Današnji uzlet dionica na europskim burzama, nakon njihova strmoglava
pada protekloga tjedna, pokazuje da su čelnici Eurozone na kriznome
summitu preksinoć u Parizu vratili povjerenje ulagača u novčarski
sustav. Sedam je dana, doduše, izgubljeno, okvir za pomoć bankama mogao
se dogovoriti još protekloga ponedjeljka na sastanku Vijeća Europske
unije za gospodarstvo i novčarstvo (ECOFIN) u Luxembourgu, no trebalo
je doći do općega burzovna potopa da se razbije egocentričnost zemalja
članica EU.
I sada je svakoj pojedinačno ostavljeno da odluči s koliko će novca
dokapitalizirati svoje banke, no pravila za to usklađena su na razini
15 zemalja Eurozone kojima se pridružila i Slovačka jer će u njoj
nacionalnu valutu krunu za dva i pol mjeseca zamijeniti euro. Na
summitu EU 27 sutra i prekosutra u Bruxellesu trebale bi im se
pridružiti i ostale članice EU.
Uzrok krize u neodgovornoj je politici američkih republikanaca koji su
državni proračun, nakon što ga je tijekom prethodna dva predsjednička
mandata Bill Clinton uspio izvući iz stotina milijarda dolara dubokoga
manjka, ponovno gurnuli još dublje u crveno.
Nastojeći skupiti dovoljno novca za rat u Iraku – riječ je o šezdesetak
milijarda dolara mjesečno – koji čelnicima vladajuće neokonzervativne
republikanske struje, kroz tamo angažirane tvrtke u njihovu
(su)vlasništvu donosi lijepu dobit, željeli su potaknuti gospodarski
rast domaćom potrošnjom. No, ponešto su pretjerali, pa je potrošnja za
oko sedam posto premašila proizvodnju. Prosječno američko kućanstvo
danas ne samo da nema ni dolara ušteđevine za crne dane, nego je, poput
države, u dubokome minusu.
Novčarski je sustav stoga i razvio niz “proizvoda” koji nemaju tvarnu
potporu, odnosno, špekulativnim je papirima, kojima bolje pristaje
naziv bezvrijednosnice nego vrijednosnice, prikrivao rupe na svojim
računima. Raznorazni “ulagački bankari” i hedge-fondovi također su
uhvatili priliku za brz ulov u mutnome.
Znajući, pak, da svaki mjehur od sapunice prije ili kasnije pukne,
upravitelji novčarskih ustanova osigurali su se “zlatnim padobranima” –
u osobne ugovore ugrađenim golemim otpremninama.
Poneke su europske banke također zaigrale u tome američkome novčarskome
kasinu, pa se kriza preko Atlantika prelila i izravno, a ne samo kroz
smanjenje američke potražnje za europskom robom.
Da su preksinoćnje odluke usmjerene samo na stišavanje krize, te da se
njima kupljeni predah mora iskoristiti za korjenit preustroj
gospodarskoga sustava, predsjedatelj EU u ovome polugodištu francuski
predsjednik Nicolas Sarkozy jasno je naglasio: “Moramo
izgraditi stvarni sustav, utemeljen na poduzetničkim vrijednostima;
stvarni kapitalizam, a ne špekulativni. A oni koji su doveli svijet u
ovo stanje, morat će za to platiti!”
Ako Hrvatska kroz ovu novčarsku krizu zaista prođe samo s manjim
ogrebotinama – a da će biti tako dala je naslutiti i danas objavljena
procjena čuvene agencije za rejting “Dunn & Bradstreet” –
moramo podići spomenik guverneru Narodne banke Željku Rohatinskome,
koji je, hrabro se odupirući pritiscima, onemogućio banke da
špekuliraju viškom novca i zajamčio im likvidnost i u ova teška
vremena.
Premijer Ivo Sanader i njegov “ECOFIN”, ministri Damir Polančec i Ivan
Šuker, moraju, pak, hitno izvući pouku, posebice iz islandskoga
bankrota, da oslanjanje gospodarstva samo na usluge, pogotovo one
novčarske, ne jamči sigurnu budućnost. Jedini temelj za zdrav novac
nove su tvarne vrijednosti: proizvodnja, dakle!
EUROZOV
Predah za preustroj
