Voda je nova nafta, to je već činjenica. I ako su recentni i aktualni ratovi vođeni ili se vode oko crnog zlata, budući bi sukobi, upozorava Svjetska banka, mogli nastati radi njegove bistrije inačice. Migracije, zaostajanje u gospodarskom rastu uz latentnu opasnost od iskrenja sukoba... sve nas to čeka do 2050., ne poduzmemo li već sad odlučne akcije za bolje upravljanje vodnim resursima.
U najnovijem izvješću Svjetske banke, potpredsjednica Grupe za održivi razvoj Laura Tuck upozorila je da će u samo 35 godina 40 posto svjetske populacije živjeti u zemljama u kojima će vladati oskudica vodom, u odnosu na 28 posto koliko ih živi danas. Neke bi regije problemi s vodom mogli stajati i do šest posto BDP-a godišnje, no, srećom, ovo je barem jedan svjetski problem koji Hrvatska – nema. Nismo, međutim, pošteđeni razdoblja naizmjeničnih suša i poplava, nevolja koje zbog klimatskih promjena sve više dijelimo s ostatkom svijeta.
Procjena je Svjetske banke da će kombinirani efekti rasta populacije, prihoda i gradova eksponencijalno povećati potražnju za vodom, dok će opskrba postati sve nesigurnija i nestalnija. Ne poduzmu li se odlučni koraci, ističe se u izvješću, doći će do oskudice vode i u regijama koje sad njome obiluju, kao što su centralna Afrika i istočna Azija, a stanje će se dodatno pogoršati u regijama gdje je već sad opskrba ugrožena poput Bliskog istoka i Sahela, područja između Sahare i Sudana u Africi. Upravo bi te regije do 2050. mogle svjedočiti padu svojih stopa rasta u visini spomenutih šest posto BDP-a pod utjecajem izdataka za troškove vezane uz poljoprivredu, zdravlje i pad prihoda.
Reducirana dostupnost pitke vode i potrošnja za ostale potrebe kao što su energija i poljoprivreda mogli bi smanjiti dostupnost vode u gradovima za čak dvije trećine količina iz 2015. Uz rast cijena hrane zbog suša, latentni sukobi i njima uzrokovane migracije, nastavi li se trend, čine se neizbježni.
– Oskudica vode najveća je prijetnja ekonomskom rastu i stabilnosti u cijelom svijetu, a klimatske promjene čine problem još težim – upozorava predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim te dodaje da bi, ne poduzmu li se akcije kojima bi se popravilo upravljanje vodnim resursima, neke regije s velikom populacijom mogle proći duga razdoblja negativnih stopa rasta gospodarstva.
– Ali te zemlje sada mogu donijeti mjere koje će im pomoći upravljati održivošću rezerva vode u godinama koje dolaze – kaže Jim Yong Kim.
Vjeruje da bi prave odluke mogle neutralizirati negativan utjecaj klimatskih promjena.
– Može biti svjetla na kraju tunela – zaključuje autor studije na temelju koje je rađeno izvješće, glavni ekonomist Svjetske banke Richard Damania.
Ako vlade odgovore na ove prijetnje povećanjem učinkovitosti i alociranjem 25 posto količine vode za upotrebe s većom vrijednošću, napominje Damania, gubici mogu dramatično pasti, a u nekim regijama i nestati.
Razmjeri potencijalne opasnosti od kulminacije problema s vodom više se ne mogu zanemariti. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon i predsjednik Svjetske banke Jim Yong Kim na nedavnom su panelu stoga objavili namjeru da se mobiliziraju kako bi ostvarili zajednički cilj održivog razvoja za vodu i odvodnju, od čega, lančano, očekuju koristi i u sektorima prehrane i energetske sigurnosti. Smatraju da ovaj dragocjeni resurs mora biti dostupan svima.
Grupa Svjetske banke najavila je za početak ključnu inicijativu u vidu 500 milijuna dolara investicija u program upravljanja podzemnim vodama i razvoj infrastrukture u Indiji. U nigerijskom bazenu devet se zemlja obvezalo uključiti u desetogodišnji investicijski plan za klimatsku "elastičnost" težak 3,1 milijardu dolara. U prvoj fazi Svjetska banka odobrit će 610 milijuna dolara iz fonda za najsiromašnije zemlje IDA-e (International Development Association), a slične programe planiraju u Maroku i Keniji.
Što se nas tiče, kad već nemamo naftu, utješno je što je Hrvatska među bogatijim zemalja na svijetu po zalihama vode. Obnovljive zalihe podzemnih voda u nas se procjenjuju na oko devet milijardi prostornih metara godišnje, a koristimo samo 4,5 posto tih zaliha – oko 400 milijuna prostornih metara godišnje. UNESCO je procijenio da smo po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu.
Jedine infrastrukturne poteškoće s opskrbom imamo u kraćim razdobljima tijekom ljetnih mjeseci u turističkim regijama, no zastrašujući je podatak da su gubici vode na njezinu putu do krajnjeg korisnika golemih 51 posto, dok su u Europi prihvatljive vrijednosti od 15 do 20 posto. Treba li reći da je to alarmantno?