Nicolasu Sarkozyju gori pod petama! U posljednjih petnaestak dana ide mu loše i popularnost mu pada. Prije tjedan dana u Bayonneu na jugu Francuske tisuću baskijskih prosvjednika uništilo je njegov predizborni skup, a sam Nicolas pobjegao je u kafić koji je satima bio obasipan jajima. Izvjestitelji koji su bili u kafiću sa Sarkozyjem izvijestili su da je za sve to, pa i za kišu jaja, Sarkozy optužio svoga glavnog protivnik socijalista Françoisa Hollandea. Jaja su bila kap koja je prelila čašu, i to nakon što su stigle vijesti da je njegov protivnik, nakon perioda izjednačene popularnosti, ponovno počeo dobivati. Upravo tada vjerojatno je pala odluka da se u bitku za prvi krug predsjedničkih izbora, koji se održavaju 22. travnja, krene sa starom, dobro oprobanom artiljerijom koja je donijela pobjedu prije pet godina.
Iz hrvatske, odnosno točnije zagrebačke perspektive, to što se događa zadnji tjedan mogli bismo nazvati populizmom Bandićeva tipa, odnosno pucanjem na najniže nacionalne emocije. To je igra kartama kojima obično igra krajnja desnica, odnosno Nacionalna fronta čija je kandidatkinja Marine Le Pen. Tako je Sarkozy, i samo napola imigrantskog porijekla, obećao naciji da će ih spasiti od stranaca, odnosno imigranata, tako što će im prepoloviti kvote i maksimalno otežati dobivanje dokumenata za legalan ulazak u zemlju. U nedjelju je otišao i korak dalje, odnosno korak preko granice apsurda. Obećao je naciji da će Francuska izaći iz schengenske zone kako bi svoje granice zaštitila od svakovrsne imigracije i sačuvala je isključivo za Francuze. Sličan potez on je povukao i prije pet godina kada je za vrijeme kampanje izjavio da su prosvjednici imigrantskog podrijetla, koji su zapalili predgrađa Pariza i drugih francuskih gradova, \"obično smeće\". Tvrdo koketiranje s niskim emocijama i poprilično desno orijentiranom političkom agendom tada je dobro upalilo.
No u međuvremenu, tijekom posljednjih pet godina, Sarkozy je svojim djelima konstantno razočaravao biračko tijelo sklonije konzervativnim vrijednostima. Uz rastavu od druge supruge i kičastu romansu s prpošnom Carlom Bruni, Sarkozy je na unutarnjopolitičkom planu vukao poteze koji nisu nimalo oduševili Francuze. To je pokušao popraviti velikim i poprilično teatralnim potezima na vanjskopolitičkom planu.
Stoga nimalo začudno ne bi trebalo biti ni njegovo glavno predizborno obećanje da će 2012. učiniti godinom mira u svijetu, odnosno, konkretnije, da će u potpunosti riješiti izraelsko-palestinski sukob koji već desetljećima truje Bliski istok. Od ovoga su mnogima iznad glave zaplivali uskličnici i upitnici jer su se na ovome slomili mnogi svjetski lideri. Zna li \"Sarko\" nešto što drugi ne znaju, ima li neki čarobni štapić ili je samo riječ o beskrajnoj političkoj prepotenciji?
Njegov protivnik Hollande, nakon što ga je nazvao predsjednikom bogatih koji ima strašno političko naslijeđe i koji je neuspjela kombinacija Silvija Berlusconija i Vladimira Putina, Sarkozyjem se prestao intenzivno baviti. Na novinarske upite o tome što misli o nekim njegovim predizbornim obećanjima, on odgovara jednom riječju: \"Glupo!\"
Veliki predizborni skup održan u nedjelju u jednom hangaru nedaleko od Pariza bio je prava parada političkog kiča – starica majka koja sjedi u prvom redu i sa suzama u očima daje podršku svome sinu, Carla Bruni lišena svoga glamura i utrpana u imidž majke obitelji koja se od mijenjanja pelena i kuhanja kašica nije stigla pristojno obući, Bernadette Chirac koja poručuje kako (dementni) bivši predsjednik sve to gleda na TV-u i navija za Sarkozyja i na kraju samog Nicolasa koji uzvikuje: \"Ja sam Francuz među Francuzima i trebam vašu pomoć!\"
U međuvremenu su se u njegovu kampanju svesrdnom podrškom uključili Angela Merkel i David Cameron, što je također situacija bez presedana koja bi Sarkozyju zaista mogla zadati završni udarac.
ove merkozi kreature treba poslati u ropotarnicu povijesti