Ni HDZ ni SDP rezultate izbora ne mogu zahvaliti svojim programima. Ni jedni ni drugi zapravo nisu ni imali prave programe, posebice one okrenute suočavanju s teškom gospodarskom i financijskom krizom. HDZ se opet više okrenuo prošlosti i lutao u kampanji, a SDP je s kukurikavcima proglasio “Plan 21” koji bi tek nakon izbora trebalo razraditi i više su se pustili na valu nezadovoljstva koliko su bili angažirani na trasiranju pobjede. Znači, opet bez programa pred birače, nego sa slatkoriječivim planom koji birače neće odbiti. Jer najvažnije je doći na vlast. A kako će biti nakon izbora, najbolje je odgovorio Radimir Čačić. Kukurikavci će prvo potrošiti dva milijuna dolara za neku agenciju koja će im reći kakvo je stanje u državi, pa će tek onda odlučiti što će i kako napraviti. Zapravo, ta bi agencija, čini se, trebala biti alibi za poteze kukurikavaca koje nisu obećali biračima. Kao da ne znamo kakvo je stanje, kao da sve ovo vrijeme krize nije bilo dovoljno dobrih prijedloga, ideja i programa kako pokrenuti Hrvatsku i pokušati se izvući iz krize, koja nije samo naša, nego i europska, svjetska, a nama se preljeva. Ali svojim je ponašanjem dodatno produbljujemo.
Najjasniji su i najkonkretniji u kampanji bili liberali Darinka Kosora, posebice kad je riječ o gospodarskim reformama. Ali njihov je “problem” bio u tome što su govorili ono što birači najčešće ne žele čuti. U nas još uvijek nema većinske spremnosti na radikalne promjene ponašanja na svim razinama. Dakako, primjer takvom zaokretu moraju dati prvi političari. Od njih valja krenuti. To je obećavao Ivica Račan 2000., nakon čega su se njegovi ministri šeretski kratko vozili na biciklima, a onda brzo zasjeli u kožna sjedala limuzina. O vladanju Ive Sanadera ne treba trošiti riječi. Taj je rasipao novac gdje je stigao.
Predsjednik Ivo Josipović jučer kaže kako se nada da će buduća vlada Hrvatsku izvući iz krize. U toj nadi svi ga možemo podržati. Ali nada nije dovoljna, niti je dovoljna samo buduća vlada. Za korjenite reforme potreban je i politički konsenzus ključnih političkih čimbenika, bez obzira na kojoj strani bili. Buduća vlada ne može te reforme provesti u jednom mandatu niti one mogu i smiju biti kratkog daha. Reforme trebaju biti dugoročne, bez obzira tko će doći na vlast nakon četiri godine, ili možda ranije.
Stoga danas i nije ključno pitanje tko će biti na vlasti, HDZ ili SDP. Ključno je da onaj koji će ubuduće vladati ima ogromnu odgovornost prema ovoj državi i narodu. Ne trebaju nam više parole kojih smo se naslušali i s jedne i s druge strane. Krajnje je vrijeme za konkretne poteze. U realnom sektoru nema se što previše mijenjati. On je prvi bio na udaru krize i prvi krenuo s pokušajima odgovora na nju. Vlast bilo kojeg predznaka mora u prvom redu krenuti od trome i velike administracije i birokracije koja je glavni kočničar svih promjena i najveći uteg. Država mora smanjiti rasipanje novca za svoje potrebe. Reforma administracije znači i reformu lokalne uprave. Ako hoćemo dugoročno dobre poteze, oni su nemogući bez ukidanja toliko bespotrebnih općina i smanjivanja broja županija. Država mora zaustaviti poticanje neizravne političke korupcije koja se ogleda u svakojakim davanjima, od socijale do poticaja. To više nema tko financirati.
Zato kukurikavci neće i ne mogu imati sto dana poštede. Hrvatska simbolično ne može čekati više ni jedan dan. Jer ako gospodarstvo ne dobije signal da se odmah kreće s potrebnim potezima, ako će se odugovlačiti, ako će biti kalkuliranja, ako se vlast pokaže nesposobnom, tada nam se piše još gore. Pitanje je dana kada će nam se dodatno srušiti kreditni rejting, a to bi samo značilo još veću agoniju.
Do jučer se domoljublje ogledalo u borbi za državu, njezinu samostalnost. A već od danas domoljublje je u prvom redu borba za razvoj, gospodarstvo, bolji život, posao, egzistenciju... Bez toga badava i država.
Ova dva posljednja pasusa teksta su teška demagogija - kao da je sloj betona priječio bivšu koal. garnituru na vlasti da pokrene gospodarstvo itd. itd. Tako da se radi o prozirnom pokušaju a priori diskreditacije nove vlasti prije nego što su uopće imenovani na pozicije. Tko je prethodnoj garnituri branio sve to konstruktivno što se navodi u članku i zašto autor kolumne nije njih, bar s vremena na vrijeme, pribio na stup srama zbog toga što je propušteno ili proćerdano!? Ionako je novoj garnituri na vlasti dostatno ostaviti samo kormilo i sami će se nasukati i dodatno izbužati RH. Ne treba ih opatrnuti tako bičem zbog grijeha prošlih političara... Opačić ili pak Stazić, Linić koji ima napadaje bijesa da mu pjena izbija u kutevima usana itd. itd. - eh, kako će oni znalački voditi ovu državu.