"Nakon što mi se dogodila nesreća, zbog čijih sam posljedica paralizirana gotovo dvadeset godina, ovo mi djeluje kao čudo", rekla je novinarima 37-godišnja Korejka Hwang Mi-soon. "Za mene je ovo čudo. Izgubila sam svaku nadu da bih mogla i osjetiti svoje udove, a kamo li koristiti se njima."
"Svi smo iznenađeni brzim oporavkom bolesnice", rekao je Song Chang-hoon, član medicinske ekipe koja na Državnom sveučilištu Chosun u Kwangjuu istražuje mogućnosti liječenja oštećene leđne moždine, ozljede zbog koje se ostaje doživotno i beznadno paraliziran.
No, Korejka je pod televizijskim svjetlima i bljeskalicama fotoaparata uz pomoć terapeuta ustala iz invalidskih kolica i osovila se na obje noge uz pomoć hodalice, napravila nekoliko koraka, te se čak okretala kako bi svima dala priliku da njen širok osmijeh fotografiraju s lica. Uspjeh je postignut ucjepljivanjem matičnih stanica na ozlijeđeno mjesto leđne moždine. Terapija je počela tek 12. listopada, pa su se rezultati počeli pokazivati šokantno brzo! Hwang Mi-soon počela je učiti hodati već poslije tri tjedna!
Etički besprijekorno
Mnogi paralizirani, koji su se već pomirili da će doživotno trebati pomoć drugih ljudi za najosnovnije potrebe, na nagovještaj nade u ozdravljenje sasvim sigurno ne bi cjepidlačili oko etičkih okolnosti pod kojima bi mogli ozdraviti. Međutim, korejska metoda etički je potpuno besprijekorna. Kontroverze izaziva medicinsko korištenje matičnih stanica podrijetlom iz ljudskoga embrija. Matične stanice su, naime, univerzalno tkivo koje se - u embriju koji raste - razmnožavanjem i rastom pomalo "specijalizira" u organe i raznovrsna specijalizirana tkiva poput živaca. Živci i živčani putevi jedina su vrsta tkiva koje se ne obnavlja. Zato su bolesnici s oštećenjem leđne moždine bivali osuđeni na doživotnu paralizu od mjesta ozljede naniže.
Ucijepljene matične stanice u pacijentice koja je na putu izliječenja prometnule su se u živce i polako su počele povezivati oštećeno nervno tkivo. Iako su matične stanice najbrojnije i najlakše se izoliraju iz embrionalnoga tkiva, i odrasli organizmi ih stvaraju u procesu rasta. Korejska tehnika oslanja se upravo na izoliranje "svemoćnih" stanica iz drugih dijelova tijela.
Tehnički problemi
"Velik je tehnički problem izolirati matične stanice iz smrznute krvi podrijetlom iz koštane srži. Moramo ih ispitati odgovaraju li genetski primatelju, a nije jednostavno pogoditi ni pravo mjesto gdje ih se ucjepljuje kako bi se primile", kaže dr. Han Hoon iz Seulske banke krvi iz koštane srži.
No, uspjeh nije izostao i bolesnica je već poslije dva tjedna počela osjećati do tada posve neosjetljive udove.
Korejski znanstveni tim, osokoljen uspjehom, počet će tražiti tehnološki jednostavnije putove za izoliranje matičnih stanica iz krvi, njihovo laboratorijsko uzgajanje i pohranjivanje, te kliničke tehnike dovoljno jeftine da bi se mogle primijenjivati na milijunima bolesnika.
Glumac Christopher Reeve, poznat po filmskim ulogama Supermana, bio je najpoznatiji paralitičar na svijetu.
Supermen nije izdržao
Ostao je prikovan za invalidska kolica nakon pada s konja 1995. Umro je 10. listopada, samo dva dana prije početka uspješnoga liječenja u Koreji, od posljedica komplikacija infekcija prouzročenih dugotrajnim ležanjem. Bio je jedan od najizdašnijih donatora za istraživanja liječenja matičnim stanicama. Njegova žena Dana Reeve, po obiteljskoj tradiciji republikanka, pridružila se predsjedničkoj izbornoj kampanji demokrata Johna Kerryja zbog toga što se George W. Bush zalaže za potpunu zabranu istraživanja matičnih stanica. Isto tako, za Kerryja je bila i obitelj pokojnog republikanskog predsjednika Ronalda Reagana, koja upravo u istraživanju matičnih stanica vidi nadu za oboljele od Alzheimerove bolesti. Prije tjedan dana republikanska je Kalifornija omjerom glasova od 60:40 na referendumu dopustila nastavak istraživanja matičnih stanica.
Antifriz za pijanog mornara
Oskar je ime sedmogodišnjeg dachshunda kojega je vlasnik Dan Paulin prije tri godine odnio na uspavljivanje na Veterinarski fakultet sveučilišta Purdue u West Lafayetteu, Indiana, SAD. U nesreći psu je ostao paraliziran stražnji dio tijela. Umjesto da ga uspavaju na njemu su iskušali novu ohrabrujuću metodu liječenja. Danas pas hoda, premda nepravilno, pa se Paulin šali na njegov račun da ga "podsjeća na hod pijana mornara".
Oscar je samo jedan od 19 pasa koji su prošli znanstveni program na kojemu su zajedno radili veterinari s Purduea i sveučilišta A&M u Teksasu. Čak 13 od 19 pasa moglo je hodati zahvaljujući tretmanu injekcijama PEG-a, polietilen-glikola, tvari po kemijskom sastavu srodne antifrizu. Stručnjaci još ne znaju bi li ta tvar pomogla ljudima.
