Vijest da je križevački KTC odlučio ne raditi nedjeljom nije dočekana s nekom euforijom. Ni s jedne strane. Ni od onih koji zagovaraju rad nedjeljom, ni od onih koji se protive radu nedjeljom. Možda je to stoga što je vijest došla neočekivano ili zato što nije iz kruga nekog od razvikanih inozemnih trgovačkih lanaca.
Premda je KTC tvrtka s 27 supermarketa u 25 gradova i 11 županija, 15 benzinskih crpki, 20 poljoprivrednih ljekarni, tri hotela, 22 restorana i oko 1400 zaposlenih, među 50 su najuspješnijih u Hrvatskoj o čijoj odluci ovisi oko 5500 ljudi u obiteljima.
Bitka za neradnu nedjelju u Hrvatskoj pokrenuta je kao prije desetljeća i pol kao kombinirana inicijativa radničkih prava i vjerskih uvjerenja. I to u vrijeme kada je bilo jasno da smo podlegli invaziji trgovačkih centara, koji su stotinama tisuća Hrvata postali novim crkvama, šireći svoju religiju “sve je vam je dostupno u svako doba”, regrutirajući u tu sektu praktički cijelu naciju.
Friški kruh nedjeljom postao je novom relikvijom i u televizijskim anketama pjenili su se slučajni mučenici, kojima kao da o tome komadu napuhnuta bijela tijesta punom aditiva ovisi život, urličući da im se ta nasušna korica nedjeljom nipošto ne otima iz usta.
Istodobno, patile su (i danas pate) tisuće žena, koje su postale ministrantice te nove religije, ne zbog vlastite vjere u rad nedjeljom i izbivanje iz doma, nego iz nasušne potrebe da kući donesu tu ionako skromnu zaradu.
Novoj religiji nije mogla nauditi ni dobro planirana i koordinirana akcija Crkve, sindikata i nekih stranaka, pa je svojedobna zakonska prepreka vrlo brzo uklonjena s puta prema novonaviještenom “kraljevstvu nedjeljskom”. No, kada se činilo da su svi posustali i da bi i sam Stvoritelj odustao od vlastita nauma o sedmome danu u takvim nemogućim uvjetima, pojavila se iskra svjetlosti, koja je neradnu nedjelju, ipak obasjala nekom neugasivom svjetlošću. Ona je prvo zasjala u svim onim dušama koje su tijekom kampanja protiv rada nedjeljom spoznale da se radi o nečemu što je nehumano, nepotrebno i bezbožno.
Čak i ako bi odlazio u nedjeljni šoping, čovjek je u dubini duše znao da nije ispravno to što čini. I da je ona blagajnica upravo zbog njega i njemu sličnih toga dana na nogama osam ili deset sati. Upravo je ondje stvorena klica te nove svijesti o neradnoj nedjelji, koja tek danas polako izrasta u nešto veće i konkretnije.
Prije točno godinu dana pokazala se u svojoj mikro društvenoj verziji u slavonskoj općini Ivankovo, gdje su zahvaljujući mudrosti i zdravoj pameti općinskih glavešina uspješno zatvoreni svi dućani nedjeljom. Sada se to ponovilo kroz primjer križevačkog KTC-a, čiji vlasnik, kada se prisjeća svoje nedjelje i djetinjstva, uopće ne spominje religiju, već veli da je “kao klinac ujutro s bratom žurio u kino na matineje. Gledali smo od 10 sati Brucea Leeja i Tarzana. Tako je bilo svake nedjelje”.
Otkrivši slučajno da bi dvojica hiperrealnih filmskih junaka mogli doći glave novoj religiji rada nedjeljom u našoj zemlji. A hoće li KTC-ovi bl. Bruce Lee i sv. Tarzan u skoroj budućnosti pobijediti i ostale shopping centre, vidjet ćemo
U Slavoniji će uskoro bit neradan i ponedjeljak utorak srijeda četvrtak petak i subota iz istog razloga zašto ne radi ni KTC - nema tko raditi! Kakva sveta nidilja ha ha ha