Velikan hrvatskog glumišta Ivo Gregurević preminuo je u 67. godini. Večernji list je lani, povodom dodjele nagrada Večernjakova ruža, napravio intervju s glumcem koji u hrvatskoj kulturi i kinematografiji ima iznimno veliku ulogu.
Povodom njegovog odlaska ponovno donosimo intervju u kojemu je Gregurević između ostalog otkrio žali li za nečim u životu i po čemu bi želio da ga ljudi pamte.
Nakon završetka srednje škole Gregurević je upisao Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a na filmu je debitirao već 1977. godine (“Ne naginji se van”). Njegov talent prepoznao je Antun Vrdoljak te je iste godine glumio u kultnom filmu “Mećava”. Ubrzo su došle i druge uloge poput onih u filmovima “Osuđeni”, “Život sa stricem” i “Kraljeva završnica”.
U “Velom mistu”, igranoj seriji snimanoj od 1979. do 1981., Gregurević je veliku popularnost stekao igrajući ulogu Netjaka. Godine 1986. postao je član ansambla Drame HNK u Zagrebu, a filmom “Čaruga” iz 1991. zacementirao je svoj status u samom glumačkom vrhu. U kazalištu je glumio u dramama velikih svjetskih i domaćih pisaca od Shakespearea, Čehova, Gogolja do Krleže, Držića i Smoje. U Orašju je 1995. godine pokrenuo festival Dani hrvatskog filma na koji je bio jako ponosan. Preklani je ostvario maestralnu ulogu u filmu “Imena višnje” redatelja Branka Schmidta u produkciji HRT-a za koju je i nominiran za Večernjakovu ružu.
Tijekom karijere ostvarili ste brojne vrhunske uloge, po čemu vam je posebna uloga u filmu “Imena višnje” redatelja Branka Schmidta?
Nikada prije nisam razmišljao po čemu je neka uloga posebna, a druga ne. Svaka je posebna i nijedna nije jednaka. Lijepo je što glumac može imati tu razliku među ulogama, da je svaka drukčija i da svatko ulogu karakterno može napraviti drukčijom. Nemam više od šest ili sedam dobrih uloga na filmu. Sve je ostalo ili prosjek ili loše.
Pokretač ste i inicijator manifestacije Dani hrvatskog filma u Orašju, koja se održava više od 20 godina, pa i tako dajete doprinos domaćoj kulturnoj sceni. Je li danas, kada su svi aspekti života zatrovani politikom, teško stvoriti pozitivnu atmosferu na takvom događaju? Koliko se glumci trenutačno mogu baviti isključivo svojom profesijom?
Pokrenuo sam to bez ideje da će trajati toliko dugo, ali krenulo je poslije prvog prikazivanja. Publici to puno znači jer je kino prepuno i lijepo je da ljudi vide sve naše najbolje filmove koji su prikazani na pulskom festivalu. Nema politike tamo i neće se politika u to umiješati. Bitno je da se ljudi umiješaju, da napokon hrvatski film bude uistinu hrvatski. U Hrvatskoj je više od 2000 glumaca, što je previše na tako malo stanovnika. Mislim da puno dobrih glumaca nema sreće i nemaju posla ili se bave nekim drugim zanatom. Neki su odlični, a nisu završili Akademiju, ima ih puno i s akademija koji ne mogu pronaći posao.
Što biste poručili mladima s Akademije koji će tek zakoračiti u svijet glume? Kakav je to svijet?
Ako se žele time baviti, neka se bave. Vani je situacija još gora nego kod nas, ali ako se netko želi time baviti, neka okuša sreću. Nema tu puno savjeta i pomoći, bitno je samo da dobro pripremite ono što trebate napraviti i date sve od sebe.
Žalite li za nečim u životu, što biste danas napravili drukčije da možete ispočetka?
Ne bih napravio ništa drukčije. Ovo je najbolji posao kojim se mogu baviti i ne bih ništa drugo znao raditi.
Dobili ste brojna priznanja i nagrade za svoj rad, što bi vam značilo da ove godine osvojite Večernjakovu ružu?
Već sam je bio osvojio, stavlja se u košaru i nadam se da će biti još 50 ili 60 takvih. Lijepo je dobiti priznanje.
Po čemu želite da vas ljudi pamte?
Želim da me pamte isključivo po ulogama. Nemaju me po čemu drugome pamtiti.
Koga ćete povesti 31. ožujka u HNK na dodjelu Večernjakove ruže?
Ne znam koga ću povesti jer ne znam ni hoću li ja moći doći.
Apsolutna hrvatska glumačka legenda, a koliko možemo pročitati i vrlo glumački samokritičan, što je prava rijetkost među glumcima. Njegova uloga u Čarugi i scene sa partnericom, nezaboravnom Enom Begović nedostižne i za Hollywood !