Današnji summit čelnika EU država u Bruxellesu na kojem Hrvatsku predstavlja premijer Tihomir Orešković, jedinstven je: njemačka kancelarka Angela Merkel, dosadašnja eminencija sastanaka Europskog vijeća, ali i cijele Unije, na njemu neće imati glavnu ulogu. Koji je omjer snaga za stolom, tko su dobitnici, a tko gubitnici i tko danas u Bruxellesu vodi glavnu riječ o migracijskoj krizi i izlasku Velike Britanije iz EU te koliki utjecaj ima hrvatski premijer Orešković, koji se formalno vodi kao nestranački premijer, i predstavlja potpunu nepoznanicu ostalim čelnicima?
Njemačka kancelarka Angela Merkel na ovom summitu ne može računati na unisonu podršku kao što je imala na prijašnjim kriznim summitima, kad je većina članica bez pogovora slijedila njemački put u rješavanju krize eura i problema Grčke. Uz britanskog premijera Davida Camerona, kao veliki izazivač autoritetu Angele Merkel u zadnje se vrijeme profilirao talijanski premijer Mario Renzi. Talijan će – i zbog geografskog položaja svoje države, ali i zbog potrebe da ga čuju – itekako imati što reći i o temi migracija i Velike Britanije.
Francuska i predsjednik François Hollande, uz Njemačku drugi krak EU osovine, nalazi se u defenzivi. Mišljenje o izlasku Britanije reći će u posljednjem trenu, ali se u pitanje migrantske krize neće usuditi miješati zbog straha od Marine Le Pen.
– Hollande će dobiti svojih pet minuta slave samo ako se diskusija usmjeri na vojsku, terorizam ili pak klimatske promjene. Jednako tih bit će i Španjolac Mariano Rajoy, s tim da bi u presudnom trenutku mogao na stol postaviti pitanje Gibraltara – smatra britanski novinar Ryan Heath.
Poljakinja Beata Szydlo želi se nametnuti kao liderica i postavlja se kao šefica "istočnog bloka" i njezini će stavovi oko obje teme imati težinu, što nije slučaj s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. On pak snažno drži "samo" agendu migracije. U sličnoj je poziciji i Grk Alexis Tsipras – o njemu ovisi Schengen, ali je politički utjecaj na drugu temu – Brexit – prokockao ponašanjem oko izlaska Grčke iz eurozone (Grexit).
Moć Nizozemca Marka Ruttea i Danca Larsa Løkkea Rasmussena obrnuto je proporcionalna veličini država iz kojih dolaze. Rutte ima više aduta: Nizozemska upravo ima drži predsjedništvo, prijatelj je Britanije, ali i most prema Njemačkoj. Rutte je također migracijski hardliner, nepropustivi i oštri zagovornik ograničavanja useljavanja koji se nije libio iznijeti ideje da, ako drukčije ne ide, EU treba svesti na "jezgru", a prostor bez granica ograničiti na tzv. mini-Schengen. S druge strane Danska, koja – poput Britanije – uživa najveći broj izuzeća iz pravne stečevine EU, s užitkom prati što radi Britanija, ali i slijedi susjeda u podršci uvođenju strožih uvjetima za primanje migranata, pri čemu ne misli samo na one izvan EU, već i na državljane ostalih članica. Irac Enda Kenny jako dobro zna da bi potencijalni izlazak Britanije iz EU mogao negativno utjecati i na mirovni proces i na ekonomiju u njegovoj državi i zasigurno u diskusiji neće šutjeti. Za razliku od njega, šutjeti bi mogao Luksemburžanin Xavier Bettel. Po prirodi stvari je gurnut na marginu. Uz predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera on je drugi Luksemburžanin za stolom. Drugi razlog zbog kojeg bi mogao biti neprimjetan je taj da i Luksemburg ima računicu u slučaju da Britanija izađe iz EU. Prema najavama, veliki broj tvrtki tad bi se preselio u Luxembourg. Naravno, uz financijsku korist za Veliko Vojvodstvo, iako to ne smije javno izreći.
Zanimljiva je uloga čelnika Europske unije. Predsjednik Europske komisije Juncker sam je sebe gurnuo na marginu i za njega je summit gotov i prije nego je počeo. David Cameron ga ne podnosi. A ne podnose ga ni brojne europske države kojima pokušava nametnuti parcijalno rješenje migracijskog pitanja, od kvota, do otvaranja hot-spotova. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk se već iscrpio u frenetičnim putovanjima zadnjih dana od jedne do druge europske prijestolnice u pripremi summita. Predsjednik Europskog parlamenta, Nijemac Martin Schultz gotovo je izazvao "državni udar" kad je, mimo svih pravila, inzistirao i dobio mjesto za stolom na sastanku Vijeća EU. Zapravo ga je tamo instalirao Cameron, nakon što se tvrdoglavo odbijao pojaviti u Europskom parlamentu, koji – reći će Schultz – može blokirati britanski potez. No kad se govori o migrantima, Schultza će pristojno ipak ispratiti iz sobe.
U takvom kontekstu za pregovarački stol stiže hrvatski premijer Tihomir Orešković kojega službeno vode kao "nestranačkog premijera vlade desnog centra". Sinoć ga je u Bruxellesu dočekala radna večera s premijerom Slovenije te predsjednicima Srbije i Makedonije, a koju je organizirao Juncker. Potez je to koji je među diplomatima izazvao dosta čuđenja i kritika zbog kreiranja "mini ex-Yu summita". Logično jest da države na migracijskoj ruti sjednu zajedno za stol, no nije logično zašto su iz jednadžbe neobjašnjivo izbačene Grčka, Austrija, ali i Njemačka. Je li riječ samo o još jednoj nezgrapnosti i neprikladnoj gesti Junckera – po kojima je poznat – ostaje vidjeti. Hrvatska, uz Sloveniju i Austriju, na summitu ima simpatije ostalih država zbog humanog tretmana migranata, no među čelnicima vlada nesigurnost i nervoza jer ne poznaju Oreškovića niti svi znaju stavove nove hrvatske vlade oko bitnih tema niti koliko su (ne)fleksibilni oko svojih stavova. Bivši premijer Zoran Milanović dao je jasnu podršku Britaniji, no s Oreškovićem ne znaju na čemu su.
GB pa-pa!