Ljetni predah na političkoj sceni završio je ranije nego inače. Opet cure transkripti, ističu se izborne kandidature, raste napetost u onome što se u lošem novinarskom žargonu naziva hrvatskom “političkom arenom”, a što bi, zbog dimenzija, težine aktera i razine borbe bilo bolje usporediti s borbom peradi u zapuštenom kokošinjcu.
Bez obzira na to što kaže kalendar, za mene osobno ljeto oduvijek završava onog ponedjeljka kad započne nova školska godina. Od djetinjstva smo tako baždareni na kraj ljeta, a danas taj ritam određuje početak školske godine naše djece. Subjektivno nam, što smo stariji, vrijeme sve brže protječe.
Školski raspust se u osnovnoj školi činio dugačak poput cijelog jednog života, a sada mi, kao odrasloj osobi, ljeto proleti za tren. Ako vrijeme ne bismo mjerili puko mehanički, već količinom novih doživljenih i naučenih stvari, mi golemi dio svojih života proživimo do kraja djetinjstva. Kasnije se život sve više svodi na mehaničku vrtnju već definiranog stroja prema konačnom zastoju. Ove godine smo, barem što se tiče politike, ranije nego inače vraćeni u uobičajeni godišnji ritam. Malo cure kompromitirajući dokumenti, malo se ministar Zdravko Marić iščuđava i glumi nevinašce pred kamerama, malo premijer navodi uspjehe svoje vlade među kojima posebno ističe činjenicu kako smo ove godine imali 75% manje požara, što naravno nema nikakve veze s jednim od najkišnijih ljeta zadnjih godina.
Vijest kako su u srijedu objavljeni transkripti USKOK-a koji dodatno dokazuju kako je Plenkovićeva ekipa lagala oko Agrokora jednako je šokantna kao i ona da su iscurile golišave fotografije poznate pjevačice. Tko bi rekao!? Navedene vijesti mogu iznenaditi samo vrlo mlade i neupućene, dok su starijima, koji su već gledali te filmove, samo potvrda kako je kod nekih aktera uvijek sve po starom.
Televizija N1 preksinoć je objavila dijelove iskaza koje su USKOK-u dali Martina Dalić, Ante Ramljak i Zoran Besak u okviru istrage povodom kaznene prijave Živog zida, a koju je Uskok na koncu odbacio.
Iz tih iskaza, sada dostupnih javnosti, nedvojbeno slijedi kako premijer Plenković nije govorio istinu kad je u očitovanju Saboru tvrdio kako je Vlada organizirala tek jedan sastanak s Ivicom Todorićem. Iz friško objavljenog iskaza bivše potpredsjednice vlade Martine Dalić jasno je kako su održana tri sastanka i da je Plenković bio puno bolje upućen u cijelu priču nego što je do sada tvrdio. Uz to smo doznali i kako je Agrokorovo čudo od djeteta, aktualni ministar financija Zdravko Marić, sudjelovao na sedam prigodnih sastanaka, a ne na dva kako je tvrdio. Dakle, ili je lagao ili je došlo do nesporazuma ako Marić možda nije uračunao preostalih pet jer na njima nije govorio već samo otvarao usta, kao svojedobno počasni predsjednik Saveza antifašista Stjepan Mesić kad se pjevalo Juru i Bobana.
Medijsko pomazanje koje je Zdravko Marić doživio u to prijelomno vrijeme može se usporediti samo s hvalospjevima Željku Rohatinskom kad ga se prije šest-sedam godina spremalo za politiku. Na lanjskom saslušanju u slučaju “Agrokor” pred saborskim istražnim povjerenstvom bivši guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski potvrdno je odgovorio na pitanje jesu li Karamarko i Kujundžić bili dio Todorićeva kruga koji ga je nagovarao na politički angažman.
Mjesecima je u svojim zlatnim danima Rohatinski iskakao s naslovnica, mediji su nas sa svih strana uvjeravali kako je, do jučer u javnosti malo prisutni guverner HNB-a, najbolji, najsposobniji, najpametniji čovjek u zemlji, idealan spasitelj Hrvatske. Sad znamo i zašto. Angažman se iz nepoznatih razloga nije ostvario, a danas nesuđenog spasitelja Rohatinskog povlače po medijima kao jednog od dužnika koji godinama ne plaćaju simbolične iznose od dvjestotinjak kuna za otkup dodijeljenih im “društvenih stanova”.
Isti medijski krugovi koji su glorificirali Rohatinskog, prije dvije godine su pomazali Zdravka Marića kao najvećeg financijskog stručnjaka na svijetu, uvjeravajući javnosti kako nitko u Hrvatskoj ne zna složiti proračun osim njega. Na ministarsku poziciju katapultiran je izravno iz Agrokora, jedine privatne firme u kojoj je radio, u kojoj je bio izvršni direktor za investicije, a kasnije uvjeravao javnost kako nije imao pojma što se događalo. Štoviše, kao ministar, još u siječnju prošle godine tvrdio je kako u Agrokoru nema većih problema. Iako je inače u svom poslu briljantan, Zdravko Marić, iz nekog razloga, nije vidio slona u prostoriji u kojoj je godinama radio.
No, pokazalo se da je, za razliku od njega, ostatak ekipe puno oštroumniji. O kakvoj se genijalnoj ekipi radi, svjedoči iskaz Zorana Besaka koji je u istrazi kazao kako su u radnoj grupi “vrlo brzo u roku od pola sata izvršili inicijalno dubinsko snimanje” Agrokorovih financijskih izvještaja i shvatili da je Agrokor bio u velikim problemima. Ovaj je godinama radio kod Todorića kao važan izvršni direktor i nije imao pojma o tome da nešto ne štima, a onda ekipa izvrši dubinsko snimanje u roku od pola sata i shvati da je Agrokor u velikim problemima. Tko tu koga pravi budalom?
Ono što najviše zabrinjava u cijeloj priči i o čemu bi se moralo raspraviti u Saboru višestruke su tvrdnje bivše potpredsjednice Vlade u iskazu USKOK-u kako je intervenirala i sprječavala objavljivanje nekih stvari u medijima. Post(totalitarni) umovi ne razumiju kako je nemoguće “zaustaviti Reuters” u vrijeme Interneta, štoviše, takvim pritiscima samo čine štetu svojim medijskim pulenima, jer nije problem napraviti polusatnu površinsku analizu i vidjeti koji su mediji u to vrijeme zataškavali priču, odvlačili pozornost od bitnog muteći vodu na sporednom, pisali o zeki i potočiću, stavljali u jeku afere Agrokor na naslovnice vijesti iz crne kronike, seks afere i špekulacije španjolskih sportskih medija o mogućim transferima nogometaša. Sve samo ne bili uvjerili javnost da slon nije u prostoriji.
Koliko trulo zdanje Plenkovićeve obraz koalicije s HNS-om, Pupovcem, Sauchom i ostalima nakon svega još može izdržati, ostaje vidjeti. Novi potresi su počeli, a već se ističu i neke kandidature. Na lijevom spektru je prošlog tjedna javno obznanila ulazak u političku igru nekadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković. Jučer je oštro istupila na televiziji N1, koja je prava objavila nove, za vladu kompromitirajuće transkripte. Orešković ih je nazvala uznemirujućim sadržajem i sažela cijelu priču ovako: “To je potresno svjedočanstvo na koji način je Vlada zloupotrebljavala sustav, potkopavala vladavinu prava i obmanjivala javnost i institucije, kako bi interesnoj skupini omogućila korist pod krinkom spašavanja kompanije u problemima”.
Zdravko Marić, upitan istog dana od novinara pred Vladom za sporne transkripte, papagajski je ponavljao “jedino što mogu reći je da je DORH odbacio kaznenu prijavu po ovoj temi, s tim u svezi je da je to zatvorena tema”, ne osjećajući se dužnim dati javnosti nikakve druge argumente u svoju obranu. Imamo, dakle, dublji problem funkcioniranja institucija i rastućeg nepovjerenja u njih. Na to i cilja Dalija Orešković kad kaže kako joj je nepojmljivo da je USKOK odbacio kaznenu prijavu, sugerirajući da je to odbacivanje “posljedica izravnog pritiska politike”.
Iskustvo uči kako onaj tko želi predvidjeti buduća kretanja na političkoj sceni treba pratiti što radi Milan Bandić, čiji je politički njuh i instinkt za preživljavanje u igri neupitan. A Bandić se cijelo ljeto se ponaša kao da je u kampanji. Pojavile se špekulacije kako se sprema na predsjedničke izbore, no to je objašnjenje neuvjerljivo. Predsjednički izbori će se održati tek za godinu i četiri-pet mjeseci, predaleko je još cilj te utrke da bi se već sada krenulo u puni sprint. Teško je povjerovati da se Bandić toliko zadaje za europske izbore sljedećeg proljeća, dakle, ostaje jedino mogućnost da hvata zalet, za svaki slučaj, za eventualne prijevremene parlamentarne.
Možda zna nešto što mi obični smrtnici još ne znamo, a ne treba smetnuti s uma da i on sam svakog trenutka može srušiti Vladu i izazvati prijevremene izbore, kao i još pet-šest političkih formalnih ili neformalnih grupacija koje krpaju Plenkovićevu većinu. Sudeći po ranom završetku političkog ljeta, ne čini se pretjeranim prognozirati kako su šanse pedeset-pedeset da će se ova Vlada raspasti prije kraja godine.
Dokle god u Agrokor ne ide novac iz proračuna, nek sastanče do mile volje. Poslovanje Agrokora treba voditi vjerovničko vijeće preko svoje uprave, bez uplitanja države. Privatna firma i tržišno natjecanje - točka.