Dvije osobe koje ovih dana silno odjekuju u javnosti, Ivo Sanader i Ante Gotovina, simboliziraju dvije Hrvatske. Grabežljivu i čestitu, bahatu i herojsku, onu u kojoj se uspinje gaženjem bližnjih i onu u kojoj se nehotice slava stječe zaštitom bližnjih, onu koja misli samo na sebe i onu koja radi zajedništva zaboravlja sebe, egoističnu i altruističnu, častohlepnu i poniznu, onu koja je nestrpljiva u iskorištavanju prilike da se obogati i onu koja je strpljiva u čekanju pravde.
Sanader je primjer kako se domovina žrtvuje, Gotovina je primjer kako se žrtvuje za domovinu. Sanader je kao oporbenjak na rivi upotrebljavao ratne heroje da bi se popeo na tron s kojega će njihovo herojstvo progoniti i prezreti. Gotovini ratno herojstvo nije poslužilo za karijeru nego se nastavilo i kad je uza Sanaderovu pomoć stavljeno iza rešetaka. Kako bi iskazao sramotnu servilnost određenim svjetskim moćnicima Sanader je bjesomučno tražio Gotovinu koji mu je zemlju oslobodio tim moćnicima unatoč. To je temeljno proturječje koje je tragično ponizilo Hrvatsku poslije rata – sud o onome za što smo se izborili sami prepušten je drugima, neovisnost za koju je proliveno toliko krvi izgubljena je u rasprodaji nacionalnih bogatstava, u gospodarskom, financijskom i političkom podređivanju strancima, pogotovo moćnim zemljama Europske unije. Zemlja iščupana iz ralja velikosrpskoga zla pretvorena je u koloniju zapadnoga kapitala. Gotovina koji je Hrvatsku oslobodio bio je žrtva Sanadera koji ju je velikodušno predavao i prodavao strancima. Oba potječu iz sirotinjskih sredina u kojima se održava tradicija čestitosti ali i u kojima i prikriveni nagon za grabežom čeka svoju priliku.
Štoviše, u Sanadera se taj nagon poslužio i sredstvom kojemu obično pripisujemo plemenite nakane – velikim obrazovanjem. Njegova se pokvarenost vozila u raskošnoj kočiji njegovih književnih znanja stjecanih u inozemstvu, znanja stranih jezika i zavodljive ljeporječivosti. Gotovina je i u mladosti i u francuskoj Legiji stranaca u kojoj se našao poslije odlaska iz nepodnošljive mu Jugoslavije živio ljudsku običnost, i putem te običnosti vratio se u domovinu osjetivši da joj je potreban.
I dok je Sanader sa svojom obrazovanoću i beskrupuloznošću pravio karijeru kojoj će podrediti hrvatske nacionalne i državne interese, Gotovina je u svojoj običnosti i ljubavi za domovinu sa svojim umijećima cijelo vrijeme samostalne Hrvatske tim interesima služio riskirajući život i slobodu. Od svojih ratnih trijumfa Gotovina baš nikad nije pravio show i spektakl ili tražio da ga se slavi i da mu se klanja, dok su uvijek gladnu, proždrljivu i nezajažljivu taštinu Ive Sanadera njegovi najbliži suradnici i prigodice mase u dvoranama morali nahraniti obilnim komadima slavljenja, obožavanja, pohvala, ulizištva i isticanja njegovih nadnaravnih sposobnosti. I na ratištu i poslije rata i u zatvoru i na suđenju u Haagu i poslije oslobađajuće presude Gotovinin ego jedva se zamjećuje. I dok se svi javni istupi Ive Sanadera i kad je bio na vlasti i kad mu se sudilo mogu sažeti u riječi – samo ja, najčešće Gotovinine riječi poslije povratka iz Haaga bile su – svi zajedno.
Na žalost, dvije Hrvatske, Sanaderova i Gotovinina, nastavit će živjeti zajedno, paralelno, jedna uz drugu. Jedna grabežljiva, samoljubiva, bahata, bezrezervno na usluzi strancima, jako zauzeta i obuzeta suđenjima za ratne zločine koje su napravili Hrvati i nezainteresirana za progon onih koji su poubijali tisuće Hrvata u UNPA zonama, u vukovarskom Veleprometu, u Škabrnji, pogotovo nezainteresirana za optužnice protiv Kadijevića i drugih zločinaca iz vrha JNA. I druga domoljubna, obična, žrtvujuća, stradalnička, koju šikaniraju i perušaju vlast, poslodavci, banke, koja još traži svoje najbliže nestale u ratu.
I koja, ako i to može, živi svoj obični život, ne život na “Malo vitra” nego običan život opjevan u običnoj pjesmi, život s jedrima naše male barke kakav je ovih dana poželio heroj Gotovina.
Hvala vam gospodine Gotovina i Markač što ste s našom vojskom zaustvaili svakodnevno granatiranje Vinkovaca, Osijeka, Sl.Broda, Siska, Karlovca, Gospića, Zadra, Šibenika....od strane Srbočetništva... manjina je terorizirala većinu uz pomoć cijele JNA, hvala vam što ste našoj djeci i budučimm naraštajima dali slobodu i mir.