Što u Hrvatskoj znače Vlada, Sabor, predsjednik države, nezaposlenost, siromaštvo, slaba industrijska proizvodnja, ulaganja, obrazovanje, nove tehnologije, izumiranje nacije, novi gastarbajteri i slične teme presudne za državu? Sve je to u sjeni tužitelja, optuženih, odvjetnika i sudaca. Hrvatska je njihovo carstvo.
Mladen Bajić mogao bi po popularnosti istisnuti i Josipovića i Milanovića i Jadranku Kosor, a odvjetnici Nobilo, Prodanović, Madunić i drugi postali su prvorazredni nacionalni junaci. Njihova je magična uloga da dokažu nevinost negativnih nacionalnih veličina kao što su Sanader, Polančec, Vinka Cetinski...
I ne samo to – pojedini odvjetnici toliko su se osilili da dijele lekcije najvišim državnim dužnosnicima, kojima konkuriraju i kupnjom aviona! Kad je ovih dana objavljeno da će Sanaderu u prvom procesu suditi “hrabri” Ivan Turudić, opet nam se lik toga suca ukazao kao nacionalna ikona, gotovo kao Gospa u Međugorju. Progoni krivaca postali su nacionalni obred, nacionalni kult kojem se klanjamo svake večeri pred televizijskim ekranima i svako jutro pred vrištećim stranicama novina.
Dojam je: u Hrvatskoj se ništa ne radi, ništa ne proizvodi, u njoj se samo krade, hapsi i sudi. Kao da netko želi pokazati i dokazati da su red i poštenje u ovoj zemlji neprirodni i nemogući, pa je, prema tome, i država besmislena. Pa tko će u takvoj zemlji ulagati, bila riječ o domaćem ili inozemnom poduzetniku? Pa tko će u takvoj zemlji živjeti? – zacijelo se pitaju mnogi čestiti mladi ljudi koji su upravo pred životnim izborom, a put ih često vodi u inozemstvo. U jednom tekstu ovih dana čitam kako poslodavci iz najrazličitijih bogatih zemalja svijeta privlače Hrvate unosnim poslovima, a poslije određenoga vremena provode selekciju. Najbolje zadržavaju, a lošiji se vraćaju u Hrvatsku. Zar i to ne pojačava dojam da živimo u zemlji ološa u kojoj ostaju samo oni koji nemaju kamo!?
Ali riječ je samo o dojmu jer stvarnost je posve drukčija! Mnogo bolja, svjetlija i optimističnija.
Broj kriminalaca u Hrvatskoj otprilike je u prosjeku drugih sličnih zemalja, toliko je malen da se ne da izraziti ni u promilima. Čast ove zemlje počiva na milijun i pol radnika koji svako jutro hitaju na posao i izračunavaju koliko će im plaće biti dovoljne za život, školovanje djece, za koji dan godišnjega odmora na moru ili barem za minimum dovoljan da se preživi. Njihovoj brizi za elementarno kriminal je stran baš kao što je vrapcu strana namjera da otme vreću pšenice. A kriminal, optužnice za pljačke, krađe i korupcije na visokoj razini, paradiranje odvjetnika i glasnogovornika tužiteljstva, pokajanja optuženih i izdaja suradnika u nedjelima – to su sukobi među elitama uvelike određeni interesima, političkom moći i karijerizmom tužiteljskih i policijskih čelnika.
Činjenica da Državno odvjetništvo, primjerice, ostaje nijemo na klasični kriminal u pretvorbi i privatizaciji – Linićevu prodaju hotela Excelsior Goranu Štroku – a uz javne talambase koje je pokrenuo špiclov Mesić optužuje Rončevića zbog dvanaest puta manjeg iznosa za koji je navodno oštećena država pokazuje da Mladen Bajić nije nikakav državni nego SDP-ov odvjetnik.
Osim toga, zbroj novca što se spominje u svim slučajevima gotovo je zanemariv prema legalnoj pljački za koju su krivci danas ugledne osobe, a riječ je o 87 milijardi kuna mojih i tvojih, dragi čitatelju, kojima su sanirane banke, a zatim za 5 milijardi prodane strancima. Riječ je i o milijardama profita koje stranci svake godine iznose van iz tih banaka i nekad strateških državnih tvrtki prodanih stranim profiterima.
Dakle, hrvatskom javnošću paradiraju relativno sitni lopovi, njihovi tužitelji i odvjetnici te suci, a osobe koje su rasprodale ovu zemlju oštetivši je za više od sto pedeset milijardi kuna i dalje odlučuju o njezinoj sudbini. Nije li, osim da se za sve okrivi HDZ, posrijedi namjera upravo tih ljudi da Lijepoj Našoj, “nesposobnoj da se sama brine o sebi”, otmu i sve drugo što vrijedi!?
Sve dosadasnje vlade u zadnjih 20 godina i clanove Sabora treba javno objesiti na Trgu republike! Ne zbog zastrasivanja, vec zbog toga sto su to zasluzili. Smrt fasizmu!