Mnoge je razljutila lakoća kojom je bivši premijer Ivo Sanader prešao granični prijelaz i nastavio nesmetan put u inozemstvo. U mom društvu nastala je rasprava na koje je sve načine ministar policije Tomislav Karamarko mogao zaustaviti svjetskog putnika. Izgovori su obuhvaćali teorije od one “nemate zimske gume” pa do onih o prevrtanju tegljača punog šljunka na autocesti, što bi Sanadera zaustavilo tih potrebnih 5-6 sati. Neki su čak predlagali pucanje u gume.
Društvo laika, međutim, ubrzo je shvatilo da Karamarko nije imao baš nikakva zakonskog načina zaustaviti tada još saborskog zastupnika s diplomatskom putovnicom pa je priča završila na razini vica. Jer Sanader je ionako “otišao po zimske gume, a vratit će se s lancima”. Ha, ha. Kad je vic prošao, teme se uhvatio aktualni predsjednik RH. Ivo Josipović ocijenio je kako je Sanaderov bijeg “velik poraz sustava i propust, u prvom redu policije, koji ne smije proći bez odgovornosti”.
– Netko visokog ranga tko je osumnjičen za korupciju ne bi smio ovako otići iz zemlje... a ako bude potrebno, treba ići i na ostavke, pa, rekao bih, i ne samo njegovu (Karamarkovu), zborio je. No, ministar Karamarko uvjerljivo je objasnio laicima kako policija nije imala zakonske osnove zaustaviti Sanadera i da neće dati ostavku. Točno, policija ne može postupati po pretpostavci da će Sanader ubrzo postati “lovina”. Josipović se tu bio prilično zaletio jer naravno da i on, kao profesor kaznenog prava, zna što Karamarko smije, a što ne smije poduzimati.
Činjenica jest da Josipović ne trpi Karamarka. Možemo tek nagađati iz kojih razloga. Ovo je već treće “rogušenje” Josipovića na ministra policije u ovoj godini. Krivo je među njima dvojicom krenulo od samog početka, kada je predsjednik stigao na Pantovčak i poželio sam izabrati svoje tjelesno osiguranje. Karamarko je smatrao da se to treba riješiti unutar sustava i dogovorno, sve do trenutka kada je Josipović htio uključiti dugogodišnjeg SDP-ova čuvara Vuka. Sad, je li on baš bio “nestručan”, kako je Karamarko tvrdio, no očito je ministar procijenio da je ovdje riječ o ideološko-političkom kadroviranju. A njemu je svaka druga “depolitizacija policije”.
Nije popustio pa mu je iz Josipovićeva stožera poručeno “da se pomiri s rezultatima izbora”. A to jest bilo nekorektno prema Karamarku, za kojega se zna da nije Sanaderov igrač, da ga je ovaj bio primoran pozvati kao stručnjaka (iz istih razloga kao i Šimonovića) u trenutku kada se sustav rušio zbog atentata u središtu Zagreba. Drugi je put Pantovčaku prekipjelo kada je Karamarko naložio privođenje stotina prosvjednika koji su blokirali uži centar grada u akciji u Varšavskoj. Josipović je odmah upozorio policiju gdje su granice njezina djelovanja, no Karamarko opet odgovara da on “neće politički rezonirati, već organizatori građanskog neposluha moraju u svoju akciju ukalkulirati i policijsku intervenciju, kako je to i u inozemstvu”.
Nekoliko dana od Sanaderova bijega, ostavka se više ne spominje, Karamarko će, čini se, nastaviti posao. A i Pantovčak se smirio. Bit će da je predsjednik Ivo u međuvremenu pitao za mišljenje i stručnjaka za pravo profesora Josipovića.
profesorezag, mozes li se ti pomiriti da nas Predsjednik ima u dzepu novac covijeka koji je sad u zatvoru radi kriminalnih radnji? Profesorezag, tvoje osobno misljenje: dali je sav novac potrosen na promociju njegove lijepe predsjednicke kampanje posteno zaradjen?