Dok Vlada širi optimizam i vjeruje u oporavak gospodarstva sljedeće godine s predviđenim rastom od 1,6 posto, domaći gospodarstvenici posljednjih dana ne šire baš obećavajuće prognoze. Emil Tedeschi, čelnik Atlantic grupe, koja čak i nema razloga za nezadovoljstvo, nedavno je izjavio da još nismo dotaknuli dno te da će gospodarstvo u regiji uskoro biti u još gorem stanju nego što je danas. Ništa blaži nije neki dan bio ni Božo Prka, čelnik PBZ-a, koji je okrivio hrvatske vlasti, poduzetnike i same banke za neusklađeno djelovanje tijekom recesije, a što je bio i glavni razlog pada gospodarstva u prošloj godini.
Da zajedničkog djelovanja nema poznato je gleda li se samo poruka koju godinama šalje guverner Rohatinski izjavljujući kako monetarna politika neće moći stalno djelovati samostalno bez fiskalne politike. A tog reda u fiskalnoj politici nije bilo, kao što se nisu provodile ni reforme. A da će i do njihova provođenja morati doći, bilo je jasno. Pa se tako sada najavljuju otpuštanja u javnim službama, potrebno restrukturiranje ne samo brodogradilišta nego i drugih industrija, poput tekstilne i građevinske, a što će opet uključiti novi val nezaposlenosti. No ne i samo to! Sljedeće godine očekuje se val rasta cijena, prije svega energenata, što se također odgađalo. Sve to pogodit će standard građana, što će se odraziti u maloprodaji, ali i potražnji za kreditima. Stoga i ne iznenađuje što su čelnici kompanija, prije svega onih u proizvodnji robe široke potrošnje i banaka, osjetljivi na nemoć koji vide u toliko od Vlade isticanom gospodarskom oporavku. Činjenica o rastu gospodarstva u drugom dijelu godine ne znači da izlazimo iz recesije, upozorenje je svih stručnjaka. Naime, dovoljno je pogledati primjer SAD-a koji je tehnički potkraj prošle godine izišao iz recesije, ali to nije značilo izlazak iz krize. Pa je tada i sam Buffet rekao kako se o tome može govoriti tek kada se BDP po stanovniku vrati na razinu od početka krize. Kod nas, tvrde analitičari, pravi izlazak iz krize, a ne samo onaj tehnički, osjetit će se tek kada zaposlenost počne rasti.
Banke se zbog manje potražnje za kreditima, koja je logičan slijed zbog problema u realnom sektoru, odnosno manje potražnje za kreditima i nemogućnosti njihova vraćanja, boje za svoju profitabilnost. A rast nenaplaćenih kredita u stalnom je porastu. No kada se govori o izbjegavanju suradnje, onda se može i pitati koliko su banke dobro surađivale s gospodarstvenicima. Poduzetnici, naime, godinama ponavljaju da su uskraćeni za bankarske kredite.
Prka je neki dan najavio kako će se sljedeće godine banka više okrenuti gospodarstvu, a manje financiranju države. No pitanje je je li možda za takvo što već prekasno. Jer mnogi poduzetnici već preživljavaju zadnjim snagama. Svijetla strana oporavka jesu najavljeni Vladini projekti, koji bi sigurno značili nove poslove za velik dio gospodarstva, no postoje sumnje da i oni stižu prekasno za dio poduzetnika. U svakom slučaju, oporavak neće biti brz, pa oni optimističniji govore o početku oporavka sredinom 2011. godine, a neki tek godinu dana poslije.
Lijepo kisela! Banke nece kreditirati drzavu nego privrednike! A spas je u javnim radovima, dakle drzavnim investicijama. A financirati ce - Jaca i Pahor? Ne? Mamic i Suker? Ne? Mozda ce Burdus posuditi od dobrih prijatelja i ne treba zuriti sa vracanjem!