Ma što bi bilo da je Angela Merkel rekla nešto iz čega bi se moglo zaključiti da sa žaljenjem gleda na to što Parizom ne vladaju nacisti? Izbio bi sasvim sigurno skandal takvih razmjera da bi odnose između Francuske i Njemačke trebalo godinama krpati i dotjerivati. Kad su u pitanju Hrvatska i Srbija, onda je, čini se, sve dopušteno, pa i da se novoizabrani predsjednik susjedne države s nostalgijom sjeća svojih snova o otimanju tuđega i da je Vukovar za njega i sada – srpski grad.
Unatoč riječima Tome Nikolića kojima praktično izbija svaku mogućnost suradnje, u Hrvatskoj se ozbiljno raspravlja o tome da predsjednik Josipović može i otići u Beograd na Nikolićevu svečanost, a očekuje se čak i da će europski lideri na to tjerati hrvatski državni vrh! Kao da nije dovoljno što novog predsjednika Srbije opterećuje njegova ratna prošlost, jer bio je sudionik u okupaciji trećine Hrvatske, on je taj teret još uvećao i potvrdio, a nastavlja se i dalje igrati po susjedstvu.
Crnogorci su također sporni jer su, kaže, zapravo Crnogorci i Srbi isto. Glasači u Srbiji su tako izabrali, očito mnogi od njih i dalje misle da je problem ratova bio samo u tome što se cijeli svijet urotio protiv Srbije, a ne u tome što se Srbija silom htjela širiti. Kad je riječ o hrvatskoj politici, sad stvari možda mogu biti barem otvorene, jer s Borisom Tadićem srpska je politika pokazivala svoju za svijet uglađenu stranu, a s druge strane koristila je svaku mogućnost da zamuti vodu oko svakog pitanja, da svi sudionici ratova devedesetih budu izjednačeni, da ispada da je isto jeste li iz Beograda kretali razarati Vukovar ili iz Zagreba braniti taj grad, da je isto jeste li s brda gađali po prolaznicima na ulicama Sarajeva ili u njemu pokušavali preživjeti.
Ni na što Hrvatska ne reagira, pa kao da je i to što je Srbija podigla tužbu protiv Hrvatske za genocid, za vrijeme Tadićeve čvrste vlasti, bilo samo dodatni temelj za bolje odnose. U Srbiji se s podrškom Tadićeve politike rehabilitira četništvo koje je krvav trag ostavilo po susjednim državama u 2. svjetskom ratu i u Miloševićevim ratovima. No, to se Zagreba ni Sarajeva, čini se, ne tiče. Kao da je iz Bruxellesa na ovo tržište plasirano puno sredstava za umirenje i zaborav. Cijenu današnjeg zaborava mogli bi opet platiti idući naraštaji, ako se ovako nastavi, a osnova stvarne uspostave dobrih odnosa može biti samo na istini.
Umjesto toga, u Srbiji je zaustavljeno raščišćivanje i s agresivnom politikom Slobodana Miloševića i s onima koji su podržali kriminalce koji su ubili Zorana Đinđića. Sve to odigralo se puno prije nego što je Toma Nikolić izabran za predsjednika... Velika Srbija kao da je bila legitiman politički plan, na odlazak Srba iz okupiranih dijelova Hrvatske ne gleda se, s podrškom apsurdne haaške optužnice, kao na posljedicu četverogodišnje okupacije i etničkog čišćenja krajeva koje je i netom izabrani predsjednik Srbije zamišljao u svojim zemljovidima iz noćne more. Igra europske lige lidera oko Beograda, sve u strahu da se ne okrene Moskvi, mogla bi ponovno – kao i devedesetih godina – imati vrlo skupe posljedice u odnosima u regiji koji su i dalje, jer stvari nisu raščišćene, daleko od stabilnih.
Čestitam Srbiji na izboru Tome Grobara za Predsjednika! Bolje nisu mogli jer sada je iznimno teško MI 6 klubu država umilno raspredati o Srbiji kad je Toma Predsjednik, a gen. Mladić divani svoje pak u Den Haagu u sudnici. Vjekovno pravilo, a koje glasi SSSS (Srbi sami sebe skopulirali) je još jednom došlo do izražaja i moja sućut operativcima i medijskim marionetama MI 6 službe te posebice lijep pozdrav onima koje su instalirali u Hrvatskoj da nam vedre i oblače. Pred Srbijom je sada epizoda Kurt Waldheim uz opasku da se tada radilo o jednoj od top 10 najviše bogatih država svijeta, a u Srbiji je bukvalno glad u južnim dijelovima države i puk preživljava od skupljanja sek. otpada. Pa kad je skupo stajalo Austriju svojevremeno, zamislite kako će biti Srbiji. Nama pak ne mogu baš puno jer NATO neće dozvoljavati talasanje i titranje na rubu NATO zone.