Već godinu dana u javnosti se raspravlja o velikom privatnom energetskom projektu VisViva, u kojem bi se na Perući gradila termoelektrana na plin snage 500 MW (TE Peruća), reverzibilna hidroelektrana Vrdovo snage 500 MW (RHE Vrdovo) te prateća infrastruktura poput plinovoda i dalekovoda. Stručnjaci koji su radili projekt i studiju utjecaja na okoliš – naravno – ističu prednosti projekta, dok stručnjaci i znanstvenici nevezani za projekt iznose brojne argumente protiv. Da Potemkinova podjela ne ostane samo stručna, dobrano se pobrinula Martina Dalić kad je živopisnim okršajem s Mirom Buljem u Saboru pretvorila ovu temu i u nacionalno političko pitanje, a Bulj je zamalo od nje u obrani njezine djedovine dobio batine koje nije dobio ni od agresora na tu istu djedovinu 1993.
Plomin C, golf na Srđu, Ombla, TE Peruća… brojilo se ovih dana po medijima. „Hrvati ne žele investicije.“ Točan primjer, netočna zaključivanja. Pravi je zaključak: Hrvati ne žele štetne investicije. Samo što se više čuje o pobuni jer se nikoga i nema čuti o dobroj investiciji, a takvih je mnogo više nego štetnih. Mantra o neobrazovanom narodu koji blokira investicije ne bi bila puštena u sve medije da ne postoji očit politički interes i da postoji ijedan argument za projekt. Problem ove hajke o hajki na investitore jest što ovdje inicijativa nije počela od naroda i hajke, nego od znanstvenika i stručnjaka, a narod je prepoznao i prihvatio argumente. Čiji je to problem, zaključite sami kad pročitate argumente. Pristajemo samo na njih, a ne na hajke.
1. TE Peruća uništit će Cetinu i Peruću
Termoelektrana bi bila na Perući da bi se hladila vodom iz Peruće. Kad vodom nešto hladite, ta voda se grije. Elektrana bi uzimala 8000 litara vode u sekundi i grijala ih za 8 °C te tako ugrijanu vraćala u jezero ispred brane Peruća kroz koju istječe Cetina. Taj sustav – jezero Peruća, cijev koja uzima vodu, pa niže cijev koja je vraća topliju, protok vode kroz jezero (rijeka Cetina), gubljenje topline na površini i u dno – čini složen inženjersko-fizički zadatak u kojem treba izračunati promjenu temperature na izlazu iz jezera. Rješenje tog zadatka prosječno je grijanje od 3 °C ako uračunamo srednji godišnji protok, a ako uračunamo ljetni protok, tzv. biološki minimum od 3,5 m3/s, onda to grijanje ide i do nekoliko desetaka stupnjeva! Ukratko, ovakva i ovolika elektrana prekapacitirana je za Peruću i Cetinu, a ova promjena temperature uništila bi život u Cetini. Elektrana bi ispuštala 280.000 litara otpadnih voda dnevno. Za te vode u Studiji utjecaja na okoliš ne postoji precizna specifikacija sastava tako da nemamo na temelju čega zaključiti koliko će biti kemijsko onečišćenje. Uz to, i onih 8000 l/s rashladnih voda se moraju nečim tretirati da cijevi i rashladni sustav ne bi zarastali u alge i gljivice. Nuklearna elektrana Krško za to koristi, prema njihovim stranicama, bornu kiselinu. Konačno, elektrana bi ispuštala 621 kg/s ispušnih plinova. U ovakvim elektranama, koje imaju goleme protoke plina, oko 1 do 2% plina ne sagori, nego izlazi kroz dimnjak u obliku tzv. „nesagorenih ugljikovodika“ koji su otrovni.
2. TE Peruća će uništiti postojeće investicije i 550 radnih mjesta
U Hrvacima postoje dva velika investicijska projekta koja su ugrožena termoelektranom. Projekt HRV će u prikupljanju, vlastitoj ekološkoj proizvodnji i ekološkoj preradi hrane idućih nekoliko godina zaposliti oko 170 ljudi, a već je 70 zaposleno. Tvrtka Purex, koja sad zapošljava oko 150 ljudi, daljnjim širenjem koje je u tijeku zaposlit će još oko 100. Oko 100 OPG-ova u općini Hrvace radi na ekološkoj proizvodnji hrane, mesa, mlijeka i meda, dok na rijeci Cetini ima oko 50 obrta avanturističkog i sportskog turizma. Ukupno je to oko 550 radnih mjesta. Sva se temelje na besprijekornoj čistoći toga kraja, potpuno netaknuta industrijom (nažalost, ili na sreću?). Sve to pada u vodu ako se napravi termoelektrana, koja, uzgred, predviđa oko 40 radnih mjesta. Dakle, to što se stalno najavljuje kao velika „investicija“ je u stvarnosti antiinvesticija jer uništava ispravno zacrtan razvoj općine Hrvace. TE Peruća će dakle uništiti niz već aktivnih investicija, koje će u proračun donositi još veći novac i zaposliti doslovno 10 puta više ljudi.
3. TE Peruća je antikoncept razvoja Cetinske krajine
Područje Dalmatinske zagore, posebno Cetinske krajine, jedno je od najčišćih područja u Hrvatskoj. Zbog svoje specifičnosti, turističkog kapaciteta Alke kao kulturnog te Cetine i Dinarskog sklopa kao prirodnog fenomena, Cetinska krajina može biti jedan od glavnih magneta avanturističkog i kulturnog turizma i ekološke proizvodnje hrane. To je strategija 21. stoljeća, a budući da se temelji na netaknutoj prirodi, ortogonalna je gradnji termoenergijskih postrojenja na fosilna goriva, što je strategija s kraja 19. stoljeća. Ta dva koncepta ne mogu opstati skupa.
4. Peruća i Cetina najveći su hrvatski resurs pitke vode
Peruća s Cetinom je najveći nacionalni resurs pitke vode. Peruća ima obujam od 560 milijardi litara, a iz sustava Cetine pije oko 500 000 ljudi: Šestanovac, Zadvarje, Omiš, Makarsko primorje, Brač, Hvar, Šolta, uskoro i Vis, kao i Split, Trogir i Kaštela jer je 30% rijeke Jadro voda iz Cetine koja podzemno dolazi s jezera Đale. Pitka je voda neprocjenjiva, ali kad bismo je htjeli procijeniti s 10 lp/l, samo cijena vode od 57 milijardi kuna vrednija je od cijele energetike na rijeci Cetini! Nijedna država ne dopušta gradnju termoelektrana na pitkim rijekama i jezerima. Tri direktive EU izravno zabranjuju „bilo kakve zahvate koji mogu na bilo koji način pogoršati kvalitetu pitke vode“.
5. Projekt VisViva je privatni, s prevelikim utjecajem na sustav
Hrvatski energetski sustav ima snagu od oko 4,7 GW. VisViva bi s 1 GW postala petina energetskog sustava Hrvatske. Dapače, RHE Vrdovo snage 500 MW, također dio VisVive, nipošto ne smije biti privatni projekt jer ima golem utjecaj na regulaciju sustava. Ovaj projekt ugrožava i privatizira vodu i energiju, a to su temeljni resursi strategije 21. stoljeća (a i cijele ljudske povijesti). Zato je projekt strateški opasan.
6. Termoelektrane na plin su neisplative, a plaćat će ih građani
Cijena plina po proizvedenom megavatsatu struje uz najveću učinkovitost (60%) u prosjeku 2016. je bila 51,7 €, dok prodajna vršna cijena po megavatsatu 2016. u prosjeku bila 40 € (podaci EuroStata). Samo gorivo bez svih drugih troškova je za trećinu skuplje od zarade. A zašto bi privatni investitor ulagao u neisplativ projekt? Zato što mu hrvatski Zakon za ovakve elektrane garantira poticaje i tržišne premije, tako da bi mu država plaćala višu cijenu od tržišne, a razliku bi plaćali svi hrvatski građani na računima za struju. Tako bi njemu projekt umjetno, državnom intervencijom bio „isplativ“, a mi bismo eto trebali vjerovati navodima da oni neće uzeti premije. Prema tome, ovaj projekt je i mehanizam izvlačenja novca iz države, a zapravo od građana. Zato je to i pljačka.
7. Termoelektrane na plin u Zapadnoj se Europi gase
Budući da su ekonomski neisplative, ovakve se elektrane u Zapadnoj Europi samo zatvaraju: u posljednje tri godine zatvorilo ih se više od 40 u državama Zapadne Europe. Naime, cijena plina stalno raste, dok prodajna cijena struje stalno pada, tako da je plin trenutačno najnerentabilniji energent za proizvodnju struje. Usto, kako je napisao The Guardian prije dva tjedna, europske vlade krivo su procijenile emisije metana iz plina pa će, prema najnovijim znanstvenim rezultatima, prekoračiti dopuštene stope iz Pariškog sporazuma, što znači da će ih i, ako budu uvjetno isplative, morati ubrzano gasiti. U ovakvoj geopolitičkoj situaciji suludo je graditi plinsku elektranu.
8. Uvoz plina uvoz je još skuplje energije i RH čini ovisnom
„Mi uvozimo puno električne energije“ – često se čuje kao glavni argument za gradnju ove elektrane. Točno, Hrvatska uvozi oko četvrtinu potrošene energije. To je previše s obzirom na neiskorištene potencijale koje Hrvatska ima. No to je argument za ulaganje u smislene izvore energije, a ne može biti argument za ulaganje u besmislene projekte poput ovoga. Dapače, uvoz plina i proizvodnja struje iz njega nije vlastiti izvor energije, nego opet samo uvoz još skuplje energije u obliku plina. Štoviše, tako ćemo uvoziti još više energije i hrvatski energetski sustav učiniti još ovisnijim, a ne neovisnijim, dakle to je paradoksalan i promašen argument.
9. Hrvatska najprije treba iskoristiti obnovljive potencijale
Prema izvještaju Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA), Hrvatska ima 22,3 GW potencijala obnovljivih izvora energije, gotovo pet puta više od cijeloga hrvatskog elektroenergetskog sustava sada! Dakle, Hrvatska ima izuzetan geografski položaj i tu prednost može iskoristiti tako da izvozi energiju kao najveći izvozni proizvod! Već možemo čuti prigovor: „Obnovljivi izvori energije nisu stalni.“ Za to postoje dva rješenja koja ih čine de facto primarnim izvorima. Prvo je diversifikacija proizvodnje: mnoštvo manjih izvora na širem teritoriju (recimo, krovovi kuća) i više vrsta (vjetar, sunce, voda) tako da uvijek negdje ima nešto aktivno. Drugo su reverzibilne elektrane koje spremaju električnu energiju u gravitacijsku potencijalnu. To je razlog zašto Njemačka ima 41,6% obnovljivih izvora bez hidroenergije u ukupnoj instaliranoj snazi. Kod nas je taj udio 9%, a Hrvatska po kvadratnom kilometru ima puno više obnovljivih potencijala. Dakle, mi smo za gradnju energetskih objekata, ali smo protiv loših energetskih investicija.
10. Lokacija je TE Peruća besmislena
Ovakve elektrane imaju smisla u blizini velikih gradova, gdje postoje potrošači topline, pa elektrana svu inače otpadnu toplinu prodaje za grijanje, kao recimo zagrebačke termoelektrane, koje imaju 65%, odnosno 83 % instalirane toplinske snage. Ova elektrana ima samo 8% toplinske snage, a i to nema komu prodati jer u Cetinskoj krajini nema potrošača topline. Usto, elektrane u velikim gradovima sve otpadne vode ispuštaju u kanalizaciju, a ne u pitku vodu prve klase kako bi bilo na Perući. Dakle, ako bi se pokazalo da Dalmaciji treba bazna elektrana, Peruća je loša lokacija, a plin najgori energent za nju.
11. Postoje bolje alternative koje nisu štetne
HEP je razvio projekt RHE Korita dvadeset kilometara niže na Cetini, snage 900 MW, koji bi bez ikakve štete imao i niz kolateralnih koristi: iskoristivost vodnog vala Cetine više od 70%, dovršenje hidroregulacije Cetine, rješenje navodnjavanja Sinjskog polja, optimizaciju rada cijelog energetskog sustava Cetine.
To je primjer promišljenog i integralnog projekta. Kad bi se ovolikoj reverzibilnoj elektrani pridodalo 1 GW diverzificirane snage malih izvora, dobio bi se ogroman priljev u sustav koji bi vjerojatno riješio ili gotovo riješio problem stabilizacije u vršnoj potrošnji.
12. Projekt VisViva višestruki je sukob interesa
Niz manipulacija i sjena tajnosti koja prati projekt VisViva posredno navode na zaključak da u projektu nisu čista posla.
Najprije je na predstavljanju projekta i u medijskim istupima navedeno da je Institut Ruđer Bošković radio Studiju utjecaja na okoliš. IRB je to na svim tim mjestima demantirao, pa se očito manipuliralo imenom IRB-a. Kad se otvori Studija, naziv izrađivača bode u oči. Radio ju je Elektroprojekt, što ne bi bio problem da ista tvrtka nije radila i projekt, štoviše, još je tom projektu suvlasnik, a kako uvijek može biti gore, isti taj projekt već je jednom radila za HEP. Pa vi zaključite tko tu kome što radi?
Konačno, vlasnik projekta Zoran Burić muž je ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović-Burić. U čijem je mandatu dio projekta proglašen strateškom investicijom, dok ne znamo što je s HEP-ovom RHE Korita i zašto ona to nije, a ima sve razloge više da to bude. VisViva ne samo da nema razloga, nego ne zadovoljava ni formalne uvjete.
Prvi je uvjet dokaz o financijskoj sposobnosti, koji Burićev MCC ne ispunjava s temeljnim kapitalom od 50.000 kuna i zadnjim evidentiranim prihodom iz 2015. godine od 180.000 kuna.
Drugi je uvjet potvrda o ispunjenim obvezama plaćanja poreza i ostalih javnih davanja, a ta se tvrtka nalazi na popisu obveznika koji ne isplaćuju plaće svojim zaposlenima pa ne ispunjava ni taj uvjet. Ako ne intervencijom ministrice, kako je projekt onda prihvaćen kao strateški?
13. Znanstvenici su i stručnjaci protiv
Premda se već dva tjedna gura teza o neobrazovanom narodu koji se buni protiv TE Peruća, ta je teza nepoznavanje stvari. Za razliku od posve ekološko-aktivističkih inicijativa, „Ne daj se, Cetino!“ počela je kao spontano okupljena skupina prije svega stručnjaka – inženjera strojarstva, fizike, elektrotehnike, građevine, arhitekture, geografije… – koji su uočili brojne probleme i opasnosti ovoga projekta. S druge strane, nekoliko desetaka znanstvenika poslalo je primjedbe na Studiju utjecaja na okoliš, a jedan dio njih, primjerice prof. dr. sc. Stanko Uršić, prof. dr. sc. Ivo Šimunović i drugi, i javno iznose argumente protiv. I ovaj je istup tome namijenjen. Dakle, znanstvenici i stručnjaci jednostavno su “podijeljeni”: projekt zagovaraju oni koji u njemu sudjeluju ili od njega imaju nekakve koristi; znanstvenici koje zanima ova problematika, a oni koji nemaju veze s projektom, gotovo svi su protiv.
14. Narod je Cetinske krajine protiv
Građanska inicijativa pokrenula je peticiju protiv TE Peruća koju je dosad potpisalo oko 25.000 ljudi, od toga oko 20.000 iz Cetinske krajine. Facebook grupa ima oko 7500 članova, a na prosvjed u Sinju došlo je više tisuća ljudi. Dakle, narod je protiv termoelektrane, a to su prepoznali i sinjski franjevci pa je franjevačka provincija stala uz narod i također rekla složno ne. Svi ovi argumenti mogu se sažeti u jedan vrlo kratak zaključak i argument. Nitko se ne protivi svim investicijama, nego lošim investicijama, ne protivimo se energetskim objektima, dapače, treba ih graditi, samo uvijek s racionalnim argumentima. U ovom slučaju je suprotno. Naime, postoje koristi od projekta, ali je njegova šteta u ekonomskom, ekološkom, energetskom i strateškom smislu višestruko veća od koristi. Taj je argument zdravog razuma suma svih argumenata.
Pogledajte i što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
Ako zaista igdje postoji hibridni rat, onda je to ponašanje medija u stranom vlasništvu, kakav je austrijski Večernji list, koji pod svaku cijenu želi spriječiti bilo kakvu investiciju u RH kako bi nas i dalje mogli držati u dugu, uzimati kvalitetne kadrove i pljačkati preko kojekakvih Hypo banaka i Reiffeisen štedionica. Ajmo, koliko vi u Austriji imate plinskih elektrana, koliko su štetne, koliko su potrovale rijeka, podzemnih voda i ljudi, i koji vam je točno interes u cijeloj priči?