Subota 20. veljače
Pupovac za sve spreman po objašnjenja k Đikiću
Milorad Pupovac u Saboru, pridružujući se histeričnim napadima na ministra Hasanbegovića, izjavljuje: “Sada smo na rubu da se počnemo tući, samo je pitanje tko će to prvi napraviti”. I prvi su to u Vukovaru napravili srpski huligani, njih trojica koji su željeznim šipkama teško ozlijedili hrvatskog mladića i potom pucali na skupinu Hrvata. Neke udruge, a i majka pretučenoga, izjavili su kako na takve napade potiče čelništvo SDSS-a, što Pupovac, osuđujući nasilnike, niječe. Naravno, ne može zanijekati ni spomenutu saborsku izjavu, ni tekstove u listu “Novosti” koji on kao izdavač potpisuje i koji se izruguje hrvatskoj himni i Domovinskom ratu, koji ustrajno sotonizira hrvatske branitelje, domoljube i domoljublje. Pa ako Milorad Pupovac u pismu predsjednici jauče kako ga na ulici pljuju i uzvikuju mu “Za dom spremni!”, on bi mogao biti jako upućen u karakter, identitet, organiziranost i naum onih koji to čine, jer je za glavnog urednika toga lista postavio Ivicu Đikića, slavnog još iz ratnih godina, u kojima je veličao ustaše i zločinca Maksa Luburića. Pupovac – za sve spreman.
Nedjelja 21. veljače
Opet smo totalna žrtva i sluge stranaca
Nije baš za samohvalu, jer zadatak nije bio težak, ali prvi sam izračunao da nas, budemo li svake godine zbog slabog nataliteta i iseljavanja gubili 20.000 stanovnika, za 200 godina neće biti. Te to slikovito izrazio – Hrvati još imaju života koliko dvojica stogodišnjaka od kojih se jedan rodi kad drugi umre. Sada me “plagiraju”, pa se objavljuju slični izračuni, a mogli bi biti još gori, jer se samo u jednoj, lanjskoj godini broj stanovnika smanjio za 27.700. U djetinjstvu i mladosti živio sam u selu u vrijeme kad je bilo normalno imati, petero, šestero, sedmero pa i više djece, a rijetke su obitelji imale manje od četvero. Živjelo se siromašno, od zemlje, koja je bila dragocjena i skupa, a doslovce se tuklo za međaše i za vodu za natapanje. Dućani gotovo i nisu bili potrebni, jer su ljudi proizvodili manje-više sve što im je trebalo. Šezdesetih godina počelo se ići u Njemačku, stvarnost siromaštva polako je ustupala mjesto mitu o raskošnijem životu koji bi se ostvario ili ostankom u Njemačkoj ili povratkom u Hrvatsku s vrećom maraka, s magarca se uskakalo u mercedes, stare su kuće napuštane a građena su nova betonska čudovišta, zemlja zbog koje se nekad gubio život je zapuštana, može se kupiti budzašto, a ne obrađuje se ni 40 posto njiva. Rezultat? Broj se stanovništva u Imotskoj krajini u pedesetak godina prepolovio. Slično se dogodilo i s cijelom državom: zemlja je zapuštena, nacionalna su bogatstva rasprodana, kupujuemo sve “u dućanu”, to jest uglavnom samo ono što se uvozi jer sami gotovo ništa ne proizvodimo. Postali smo opet totalna žrtva i sluge stranaca, ili idemo k njima raditi ili nas oni dolaze ovdje pljačkati. Molim Boga da Tihomir Orešković nešto učini, ali skeptičan sam upravo zato što on u sebi ujedinjuje dva elementa hrvatske tragedije: iseljenik je i dolazi iz miljea upravo onog međunarodnog kapitala koji nas je operušao. Može li on spriječiti to perušanje i u stvarnom i simboličnom značenju vratiti Hrvatsku zemlji, što je jedino jamstvo da ćemo se kao narod održati?
Ponedjeljak 22. veljače
Kazalište koje ima Frljića njega i zaslužuje
Oliver Frljić, “intendant” riječkog HNK, kaže: “Desnica bi doživjela serijske orgazme kad bih dao ostavku. To me motivira da ostanem”. Koja umišljenost! Boli koga kita ostao ili otišao. Jer kazalište koje ima Frljića ne zaslužuje ništa drugo doli Frljića. O režijama “redatelja” koji izjavljuje da su Hrvati izmišljena nacija, koji stilom četnika sotonizira obranu Hrvatske od agresije, koji je potjeran iz Poljske, koji je izazvao srdžbu u kazalištu “Gavella” jer je napustio rad na jednoj predstavi i za veću lovu otišao raditi drugu, koji u svojim uratcima pljuje po svojim roditeljima a slike nemilih mu kazalištaraca lijepi na spolovila i stražnjice glumaca u predstavama, nikad nijedan ozbiljan kritičar nije napisao ili izgovorio neku povoljnu riječ... Nikakve dakle užitke ne bi nitko doživljavao kad bi otišlo to ništa, pred kojim se može samo zatvarati nos, a “serijske orgazme” koje zamišlja na desnici zapravo prenosi s Vojka Obersnela i drugih svojih crvenih obožavatelja što ih s njim doživljavaju u orgijama protuhrvatstva.
Utorak 23. veljače
Kako se Jovanović opire fašizaciji Rijeke i društva
Kaže Željko Jovanović: “Ova je Vlada kaotični incident, HDZ je stranka opasnih namjera, a Rijeka je najveća prepreka fašizaciji našeg društva”. Kako se Rijeka i Jovanović opiru toj fašizaciji? Prošle je jeseni Jurica Pavičić opsežno prikazao jedan slučaj iz toga “crvenog grada” i utvrde “komunista”, kako autor ironizira. Riječ je o sitnišu koji je talijanski velebogataš, naftni poduzetnik Gabriele Volpi uložio u Nogometni klub Rijeka, a zauzvrat je izmjenama i dopunama GUP-a Rijeke dobio mogućnost da gradi hotele, trgovačke centre, vile a možda i marinu. “Prodao je Rijeci malo nogometa, a zauzvrat – dobio na poklon cijeli grad!” – piše Pavičić, kolumnist iz lijevog miljea. Kao što je i Jovanović, koji je – viđan s njime i na nogometnim utakmicama – bio vrlo prisan s Volpijem, D’Annunzijevim imenjakom, no razlika je u tome što Volpija u pohod na Rijeku nisu trebali pozivati talijanaši. Pozvali su ga “komunisti” Jovanović, Obersnel i drugi koji prodaju i predaju Rijeku Talijanima, braneći se tako od “fašizacije našega društva”.
Srijeda 24. veljače
Spriječiti svakoga tko je iznad Mostove niskosti
Dok ovo pišem, još uvijek je neizvjesno imenovanje Milijana Brkića za ministra branitelja, koje je i njegov i HDZ-ov poraz. Poraz velike stranke koja je stvorila državu, ali je došla u ponižavajuću ovisnost o skupini provincijskih trgovaca iz Mosta koji su osjetili da njihova roba od 15-ak posto glasova na izborima vrijedi puno više nego što brojka kaže, pa ucjenjuju gdje god stignu. Nije nečasno biti ministar branitelja, dapače, to je najplemenitiji posao, briga za najplemenitije članove društva. Ali po svom radu u stranci, po svojoj biografiji, po svojim okršajima s ljevicom i po (pre)poznavanju sudbinskih nacionalnih problema, Brkić je trebao biti među dva-tri najodgovornija dužnosnika u zemlji. Ali to je spriječio Most dodvoravajući se ljevici kojoj Brkić nije po volji. Ti umišljeni i neobrazovani tipovi iz Tompojevaca, Velikih Kopanica, Malih i Velikih Lokvica, Crnih Papaka, Kozjih Škripova, Magarećih Goleti i drugih vukojebina lešinarski su osjetili da je Hrvatska na umoru, pa, nastojeći je do kraja ugušiti, žele spriječiti svakoga tko je iznad tih njihovih niskosti.
Četvrtak 25. veljače
Najgora komunistička laž ona je o Jasenovcu
Nevjerojatni su rasponi između brojki stradalih u Jasenovcu koje se spominju u javnosti. Srbin Igor Vukić, čiji su otac i baka prošli kroz logor, sustavno istražuje činjenice o tom logoru, te u intervjuu Vijencu tvrdi kako “nema uopće dokaza da je u Jasenovcu bilo masovnih ubojstava”, kako “nema posmrtnih ostataka” i kako “o tome ne govore ni dokumenti ni preživjeli zatočenici”. Vukić kaže da je “jedna od najgorih komunističkih laži tvrdnja da je u Jasenovcu ubijeno 20.000 djece”. Djeca u logoru, među kojima je bio i Vukićev otac, “odvedena su u prihvatilište” gdje su ih zbrinuli “organi vlasti”. Nasuprot Vukiću, kako izvještavaju mediji, patrijarh Irinej je ovaj tjedan u Jasenovcu “ponovio odbačenu sintagmu o ‘stotinama tisuća žrtava’ u logoru” te podsjetio “na 20 tisuća ubijene djece”. Jednom sam već napisao: povećavanjem broja stradalih umanjuje se žrtva onih koji su doista stradali, i pokazuje kako se zapravo želi što veća nesreća vlastitog naroda.
Petak 26. veljače
Samo se “domoljubima” traži dlaka u jajetu
Kad su je u Županijskom sudu u Rijeci pitali zašto su neki ljudi u jednu sobu ušli preko reda, službenica im je odgovorila: “Oni su doktori! Moraju operirati”. Urednici portala Rijeka danas Sanji Perinić Švorinić, profesorici, koja je čekala u redu nije bilo važno da možda nekome ovisi život o operaciji, pa je na portalu ovako prokomentirala službeničin odgovor: “A mi ostali smo (samo) profesori jezika, prevoditelji i poduzetnici i (samo) moramo predavati, prevoditi i voditi svoje biznise”. Nepojmljiva bešćutnost! Ili – pojmljiva, ako se zna da je među “povlaštenima” bio i jedan zastupnik Domoljubne koalicije koju na svakom koraku treba žigosati. Nisam primijetio da su portal Rijeka danas i urednica, koji “domoljubima” traže dlaku u jajetu, ikad i slova napisali o riječkim kukurikavcima (Obersnelu, Jovanoviću i drugima) i njihovoj mogućoj ulozi u kriminalu stoljeća u Rijeci, u kojem je Talijanu Volpiju predan i prodan “cijeli grad” za sitniš uložen u NK Rijeka, i o kojem pišem na ovoj stranici.
>>Karamarko se lustracije odrekao, Most ju je šutnuo, a ljevičari je ne žele
>>Sramota! Zagreb je posljednji grad u Hrvatskoj koji se odužuje velikanu dr. Franji Tuđmanu
Je li to onaj tko govori da je evolucija mit? A sada mu ne smeta da djeci moramo objasnjavati zasto u ovoj zemlji nemoral i plagiranje prolazi, ali samo ako imas dobre vezice. Pravi teski desnicar, neuk i bez obraza.