U debeloj bi zbirci ovdašnjih političkih blasfemija sigurno bila i nedavna provala premijera Zorana Milanovića, o Hrvatskoj kao “slučajnoj državi”. U kratkoj se povijesti hrvatske države čulo svakakvih nebuloza, ali nitko nikada nije bio tako politički visoko, a o državi mislio tako nisko. Građanin Zoran Milanović mogao bi reći i nešto još ružnije. Bilo bi to njegovo demokratsko pravo na iščašeno mišljenje. No, kad nešto takvo kaže premijer te države, onda je to etički i politički skandalozno. Jer takva je neumjesna izjava uvreda za sve koji su o hrvatskoj državi stoljećima maštali, za one koji su se za Hrvatsku borili, zbog nje patili i zbog njezina se stvaranja radovali.
Vjekovima živeći bez svoje države, Hrvati vjerojatno ni danas ne znaju što znači imati je. Pokojni je predsjednik, dr. Franjo Tuđman, sudeći po onome što je činio, sigurno bio svjestan i te činjenice. Svi oni silni barjaci, nove nacionalne budnice i stari povijesni grbovi te osobito svakodnevno svečano postrojavanje garde kod mnogih je izazivalo podsmijeh i zajedljive komentare o “kič-državi”. Tuđman je znao da i nacionalni simboli tvore državu i stvaraju nacionalnu samosvijest i ustrajavao je na “nacionalnom kiču” unatoč ironijama anacionalnih zlobnika. Znao je da će u tom epohalnom pothvatu stvaranja države biti “puno zvanih, malo odabranih” pa je ideji države pripustio i one koji joj se nisu trebali približiti. U prvu su hrvatsku vlast ušli i mufljuzi kojima je ideja države bila samo izlika za njihov sebični interes, grabež i zgrtačku strast. “Gospodarski stratezi” su najprije kao veliku ideju podmetnuli tezu kako se “ništa više ne isplati proizvoditi” pa su tvornice uništene, a počelo se uvoziti štogod im se prohtjelo i na čemu se moglo masno zaraditi. Potom su, smislili i još genijalniju ideju – da se prodaju domaće banke.
U njihovu je sanaciju država uložila 86 milijardi kuna, a prodala ih je 5,4 milijarde!?! Ti su genijalci uništili gospodarsku bit Hrvatske, ali nacionalnu ideju unatoč zloćudnosti nisu. Tu je domoljubnu bit uspio načeti nekadašnji Tuđmanov suradnik Stipe Mesić. Sve što je Tuđman politički, duhovno i državnički učinio, Mesić je okrenuo naglavačke. Kao gnjevni politički ikonoklast, Mesić je razarao Tuđmanovo nasljeđe i “narodnim masama” to predstavljao kao “detuđmanizaciju”, zapravo kao samu esenciju demokracije. Sumnjivim je novinarima i svjetskim žbirovima otvorio državne arhive, trampivši nacionalni ponos za izmišljenu političku bajku o njemu kao “najdemokratskijem regionalnom lideru”. Njegova se netrpeljivost prema Tuđmanu poklopila s njegovom neobuzdanom taštinom i netrpeljivošću ovdašnjih apatrida prema hrvatskoj državi. Sve je prikriveno demokratskom draperijom o liberalizaciji Hrvatske. Ako je Mesić oštetio patriotsku bit hrvatske države, Ivo Sanader upropastio je njezinu upravljačku i moralnu bit. Hrvatska je samosvijest i zbog jedne i zbog druge destrukcije nisko pala. Došlo je, eto, do toga da i premijer Milanović o Hrvatskoj može govoriti kao o “slučajnoj državi”. Hrvatska je danas gospodarski, domoljubno, moralno, demokratski i psihološki unazađena država.
Ona, nažalost, i jest država slučajeva, jer reagira tek onda kad se nešto dogodi i kada je nešto zateče. Ona nema strategije, čak i kad ima nešto što takvim zove, to je najčešće loše i neprovodivo. Premijer je možda tako mislio, no krivo je govorio i što je možda još i gore, na tome ustrajava kao da je to bilo ispravno. Milanović i inače ima problema s priznavanjem vlastitih političkih pogrešaka. A učinio ih je poprilično u vrlo kratkom roku. Reći za državu koju vodiš da je slučajna, zapravo možda više govori o premijerovoj podsvijesti, o tome da je on zapravo slučajni premijer te države. Ona bi njegovim vođenjem uskoro i sama mogla postati slučaj! “Slučajna država” je možda samo posljednja epizoda degradiranja Hrvatske u dugogodišnjem serijalu “Propast Hrvatske države”.
Hrvatska je danas gospodarski, domoljubno, moralno, demokratski i psihološki unazađena država. Ona, nažalost, i jest država slučajeva, jer reagira tek onda kad se nešto dogodi i kada je nešto zateče
Komentara 142
DU
Država se ne čuva u HDZ-u, SDP-u itd. već u obitelji, poštenju, radu, vjeri, nadi odnosno u srcu nestranačke većine.
"Reći za državu koju vodiš da je slučajna, zapravo možda više govori o premijerovoj podsvijesti"...ili o tatinoj "svijesti" i odgoju ?????
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Jos jedan izvrstan clanak Gospodina Jajcinovica. I jos jedna izvrsna analiza nekih ljudi koji su bili na celu ove lijepe ali nazalost nesredjene drzave. I potpuno se slazem sa Gospodinom Jajcinovicem da je najmanje pozeljno tu drzavu zvati "slucajnom "" drzavom. U tom slucaju Gosp.Milanovic je stvarno slucajni predsjednik vlade. Koji izgleda nema bas puno pameti i kontrole onoga sto govori. Nazalost. U plejadi politicara koji su stajali na celu vlade ili drzaave dobili smo jos jednoga kojemu izgleda puno toga nije jasno. A jos manje bitno. Nakon stvarnih stetocina tipa Stipe Mesica i Ive Sanadera izgleda da smo dobili jos jednog politicara koji je izgleda slucajno dosao na mjesto na kojem je sada.I kojemu sigurno nije dorastao.Pogotovo u ovom teskom trenutku.