Nitko ne pamti kad je itko u Hrvatskoj posljednjih godina javno
zanijekao jasenovačke žrtve ili na sav glas glorificirao
ustaški režim te zazivao povratak ustaša na
vlast. Nitko se ne može sjetiti imena ni jednog čovjeka u
našoj zemlji koji bi veličao NDH, Pavelića, Hitlera,
Mussolinija, naciste, fašiste...
Ali zato, s druge strane, u javnost sve više prodire
komunistički rječnik i način razmišljanja iz kraja 40-ih,
50-ih, 60-ih godina, kad su komunisti žarili i palili na sve strane.
Crkvu se ponovno optužuje da je bastion ustaštva, opet se
čuju parole o narodnim neprijateljima, s najvišeg državnog
vrha prozivaju se gadovi kojih nigdje nema, uz naziv NDH ponovno se
počinje pisati „tzv.“ koji više ni Srbi
ne koriste, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu ne prolaze radovi u
kojima se piše o Oružanim snagama NDH jer da one, prema
tumačenju javnosti dobro poznatih profesorskih lica, nisu ni postojale,
što je sumrak znanosti...
Ivan Fumić i Savez antifašista šire govor mržnje,
pronose lažne vijesti, a sve bez primjerene reakcije državnih
institucija, prije svega Državnog odvjetništva. Ako one već
ne funkcioniraju, morao bi se umiješati predsjednik Stipe
Mesić koji često naglašava da baš on brine o
njihovu funkcioniranju. Ali on umjesto toga svaki dan iznova iznosi
povijesne neistine proizašle iz poznate kuhinje. Pa kaže da
Tito nije išao u Jasenovac jer se nije slagao s brojkom od
700.000 žrtava. Točno je, međutim, da se on nikad toj brojci nije
usprotivio jer mu je ona i te kako poslužila da s napumpanim ciframa
traži velike ratne reparacije od Saveznika. Nije poznato da se Fumić i
itko iz današnjeg SAB-a za komunizma ogradio od te brojke.
Unatoč tome, Tita se nekritički glorificira, čak i uz svesrdnu pomoć
pojedinih povjesničara.
Koliko i kako Državno odvjetništvo funkcionira svjedoči i
primjer da u ladicama već deset godina stoji kaznena prijava protiv
Rade Bulata, Marka Belinića, Lutve Ahmetovića i Milke Kufrin za ratni
zločin koji su oni sami priznali u komunističkim publikacijama. I
nikome ništa, makar bi trebalo prijavu ili procesuirati ili
odbaciti. Ili su krivi ili nisu. Bulat je ovih dana viđen u Mesićevu
društvu na Petrovoj gori. A Belinić, jedan od vodećih
hrvatskih komunista, ovako je zborio zagrebačkim radnicima 18. svibnja
1945:
“Hoću da vam kažem da je u vašim rukama sve, da
pročistite odmah danas, vaša poduzeća od
fašističkih zlotvora. Radnici imaju puno pravo, da ih na
licu mjesta likvidiraju, bez obzira na to, da li će netko reći da li
imaju dozvolu od komande grada.” Hrvatski je paradoks u tome
da je čovjek s pozivom na nekažnjena ubojstva političkih
neistomišljenika godine 2003. na Pantovčaku odlikovan Redom
hrvatskog pletera!
U POVODU
