Hrvatska se uzdala, očekivala i nadala da će haaške optužbe ipak pasti. I u petak se, poslije čitanja presude zapanjila. Sud je, osim u slučaju generala Ivana Čermaka, presudio što je tužiteljstvo tražilo. Patriotski je dio Hrvatske ostao zgrožen. Pogotovo drakonskom kaznom simbolu Domovinskoga rata, generalu Anti Gotovini. Jer ako je on, kao simbol toga rata, dobio 24 godine zatvora, da čami iza zatvorskih zidina, onda to nije samo presuda Oluji, nego i Hrvatskoj. Uvaživši pravno-političku konstrukciju o „udruženom zločinačkom poduhvatu“, a zanemarujući pravno načelo o „individualizaciji krivnje“, sud je zapravo presudio i ratnome hrvatskom političkom i vojnome vrhu. Pa možda i sadašnjoj, odnosno budućoj vlasti, koje toga možda još i nisu svjesne.
Često se znalo spekulirati, razglabati, pa i maliciozno podsmijehivati kako bi i pokojnici iz ratnoga hrvatskoga vojno-političkoga vrha – predsjednik, Franjo Tuđman, ministar obrane, Gojko Šušak i generali Janko Bobetko i Zvonimir Červenko, također završili u Haagu. Slušajući haašku presudu to je nedvojbeno. Na to ukazuje spominjanje tzv. Brijunskih transkripata i spominjanje njihovih imena u tekstu optužnice, i u tekstu presude. Kakve veze imaju mrtvi sa suđenjem živima? Tužitelju je i sucu očito bio bitan politički kontekst u koji bi bili uključeni i živi i mrtvi. Po tome bi svatko koga se može ugurat u taj kontekst, u tu političku-pravnu konstrukciju o dogovorenom zločinu, mogao biti optužen i suđen.
Naši apologeti godinama su mediji da Haaški sud može biti možda malo više pravedan ili nepravedan, ali da „sigurno nije politički sud“! Ne, nije! Neovisan je i objektivan, kao i njihovo mišljenje o njemu. Ako je tako, kakve onda ima veze sudstvo s politikom, tj. Haaški sud s Europskom unijom? Sjetimo se samo onoga vražjega trokuta u kojega su nasilno bili zakucani general Gotovina i Hrvatska. Druge su dvije stranice bile Haag i EU. Vrijedilo je pravilo: Gotovina u Haagu, Hrvatska u EU. I što se dogodilo? Hrvatski su politički klimoglavci ulovili generala predali ga Haagu kao zalog za EU i što su dobili za uzvrat? Jednu šuplju, drugu praznu, samo nova traženja eurobirokrata, pa i nova cjepidlačenja i izmišljanja „neovisnoga sudstva“.
Da je Haag u funkciji EU, sudstvo u službi politike, od Hrvatske valjda i nema boljega primjera. Vlasti su za EU dale sve, a za uzvrat dobile uvijek dobivaju nova i nova obećanja. I što je najgore, vjeruju im kao mala djeca. Ni ova drakonska, gorka i onespokojavajuća presuda sigurno neće većma pokolebati tradicionalnu vjeru naših političkih elita u pravednost EU. Presuda generalima Gotovini i Markaču ogorčit će samo rodoljubni dio Hrvatske, zabrinut za njezinu sudbinu. Vjerojatno neće osobito pogoditi ni političke vrhove, uvjerene da će nepravomoćna presuda biti srušena u drugostupanjskom postupku. Teorijski je to dakako, moguće, ali Hrvatska se uvijek iznova uzda u malo moguće mogućnosti. Pa se i prije haaške presude nadala da se neće dogoditi, što se dogodilo.
Vlast se jedino može nadati korekciji presude. Od toga vjerojatno uvelike ovisi i raspoloženje građana glede ulaska Hrvatske u EU. Dosadašnje će optimistično raspoloženje vjerojatno opasti, no to vlast sigurno neće pokolebati da ustraje u svome naumu u pogledu EU. Ni ne treba, ali ne bi trebala nastavljati ni dosadašnje poltronstvu prema politički obogotvorenim europskim institucijama. Hrvatska nije savršena, ali nije ni Europa. Hrvatska vjerojatno neće dugo zdvajati i tugovati nad generalskim presudama. Ta nacionalna nesreća neće dugo biti kolektivnom. Kao i sve nesreće s vremenom će postati samo patnjom, mukom i nesrećom njihovih obitelji i prijatelja. Hrvatskoj bi pak, mogla ostati samo ružna haaška stigma, nepravedna oznaka kao da se u ratu nije branila.
![gotovina](/media/img/60/2d/ca5956a7306ff7d36828.jpeg)
identificirati, locirati, uhititi i transferirati .............zvuči poznato ???