Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić u sklopu inicijative Ne damo naše autoceste organizirao je jesenas skupljanje potpisa za referendum protiv davanja autocesta u koncesiju. Skupljeno je dovoljno potpisa za referendum, no Vlada ide dalje po svom pa je u prosincu zaprimila neobvezujuće ponude potencijalnih koncesionara.
Kolike su šanse da sljedeće godine imamo koncesionara na hrvatskim autocestama?
Nula posto.
Zašto ste tako uvjereni u to?
Zato što očekujemo uskoro raspisivanje referenduma jer su građani protiv koncesioniranja autocesta.
Što ako Ustavni sud kaže da referendumsko pitanje nije sukladno Ustavu?
Mislim da je šansa za to također ravna nuli. Naravno, ne prejudiciram rješenje Ustavnog suda, ali za naše referendumsko pitanje smo se savjetovali s ljudima koji su stručnjaci za ustavno pravo i pitanje je potpuno ustavno. Mi govorimo o autocestama kao strateškom interesu RH, a kad je nešto strateški interes onda, prema Ustavu, to ne mora biti izloženo tržištu, kao što sad autoceste pokušavaju izložiti tržištu. Nisu autoceste trgovački lanac ili tvornica. Mi smo tražili da se u zakon unese odredba da su autoceste strateški interes RH. Predstavnici vlasti tvrde da je to protuustavno jer bi, po njihovu mišljenju, i strateška imovina trebala biti izložena tržištu.
Što ako do referenduma dođe, a na referendumu ljudi ipak glasuju za monetizaciju?
Prema stavovima ljudi koje smo čuli kad smo prikupljali potpise i prema lakoći prikupljanja tih potpisa, mogu tvrditi da su građani protiv koncesije. I sve ankete koje su provođene u posljednje vrijeme išle su nam u prilog. Iako je Vlada pokušala deargumentirati tu našu akciju, podrška protivljenju davanja autocesta u koncesiju je sa oko 60 otišla na 80-ak posto. Ne vjerujem da postoji mogućnost i argumentacija da se to promijeni.
Kolika će biti podrška protiv?
Teško je procijeniti.
Pa koliko očekujete?
Zadnja anketa kaže da je 80 posto građana protiv koncesije, no mi bismo bili zadovoljni i sa 50 posto plus jedan glas. Najvažnije je da se autoceste ne daju u koncesiju. Veći postotak značio bi buđenje svijesti, sazrijevanje svijesti građana da mogu utjecati na neke bitne odluke Vlade ako su one za građane štetne. To bi značilo povratak vjere građana u sebe, da su važni ne samo u vrijeme izbora, nego 365 dana u godini.
Što ćete učiniti ako Ustavni sud ipak kaže da je pitanje neustavno?
Sad nemam odgovor na to što bismo konkretno učinili. Ustavni sud bi u tom slučaju derogirao volju građana, a oni su jasno rekli da ne žele koncesiju, da žele referendum. Nije mi jasno zašto onda Ustavni sud ne bi dopustio da se na referendumu provjeri volja građana.
Pa i oni koji su skupljali potpise za referendum o ćirilici također su skupili dovoljno potpisa pa je Ustavni sud rekao da to ne može na referendum.
Ovaj naš referendum ne dijeli građane. Činjenica je da su se dogodile određene podjele kroz tu akciju koju navodite. Ustavni sud je u tom slučaju zaključio, ako sam dobro razumio, da bi se davanjem prava jednima oduzimalo pravo drugih. Ovdje nije taj slučaj, ovdje se radi o čisto imovinsko-pravnim odnosima, a to znači da građani imaju pravo raspolagati svojom imovinom i reći što žele, a što ne žele. To je bitno različito pitanje. Ovo nije ideološko pitanje i ne umanjuje ničija prava.
Umanjuje pravo Vlade da vodi ekonomsku politiku.
Kukuriku koalicija prije izbora nije jasno rekla građanima da će dati autoceste u koncesiju. Da je to stavila u Plan 21 bilo bi potpuno jasno da je to njezina namjera i u tom slučaju mi bismo bili u težoj situaciji, vjerojatno ne bismo mogli ni dobiti potpise. Ako netko dobije izbore, ne znači da može nametati što hoće, obvezati budućih 10-ak vlada i nametati neka rješenja koja će vezati ruke budućim vladama.
Hoćete li dati ostavku na mjesto predsjednika NCS-a ako referendum padne ili ga Ustavni sud zabrani?
To je bila građanska, a ne sindikalna akcija.
Ali vi ste u tome sudjelovali kao predsjednik NCS-a.
Da, i drugi sindikati su sudjelovali, ali prvenstveno kao građani. U sindikatu imamo izbore, naši su mandati uvijek na provjeri, svaki dan može mi biti zadnji dan kad sam predsjednik sindikata i bit ću to dok sam zdrav i dok članovi to žele. Dokaz da ovo nije sindikalna akcija je i to što ministar Siniša Hajdaš Dončić govori da će u slučaju koncesije garantirati radnicima tri do pet godina radno mjesto, a ako ne dođe da će HAC-ONC otići u privatizaciju. To znači da se radnicima nudi više ako dođe do koncesije. No sindikati su najupućeniji u zbivanja u tvrtkama i mi smo smatrali svojom moralnom obvezom da budemo jedan od inicijatora referenduma. Sindikati trebaju redefinirati svoju ulogu, sve više je njihova uloga da čuvaju svoja poduzeća, jer kad ona propadnu gube se i radna mjesta. Da sam bio u Ini ili da sam u HEP-u, ako bi došlo do pokušaja njegove privatizacije, pokušao bih to spriječiti svim mogućim sredstvima.
Neki kažu što se Stanić sad buni protiv koncesije, a nije se bunio kad je autocesta Zagreb - Macelj dana u koncesiju.
To se događalo kad sam došao u sindikat i bilo je gotova stvar. Znači, spašavao sam što se spasiti da. Vlada je 2003. donijela odluku o tome, a tad sam imao puno manji utjecaj jer su bila dva sindikata podjednako prisutna. S radnicima sam prošao borbu za njihova prava kod koncesionara. Sad imam puno više znanja i iskustva, broj članova je narastao sa 800 na 3000. Tada ne bi znao kako zaustaviti tu koncesiju.
Zašto niste neku sličnu akciju kao sad ovu pokrenuli i 2007. ili 2008. kad je već bilo jasno da se previše zadužujemo za autoceste, akciju tipa "Prestanimo graditi autoceste"?
Konkretno, 2009. godine podnijeli smo kaznenu prijavu za gradnju Podravskog ipsilona jer nisu bila osigurana sredstva za to. Kad smo procijenili da to više nema smisla, podnosili smo kaznene prijave. Još 2005. smo se također pobunili kad je građen čvor Vučevica. Činili smo onoliko koliko smo bili osposobljeni i koliko smo u okolnostima imali hrabrosti suprotstaviti se. Govorimo o vremenima kad su na parkiralištima ljudi prebijani, ubijani i nije bilo nikakve zaštite. Radnici su me upozorili da pazim što radim, da su oni išli u Državno odvjetništvo i da su kao psi otjerani te da im je rečeno tko su oni da prijavljuju korupciju. Moramo biti svjesni okolnosti u kojima smo živjeli. Nisam svoju glavu našao u nekoj kanti za smeće da bih je tako lako izlagao. Iskreno govoreći, nisam imao hrabrosti u to vrijeme tako otvoreno suprotstaviti se jer je na vlasti bila mafija.
Kako ste se ohrabrili?
Najavom krize, 2008. godine, mi smo se kroz sindikalne stavove suprotstavili kad su tražili smanjenje plaća. Rekli smo da radnici nisu trošili pa neće ni plaćati. Tad su počeli pomalo sukobi, između sindikata i vladajućih. Dogodio se i odlazak Sanadera, to je ključna točka jer je njegovim odlaskom otišla i mafija. Kad govorim o mafiji ne mislim na mafiju u smislu kompletnog kriminala. To je bila jasna poruka i nama da se ide na prekidanje s takvom praksom. I bili smo u pravu, poslije toga nije bilo prebijanja, zviždači više nisu u toj mjeri stradavali kao dotad. A da je bilo razloga za opravdani strah dokaz je to što mi je u vrijeme kad sam intenzivnije progovorio o korupciji policija samoinicijativno dala zaštitu.
Jesu li vam ikad prijetili?
Otvoreno nikad.
A indirektno?
Jednom sam našao glavu nekog pijetla na ulazu u kuću. Prijavio sam to policiji jer nisam bio siguran je li to neka mačka donijela ili je netko to ostavio kao poruku.
Što vam je policija rekla?
Napravila je zapisnik.
Što ćete s Božidarom Kalmetom koji vas je tužio za klevetu?
S njim sam u sudskom postupku, volio bih da ne odustane, više bih volio i izgubiti nego da odustane. Jer ako izgubim, bit će to pljuska sadašnjem i bivšem državnom odvjetniku zato što ništa nisu napravili. Ono što je objavljeno nakon moje kaznene prijave protiv Božidara Kalmete – da je šef zločinačke organizacije, o čemu je u svojim iskazima govorio Josip Sapunar – samo je potvrdilo ono što sam ja govorio javno.
Ako referendum prođe, hoće li to biti poruka ministru Hajdašu Dončiću da ode i treba li otići?
Odluku o davanju autocesta u koncesiju nije donio on nego Vlada.
To je njegova ideja i inicijativa.
Mislim da on nema toliko važnu ulogu u slučaju koncesije, mislim da je to Vladina i namjera i odluka, a on je samo alat kojim se to provodi. Nema on ni toliki utjecaj ni moć. On sam treba procijeniti kolika je njegova krivnja u svemu tome i neka tako i odluči. Ako netko treba snositi konzekvence, to su oni koji su donijeli tu odluku. Jer je odluka o koncesiji donesena na temelju nepotpunih podataka. Savjetnici za monetizaciju trebali su razraditi sve modele, a vidljivo je da studija nije ponudila dovoljno podataka za donošenje odluke. Smatram i tu odluku nelegalnom jer su savjetnici naručeni da odmah predlože koncesiju, a to dokazuje i to što je Vlada paralelno mijenjala zakone o koncesijama i javnim cestama i prilagođavala ih koncesiji prije nego što je znala da će koncesija biti "najbolje rješenje". Ako netko treba snositi odgovornost, onda je to Vlada.
To što govorite zvuči kao kazneno djelo, hoćete li podnijeti kaznenu prijavu protiv Vlade?
Apsolutno, smatram da je to kazneno djelo.
Zašto onda niste već podnijeli kaznenu prijavu?
Tražio sam da mi dostave ugovor sa savjetnicima, no nisam ga dobio. Kao član Savjeta za monetizaciju, tražio sam da mi dostave kompletnu dokumentaciju o monetizaciji, no nisam je dobio. Kad budem imao dovoljno podataka i budu li oni upućivali na to, a mislim da upućuju na to da je sve bilo naručeno i da je potrošeno 50 milijuna kuna da bi se dobio alibi kako bi se moglo reći "Idemo u koncesiju, to su nam rekli svjetski stručnjaci", podnijet ću sigurno kaznenu prijavu.
>> Sindikati predsjedničkim kandidatima postavili četiri pitanja
Ne podcjenjujte požudu Hajdaš Ding-Dončića za provizijom!