Privatni zajam predsjednika Christiana Wulffa izazvao je veliki politički skandal u Njemačkoj, a priču donosi i ugledni američki The New York Times. Poznati dnevnik Bild otkrio je kako je njemački predsjednik, radi kupnje kuće, uzeo privatni zajam (500.000 eura) od supruge industrijalca Egona Geerkensa. Novac je posudio 2008. dok je bio premijer pokrajine Saske. Uvjeti zajma su, naravno, povoljniji od onih komercijalnih banaka za hipotekarne kredite. Saznavši da će Bild objaviti vijest, predsjednik Wulff nazvao je glavnog urednika i na telefonskoj sekretarici ostavio prijeteću poruku s najavom “rata” ako objave priču. Tekst je objavljen pa je u javnosti stvoren golem pritisak na Wulffa i tražena je njegova ostavka.
Nijemci se s pravom pitaju bi li Wulff dobio taj zajam od industrijalca da nije bio premijer Saske. Ili zašto nije uzimao takve zajmove od bogatih privrednika i kupovao kuće dok nije obnašao visoku političku dužnost? Bild nije objavio vijest da je predsjednik Wulff prijetio glavnom uredniku jer je, kako piše New York Times, nazvao dva dana nakon ostavljene poruke i ispričao se. No, ovog su tjedna gotovo svi drugi mediji objavili vijest o Wulffovoj prijetnji, čime je skandalu dodana nova dimenzija zbog čega će, prema predviđanjima većine analitičara, uslijediti predsjednikova ostavka. Čitatelji vjerojatno prepoznaju kako sadržaj ove priče možemo usporediti i s hrvatskim slučajem jer je nakon završetka drugog mandata predsjednika Stjepana Mesića, javnost doznala da je od prijatelja posudio 260.000 eura i kupio dva stana podno Medvednice. Istina je da Mesić u tom trenutku nije bio više na Pantovčaku, otišao je 19. veljače, a stanove je kupio u kolovozu iste godine. Oni su se počeli graditi dok je bio predsjednik RH i malo je vjerojatno da ih je kupio “odjednom” i da to nije prije namjeravao učiniti. Na upite o kavom je zajmu riječ, Mesić se naljutio optužujući novinare da “ratuju protiv njega”.
Potvrdilo se da je Mesić vrlo šarmantna i ugodna osoba za viceve uz kavu, posebno kad je tema njegov prethodnik, no vrlo se brzo pretvara u drukčiju osobu kad se postave pitanja o stanovima ili, primjerice o svjedočenju u Haagu. Građani Hrvatske napokon imaju osjećaj da više nitko nije zaštićen u borbi protiv korupcije i da smo svi jednaki pred zakonom te je legitimno pitati bi li Mesić dobio taj zajam od prijatelja da nije bio predsjednik Hrvatske? Je li i kakve protuusluge učinio kao bivši predsjednik Hrvatske tom svom prijatelju ili prijateljima koji su mu posudili novac dok ne proda stan u Ilici, i spremni su strpljivo čekati da se popravi stanje na tržištu nekretnina. Je li i koliko Mesić mogućim uslugama vlasniku posuđena novca naštetio državnim interesima? Je li dobio gotovinu ili je prijatelj stanove uplatio sa svog računa? Odgovore na ova pitanja javnost zaslužuje, a ako Mesić šuti, onda bi u interesu građana mjerodavne državne službe trebale ispitati cijeli slučaj. Mesić nije dobio zajam kao privatna osoba nego kao bivši predsjednik Hrvatske, a uz tu se funkciju ne vežu samo prava nego i obveze prema građanima koji iz proračuna sada plaćaju i njegov postpredsjednički ured, osiguranje, tajnicu i savjetnike. Svjedoci smo kako su pravda i istina u Hrvatskoj zaista bili spori, ali vjerujemo da će se ubrzo rasvijetliti i ovaj politički skandal. Ili kako bi Mesić rekao – neka institucije rade svoj posao!
Rade li institucije sistema s mesićem ? Pa rade, ON im je svima šef