Prije desetak dana objavili smo pričicu kako se Sanaderova i Rončevićeva kći, te Mesićeva unuka pripremaju za prijamne ispite na fakultetima. Cure su svojski prionule knjizi i nije ih strah. Potkraj prošlog tjedna - rekao mi jedan čitatelj: “Hvala Bogu, sad je sve jasno!” - saznali smo da je Rončevićeva kći 406. na Ekonomiji, da je Sanaderova 165. na Medicini, a Mesićeva nije, zasad, uspjela na Pravu, bila je 1272.
Kome trebaju te informacije? Sto posto vjerujem, a uvjeravam i vas čitatelje, da ni Sanader, ni Mesić, a ni Rončević nisu poželjeli da novine pišu o njihovim kćerima i unukama, a niti su o tome sanjale Bruna, Sara i Ana. Poželjeli su to urednici, možda, htijući pokazati regularnost prijamnih ispita jer, vidi se, intervencija nije bilo. Ne tvrdim da su te informacije svima nezanimljive, ali tvrdim da veliku većinu čitatelja više zanima tko su mladi ljudi koji su bili prvi na listama, što će biti s onima koji se nisu uspjeli upisati, koliko ih je otišlo studirati u inozemstvo... i tvrdim da Bruni, Ani i, pogotovo, Sari nismo učinili uslugu.
Odabrala sam ovu temu, jer želim skrenuti pažnju i čitatelja i novinara na događaj koji je u našim medijima prošao prilično nezapaženo, a sigurna sam da ćemo ga danas-sutra tumačiti kao granični kamen između tzv. tvrdog (ozbiljnog) i zabavnog novinarstva, ili preciznije – u kojoj će se mjeri ozbiljni mediji baviti zabavljačkim temama.
Novinarka Mika Brzezinski, komentatorica i voditeljica na MSNBC televiziji strašno se iznervirala kad je u emisiji “Morning Joe” kao prvu, dakle, najznačajniju, vijest trebala pročitati da Paris Hilton izlazi iz zatvora, a onda bi na red došla vijest o žrtvama i Iraku. Mika Brzezinski je odmah zgužvala vijest o Paris, pa ju je pokušala zapaliti i na kraju je uspjela provući kroz rezač papira. Sve uživo pred kamerama. Mika je, dakako, dobila punu podršku gledatelja, a gledanost njezine TV postaje znatno je porasla.
Na prvi pogled Mika i Paris imaju čak neke sličnosti – vrlo su telegenične, obje plavuše, obje kćeri utjecajnih očeva - prebogatog Ricka Hiltona, koji je Paris naučio da ne zna što bi sa sobom, i Zbigniewa Brzezinskog, bivšeg Carterova savjetnika, koji je Miku naučio životnim vrijednostima.
Riječju, mediji koji žele biti utjecajni i vjerodostojni moraju odrediti mjesto i mjeru za zabavljačke senzacije. Prema pravilima profesije i poučku Mike Brzezinski, to sigurno nisu prve stranice, a ni prve vijesti.
