Prvu presudu u Hrvatskoj zbog lažiranja kilometraže na rabljenom autu nedavno je donio Općinski sud u Virovitici, a potom je s tom praksom i nastavio. Jedan je preprodavač automobila osuđen jer je na Audiju A4 kilometražu spustio s 300.000 kilometara na 250.000, a drugi jer je Renault Cliju kilometražu smanjio s 297.000 na 182.000 – obojica uvjetno, ali i to je dobar početak.
Procjenjuje se da trećina rabljenih auta u Hrvatskoj ima falsificiranu kilometražu, a u EU njih 5-12%. Na taj način prevaranti zamrače između 5,6 i 9,6 milijardi eura godišnje, a usput dovode u opasnost i kupce pa je zagonetno zašto ta prevara nekažnjeno traje.
Namještanje brojača kilometara – stariji se sjećaju da se to zvalo kilometarceler – promatrao sam još kao dijete. Moj je tetak bio inženjer u BMW-u pa je kao zaposlenik mogao njihove aute kupovati po tvorničkoj cijeni. Nakon pola godine taj bi auto prodao, uz profit, pa kupio novi, i tako je izumio perpetuum mobile: stalno bi imao najnovije modele i usput zarađivao. Iako su ti auti bili malo voženi i pedantno čuvani – primjerice, tetak nije nikad skidao najlon sa sjedala – ipak je namještao i kilometražu. Izvadio bi iz komandne ploče kilometarceler, na bušilicu stavio posebni nastavak, i njime elegantno odvrtio brojčanik unatrag.
Danas, nakon četiri desetljeća, mislim da se radilo o žudnji za mladošću. Tetak je, naime, poslije se otkrilo, u životu tražio mlade i sve mlađe žene, od Brazila do Turske, a zadnje što sam čuo o njemu jest da je smrtno zaljubljen u upola mlađu Moldavku. Možda pretjerujem, ali zar okretanje brojeva unatrag na brojaču kilometara ne sliči vrtnji godina na vremeplovu dok se putuje u prošlost, kao u onom zadivljujućem filmu snimljenom po romanu H. G. Wellsa?
Taj zločin bez kazne – to jest pomlađivanje krntija – toliko je proširen, i široko toleriran, jer otkriva duboku fiksaciju našeg vremena: ostaviti dojam da si mlađi nego što jesi. Svi oni ljudi s botoksiranim licima, presađenim vlasištima i orošenim vaginama, što su nego rabljeni automobili po sajmištima kojima je nepošteni trgovac 300.000 prijeđenih kilometara smanjio na 250.000, 200.000, 150.000 ili 100.000, ovisno o pohlepi i drskosti. Održavanje privida na oldtajmerima ipak ima ograničenja. Ozzy Osbourne, pjevač grupe Black Sabbath, otac heavy metala, morao je odgoditi ovogodišnju turneju zbog poodmakle Parkinsonove bolesti; čudno, tek mu je 71 godina. Elton John, u cvijetu mladosti sa 72, ispravno je procijenio da je vrijeme za oproštajnu turneju – ali, avaj, morao je od nje odustati jer se osjeća „iznimno loše“. Madonna je prava beba u usporedbi s njima, tek joj je 61, ali i ona je otkazivala nastupe u SAD-u, a sad ih otkazuje i u Britaniji, zbog „nepodnošljivih bolova“ od raznih ozljeda; Aerosmith je otkazao 69-godišnjem bubnjaru jer ima „poteškoće u praćenju ritma“, a ni 56-godišnji frontmen Metallice James Hetfield ne može više nastupati jer to škodi njegovu, kako je rekao, „duševnom, tjelesnom i duhovnom zdravlju“. Iz te perspektive možemo se doista diviti da je Josipa Lisac (70) uopće uspjela otpjevati himnu u Predsjedničkim dvorima ili da Zdenka Kovačiček (75) ima volje nadmetati se na Dori s teen zvijezdama za nastup na Euroviziji.
Stari auti prokišnjavaju, škripe, kolebaju se u zavoju i možete vi krpati hrđu koliko hoćete, mijenjati klinaste remene i ugrađivati nove ventile, opet je to stari auto koji kašlje ujutro i pomalo gubi ulje. Doduše, nije isto stari njemački i stari francuski auto. Neuništivom Micku Jaggeru su, recimo, ugradili nove ventile – kod ljudi se to zove stent – pa je moguće da ćemo se ovog proljeća i ljeta razveseliti vitalnom 76-godišnjaku na pozornici. I našem su Miroslavu Škori ugradili nove ventile, tako da je uzdanica suverenističkih glasača obnovljena i opet na cesti, ako zanemarimo to što malo zanosi u vožnji. Jer show mora ići dalje! Na glazbenim turama se u svijetu vrti 50 milijardi dolara, a bez veterana nema ništa: u pet od 10 najvećih koncertnih atrakcija izvođači su stariji od 50 godina, a u njih tri imaju od šest do osam banki. Nije bolje ni u našem medijskom i političkom prostoru. Nema nijednog kanala ili portala bez umirovljenih eksperata, a ni stranaka bez lidera, u sjeni i izvan nje, koji, da su automobili, ne bi nikad prošli registraciju na tehničkom pregledu. Te su političke olupine same sebi navikle vraćati kilometre pa čine to i državi, i tako nam se s ekrana stalno smiješe botoksirani komunizam, presađena ‘91. i orošena NDH. Dajte ih više odšlepajte u Viroviticu, da dobiju makar i uvjetnu, i to bi bio neki početak.
Ne daju se politički oldtajeri otrgnuti od vlasti pustili su hrđu i tek kad bi ih se maknulo mogli bismo izvagati koliko hrđe je ostalo za njima. Nalazimo ih na svim pozicijama od lokalnih do državnih institucija i grčrvito se drže kočnice ne dopuštajući da ozbiljno krenemo naprijed jer znaju da u tom slučaju gube.