Ovogodišnji slavodobitnik nagrade hrvatskoga glumišta je Saša Anočić. Njegova predstava “Kauboji” proglašena je najboljom, kao i njegova režija te predstave. Na pozornici zagrebačkoga Kazališta na Peščenici (KNAP-a) koncem prošle godine postavio je novu predstavu, “Niko i ništ”.

• Radeći “Smisao života g. Lojtrice” i “Kauboje” pronašli ste svoju autorsku formulu.
– Kad sam radio druge dramatičare, shvatio sam da nemam potpunu slobodu s glumcima. “Lojtricu” sam radio na način na koji smo se šalili u osnovnoj i srednjoj školi u Slavoniji, humor je bio vrlo blizak Pythonima, ali to je i neki naš humor i pogled kroz svijet, ima tu i Harmsa, Ionesca. Većinu sam teksta napisao u srednjoj školi. Imam puno tekstova doma.

• “Niko i ništ” slijedi istu poetiku?
– Da, to je isto kao i Lojtrica, ali druga priča, drugi lik koji ima probleme s administracijom i deložacijom. Ovaj put zagrabio sam više toga. Bolji tekst, kvalitetnija predstava. Radili smo šest mjeseci.

• Kad je nedavno na dječjoj predstavi “Oliver Twist” u kazalištu Trešnja stavljen plinski metak u pištolj, pucalo se baš na Vas?
– Koristimo tri pištolja, ja pucam iz dva, a Kruno Klabučar iz jednog. Varamo publiku – izgleda da je pištolj uperen prema meni, ali je bočno. Vidio sam dim kako izlazi iz bubnjića i znao sam da nešto nije u redu – nakon toga sam bio slijep pet minuta

• U predstavama rado spajate osobna iskustva i kazalište?
– Nisam načitan, ali znam raditi s ljudima.

• Što ćete raditi u Trešnji od ožujka kad preuzimate dužnost ravnatelja?
– Mislim nastaviti stopama Romana Šuškovića, jedan mjuzikl u dvije godine. Želio bih pružiti prigodu mladim redateljima. Rado bih da radimo i manje predstave koje su lagane za gostovanja. Vratio bih božićnu predstavu...

• U vrijeme rata bili ste u Osijeku. To se vrijeme dosta odražava u Vašim predstavama.
– Godine 1991. hodao sam ulicama i vikao da sam pacifist, komunist, idealist, utopist... Većina mojih frendova bila je u HDZ-u i pozivali su sve nas na to neko hrvatstvo. Velika većina njih otišla je “vanka” i nije se prihvatila oružja. Doslovno nisam branio Hrvatsku, već svoju kuću, svoje dijete, svoju obitelj. Razdoblje koje sam proveo u ratu, od rujna 1991. do srpnja 1992, bilo je vrijeme kad se nešto dogodilo u Osijeku s ljudima koji su ga ostali braniti. Takvo zbližavanje je neponovljivo. Nema sata da mi to razdoblje ne prostruji kroz glavu.

Video sadržaj

12

DAN KAD SE EUROPA ZALEDILA

Smrznute ptice padale su s neba, drveće je pucalo od mraza, a stotine tisuća ljudi je umrlo: Nitko ne zna zašto

Video sadržaj

VELIKA TUGA

Hitnjaci se dirljivom porukom oprostili od kolegice Mirele: 'Mnogi danas žive zbog tebe'

100% reciklabilna

Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?

Vrijeme je za promjene

Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena

Poznati trgovački lanac priznao veliku grešku: Proizvode su naplaćivali skuplje, imate pravo na povrat novca