Mora se priznati da su prve najave srpske vlade o reformama i rezovima u javnom sektoru zvučale puno bolje prije nego što su se doznali detalji. Kad je Aleksandar Vučić poručio da se moraju rezati plaće u javnom sektoru jer su više nego u privatnom, koji zapravo hrani cijelu državu, te da će u suprotnome Srbija bankrotirati, prva asocijacija bila je da je to isto trebao učiniti hrvatski premijer Milanović kad je nedavno održao govor o stanju nacije.
Naime, potpuno je očigledno da neuravnoteženim hrvatskim javnim financijama prijeti potpun kolaps ako se nešto hitno ne poduzme te je bilo neshvatljivo zašto hrvatska Vlada u svojim trogodišnjim fiskalnim projekcijama neodgovorno inzistira na potpuno nerealnim scenarijima umjesto da kaže ono što je rekao – Vučić. Međutim, pokazalo se da su i “odlučni” srpski rezovi zapravo u velikoj mjeri balkanska populistička posla. Mladi ministar financija Kostić otkrio je tako da neće rezati sve plaće u javnom sektoru (što bi jedino bilo pravi rez), nego za 20 ili 25 posto one visoke plaće.
Drugim riječima, oni će u Srbiji progresivno udariti na više plaće kao što to čini hrvatski sustav poreza na dohodak. No neće se raditi o oporezivanju, nego o rezanju. Usto je razlika u dvije uravnilovke, srpskoj i hrvatskoj, u tome što ta demagogija neće biti provođena u srpskom privatnom sektoru. Bili bismo sretni kad bi to tako bilo i u Hrvatskoj. Zašto ne ukinuti najvišu stopu poreza na dohodak koji isplaćuje privatni sektor u Hrvatskoj?
