Krajem 1975. godine, Kodakov inženjer Steve Sasson patentirao je prvu
digitalnu kameru. Iako će proći još desetljeća dok njegov izum ne
postane ljubimac svakog doma, već je tad izazvao zanimanje proizvođača
filmske opreme.
Kamera je bila veličine današnjeg prosječnog tostera. Snimala je
crno-bijele fotografije u rezoluciji od 0.01 megapiksela. U to vrijeme
su MicroSD kartice bile tek u rukama pisaca znanstvene fantastike, tako
da je kamera za medij koristila audio-kazete ( koje će u upotrebi biti
korištene još mnogo godina, što zna svaki ponosan vlasnik računala
Commodore 64 ).
Da bi sustav snimio sliku na kazetu bila je potrebna gotovo
minuta, a da bi se slike mogle gledati na televizoru, trebao
se prikopčati golemi čitač trake koji je bio duplo veći od kamere, i
nekoliko puta teži.
Svaka se slika trebala zasebno iščitati na ekranu, što je trajalo
dvadesetak sekundi. A što se tiče napajanja, kamera je koristila 16
golemih nikal-kadmijum baterija ( danas postoje fotoaparati koji su
manji od jedne ). Slika se iz analognog u digitalan zapis provodila
kroz, za to vrijeme izuzetno napredan, ADC sustav iz Motorole.
CCD čip kojeg je sustav koristio i danas je u upotrebi. Ipak,
treba uzeti u obzir da današnje kamere ne rade po drukčijem principu od
Kodakovog prvijenca. Iako su metode obrade slike mnogo kvalitetnije i
brže, a mediji poput Blue-Raya mogu na sebi sadržavati nekoliko tisuća
puta više podataka od audio-kazete, princip rada jednak je u obje
generacije. Ipak, ovo ne znači da život nije lakši.
KODAKOV LJUBIMAC
Prva digitalna kamera na svijetu
