Kad su seljaci demonstrirali pred Ministarstvom poljoprivrede, mene je
najviše mučilo pitanje zašto su došli baš na traktorima. Zar im ne bi
bilo udobnije i brže da su se dovezli autobusima, pa onda udarili u
govorancije? Zar su mislili da će im izazivanje kolapsa u prometu
pribaviti podršku onih građana koji zbog prosvjeda gube vrijeme i
živce?
A onda mi je sinulo: oni i nisu mogli izabrati ništa drugo osim
traktora, jer traktor je simbol onoga sistema za koji se oni zalažu i
koji žele ponovno uspostaviti, naime socijalizma. Svi njihovi zahtjevi
svode se na to da ih država zaštiti od tržišta. To znači: da im
garantira povoljne cijene mlijeka i pšenice i da im odgodi vraćanje
kredita. Svi drugi proizvođači posluju na tržištu i vraćaju kredite,
bez obzira na recesiju. Samo bi seljaci trebali biti pošteđeni tržišta.
Samo bi oni trebali poslovati u dogovornoj ekonomiji i živjeti u
socijalizmu.
Drugim riječima, oni žele biti državni službenici. Država im plati
poticaje, oni posiju, požanju i urod prodaju državi: sve čisto i jasno,
nema sekiracije. Zovu sebe farmerima, a zapravo im je ideal da budu
zaposlenici socijalističkog poljoprivredno-industrijskog kombinata.
Tamo se znalo: radiš koliko hoćeš, a plaća ti je zagarantirana. Nema
tržišta, nema rizika, nema muke.
Još ako se uzme u obzir kako mnogo poslova u poljoprivredi danas
obavljaju strojevi, ispada da bi takav život mogao biti pravi raj.
Mogao bi, samo kad bi bio ostvariv, kad bi takva čarolija postojala.
Ali ne postoji, i nije je moguće izvesti ni drečanjem u mikrofone ni
zaprečavanjem cesta. A ne postoji zato što država nema svojih novaca.
Sve što dade seljacima, mora od nekoga uzeti. A seljaci traže da uzme
od nas, koji kupujemo ono što seljaci proizvode.
I onda još očekuju našu podršku. Pa ako oni sami ne vide kako stoje
stvari, morali bismo vidjeti mi ostali: oni traže da budemo solidarni s
njima, a da pri tome oni ne budu solidarni s nama. Kako ćemo odgovoriti
na taj zahtjev? Ne mislimo valjda kako je svatko tko nešto traži od
države automatski u pravu? U razvijenom svijetu takve su ideje odavno
odbačene, kao kakva zastarjela vozila.
Zato su traktori na kojima su se seljaci dotruckali u Zagreb simbolični
još u jednom smislu: kao što traktore na cesti prešiša svaki
najobičniji auto, motorkotač, pa čak i bicikl, tako su na putu u
budućnost ideje što ih seljaci zastupaju neka vrsta dotrajalih traktora.
GOST SURADNIK
Seljaci žele raditi u socijalističkim PIK-ovima
