.
POVODI Anton Katunar otvorio kušaonicu i arhivu
Pogled u povijest žlahtine
![vrt-zlahtina-txt.jpg](/media/img/3a/28/09f797cc7aab8e5dac24.jpeg)