Jedan je čovjek tijekom prošlih nekoliko mjeseci bio izložen naročito velikoj dozi otrovnog zračenja hrvatskih medija. To je Goran Radman čije su nevolje počele čim se naslutilo da bi mogao biti kandidat za novog glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. Nakon što je ta kandidatura postala i službena i javna, Radmanov lik i djelo našli su se na udaru žestoke kampanje u kojoj on sam nije sudjelovao ni na koji način, osim što se prijavio na natječaj. Ali, zato su preko svojih eksponenata u medijima i te kako aktivne i marljive bile raznorazne interesne i političke skupine uzbunjene već samom mogućnošću dolaska tog i takvog čovjeka na čelo HRT-a.
Čini mi se poučnim osvrnuti na svu tu graju od koje oni koji su je podigli na kraju ipak nisu imali koristi. Radman je novi glavni ravnatelj HRT-a. Za hrvatsku javnost to je jedna od najvažnijih funkcija u čitavoj državi i zato doista treba dobro pretresti i sa svih strana pregledati prtljagu koju odabrani sa sobom donosi na komandni most cijelog Prisavlja. Osim o programima kandidata, treba raspravljati i o njihovim biografijama, u prvom redu profesionalnim, o njihovim kvalifikacijama, pa i karakteru.
Kadrovski metak u potiljak
Na taj se način uglavnom i raspravljalo o ostalim kandidatima, ali ne i o Radmanu. Kako se bližio kraj izbornog procesa, tako su svakodnevno u medijima plasirale informacije iz tobože dobro upućenih izvora bliskih ovom ili onom centru političke moći, a zapravo najobičniji spinovi kojima je glavni cilj bio nekoga iznervirati.
Jedna je meta bio sam Radman kojeg je trebalo natjerati da se upita što mu sve to u životu treba te da sve pošalje kvragu i odustane. Drugi je cilj bio ubosti i napuhati taštinu premijera Milanovića tako što mu se neprestano poručivalo otprilike ovo: pa nećeš valjda biti takav papak da ti Josipović izabere ravnatelja HRT-a. Upravo u tu svrhu neprestano se isticalo kako je Radman Josipovićev izbor, da bi se u komentarima iz te tvrdnje o njima dvojici zaključivalo sljedeće: Josipoviću je stalo samo do vlastite medijske slike i popularnosti i samo zato na čelu javne medijske kuće želi “svog čovjeka”, a Radman je takav tip koji će funkciju plaćati vjernim služenjem i kojem će glavna misao i zvijezda vodilja u obavljanju posla biti samo Josipovićeva popularnost.
Na sve to nadovezaše se oni koji bi 2012. počeli s lustracijom upravo na Radmanu. Jer, Radman, nekadašnji Titov omladinac i uzdanica SKJ, naravno ne može biti ništa drugo nego silom prilika prikriveni komunistički krvolok koji bi u ponedjeljak ujutro, kad stigne na Prisavlje, najradije vratio sat i kalendar na četrdesetpetu i sve kadrovske probleme riješio metkom u potiljak svakom tko tamo misli slobodno i hrvatski.
Spin je laganje, a ne vještina
Kad bismo takve propagandne djelatnosti umjesto engleskom riječju spin češće nazivali hrvatskim glagolima okretati, obrtati, izvrtati, plesti, presti i spletkariti, bilo bi nam jasnije da je spin samo način laganja, a ne neka dobrodošla i moralno neutralna vještina u odnosima s javnošću, politici i novinarstvu.
Uglavnom, izredali su se na Radmanovu imenu i imenovanju i lijevi i desni. Omalovažavalo se njegovu karijeru, popljuvalo se usput i Microsoft i Vern, a tko mu u biografiji nije vidio rupe, taj mu je brojao bore na licu. (Jedina meni poznata ugodna iznimka o ovoj temi posljednji je komentar Milana Jajčinovića koji Radmana ipak pamti još s fakulteta, i to kao najboljeg studenta njihove generacije.) Meni je pak jedna mudra građanka pomogla da shvatim u čemu je zapravo stvar kad mi je rekla kako bi Radmanu svi sve oprostili samo da je član ili HDZ-a ili SDP-a.
Nepripadanje strankama, klanovima i bandama očito je najveći Radmanov grijeh koji svi kritičari prešućuju, ali mu ga ne opraštaju. Kad je politika digla ruke od njega, i on je odustao od nje, a svoju je pamet i sposobnost usmjerio uspješno na druga područja. Pritom, u ovoj zemlji koja, kako reče Pogorelić, blebeće od jutra do mraka, veliki je civilizacijski pomak već i Radmanova šutnja svih ovih mjeseci. Baš kako se i pristoji, prvi će ga čuti zaposlenici HRT-a. Obratit će im se u ponedjeljak ujutro. Ne preko novina.
