Nakon što je svečano objavljeno da je Iran ušao u
društvo nuklearnih sila, postalo je jasno da se
nipošto nije riječ o nekakvom trenutnom hiru predsjednika
Ahmadinejada, nego da je nuklearni program postao egzistencijalno
pitanje za iransko vjersko i političko vodstvo. Iranci u suradnji sa
Sjevernom Korejom razvijaju i rakete dalekog dometa. Bez obzira na to
je li riječ pritom o sjevernokorejskoj raketi “taepo
dong” ili o iranskoj “shahab”, sve su to
inačice ruske rakete tipa “scud”, koje su Rusi
dosad marljivo prodavali svim dobrim platišama od Sjeverne
Koreje do Sirije i Libije.
U ovom je trenutku svejedno hoće li Iranci do 2012. ili do 2015. godine
razviti rakete s dometom od 6000 ili do 10.000 kilometara, koje bi
mogle dosegnuti i Europu i Ameriku. Značajno je da je Washington već
sada poduzeo niz protumjera i da na području novodošlih
zemalja članica NATO-a u nekadašnjoj Istočnoj Europi
namjerava razviti proturaketni štit, čija bi gradnja trebala
početi 2008. godine te koji bi Europu ponovno mogao vratiti u razdoblje
nekadašnjih napetosti.
Raketni štit već sada izaziva sukobe između Rusije i Zapada.
Moskva predbacuje NATO-u agresivne namjere prema Rusiji. Podjele
nastaju i unutar samog EU. Dok vlade u Poljskoj i Češkoj
podupiru gradnju štita, njemački ministar vanjskih poslova
Steinmeier upozorava da Njemačka, koja u ovom trenutku predsjedava
Unijom, neće sudjelovati u novoj utrci u naoružanju koja bi mogla
dovesti i do novog hladnog rata.
Svakako, ako se ovakav razvoj nastavi, hladni bi se rat zaista mogao
vratiti. I to na velika vrata jer bi se dosad poznatim
ideološkim podjelama pridružio i faktor sukoba između Zapada
i islama. U Iranu je, nakon odlaska s pozornice ajatolaha Khatamija,
koji je bio sklon reformama i suradnji sa Zapadom, te dolaska Mahmuda
Ahmadinejada na vlast, cjelokupno vjersko i političko vodstvo pod
utjecajem fundamentalističkih snaga. Njima je sklon vrhovni vjerski
vođa ajatolah Ali Khamenei, njihov je čovjek i šef
Nacionalnog savjeta za sigurnost Ali Larijani. Ajatolah Rafsanjani,
nekadašnji predsjednik države, zagovarao je suradnju sa
Zapadom, ali se sada okrenuo čvrstolinijašima.
Izrael, zabrinut za vlastitu sigurnost, zasad se suzdržava. No, utoliko
su najave Amerikanaca da ne isključuju ni vojni udar na Iran, u ovoj
situaciji dolijevanje ulja u vatru. Sve to Hrvatsku, kojoj 2008.
slijedi pozivnica za NATO, stavlja pred tešku odluku.
Činjenica je da će Hrvatska u obrambeni savez ući u trenutku
nepredvidiva obnavljanja napetosti. Ali je isto tako točno da agresije
na Hrvatsku ne bi bilo da smo 1991. bili u zapadnom obrambenom savezu.
PLANET POLITIKE
