Veseljak, optimističan, ambiciozan, glasan, ali omiljeni. To su samo neki od epiteta koji se vežu uz 39-godišnjeg Splićanina Luku Nižetića. A da je omiljeni potvrđuje i činjenica da uskoro slavi dva desetljeća na sceni i to spektakularnim koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture 28. listopada. Da priređuje spektakl govore nam i činjenice da će mu se na pozornici pridružiti još 10 glazbenika, da aranžmane priprema Branimir Mihaljević, ali i to što će to biti večer kada će prvi put koncertno izvesti svoj album “Ludilo brale”, koji je izašao ovoga mjeseca. između napornih priprema za koncert i svoje “kužine” na Komiži izdvojio je malo vremena i ispričao nam sve detalje.
20 godina karijere. Impresivna je to brojka. Kako se osjećate u vezi toga, je li vam vrijeme brzo prošlo?
Nisam od onih koji nešto previše pridaje važnosti obljetnicama i jubilejima. Brzo je prošlo, a i nije, u istom trenutku je lijepo i pomalo zastrašujuće, izmiješani su to osjećaj. Nastojim živjeti punim plućima svaki dan, s godinama vidim da postajem sve više nostalgičan. Ne opterećujem se previše prolaznošću ali sam je svjestan. Drago mi je da iza sebe imam pregršt lijepih uspomena od putovanja do koncertnih nastupa, privilegiju suradnje s mojim glazbenim uzorima, na tom putu sam upoznao divne ljude, snimio šest studijskih albuma s kojih će neke pjesme sigurno i mene nadživjeti. Sve u svemu osjećam se zadovoljno, ne bi ništa mijenjao, bilo je veselja i zabave, no još je novih izazova ispred mene, još ima neostvarenih snova koje bi volio ostvariti.
Proslava te brojke bit će u Tvornici kulture u Zagrebu, a iako to nije najveći koncert koji ćete odraditi, ipak je jedan od važnijih. Kako se pripremate za taj dan, koliko dugo već traju pripreme?
Dugo nisam nastupao pred zagrebačkom publikom i nekako mi se učinilo da izlazak mog šestog studijskog albuma koji izlazi početkom listopada pod imenom 'Ludilo brale' a koji se poklopio i s mojih 20 godina rada idealan povod za većim koncertom u Zagrebu. Možda se ne radi o mom najvećem ali nakon pandemije i u ovim nekim čudnim vremenima možda meni trenutno najvažnijem koncertnom nastupu. S pripremama smo lagano krenuli već početkom godine no rukave smo zasukali pred ljeto. Krenule su probe, sastanci, dogovori, želim da publika 28.10 u Tvornici kulture dobije ono što i zaslužuje, najbolje od mene. Na kraju koncert će se snimati i za potrebe live album kao i za televiziju tako da moramo sve dovesti do najvišeg nivoa profesionalnosti. Na pozornici će se mom bendu pridružiti još 10 pratećih glazbenika pod budnim okom glazbenog producenta Branimira Mihaljevića. Nenad Borgudan će osmisliti scenografiju, Tomislav Maglečić, majstor rasvjete koji dolazi iz kazališnih krugova bit će zadužen da svakoj pjesmi da posebnu koloristiku i time pridonese njenom još snažnijem vizualnom doživljaju, dok će se predivna Matija Vuica pobrinuti za moj styling.
Što nam sve pripremate za taj dan? Hoćemo li čuti i neke pjesme s početka karijere?
Bit će to presjek mog dosadašnjeg glazbenog opusa. Bit će tu zastupljen zvuk Dalmacije, ethna i južnjačkog popa, modernog s tradicionalnim, klape i romskog orkestra, ritma i melankolije, sve što me i glazbeno obilježilo i postalo mojim identitetom svih ovih godina. Podsjetit ću publiku na neke pjesme s početka karijere kao što je Robot, Proljeće, Ponekad poželim, preko Amsterdama i Juga do najnovijih pjesama kao što su 'Ludilo brale', 'Ae', 'Zagrli život', te posljednjeg singla 'Kad se rodiš usrid Splita' koji mi je donio prvu nagradu publike na ovogodišnjem Splitskom festivalu. Želja mi je da tu večer svi guštamo i plešemo i da Tvornica kulture 28.10. postane mjestom dobre energije i zabave.
Matija Vuica radi styling, a to joj je prvi put zapravo da radi styling za muškarca. Čija je to ideja bila? Kako ste se našli u vizijama za kombinacije?
Matija i ja se poznajemo već dugi niz godina i cijenim ono što radi. Smatram je pravom modnom čarobnicom, osobom koja ruši granice i uvijek nas iznenadi nečim novim, originalnim i nekonvencionalnim. Jednom prilikom razgovarajući o njezinoj novoj kolekciji, zajednički smo došli na ideju da bi bilo izazovno i inspirirajuće surađivati gdje bi se ona po prvi put upustila kreirati nešto za muškarca. Kako dijelimo vrlo sličan svjetonazor na modu koja je neizostavni i važan dio glazbenog performance odmah smo se složili oko ideje kako bi to trebalo izgledati. Bit će baš moje, onako kako osjećam i vidim glazbu, sve u službi da 28.10. pružim kompletni doživljaj i glazbeno scenski show.
A pozvali ste ako se ne varam i neke važne goste. Tko će biti sve s vama na pozornici?
Ovakav nivo koncerta traži i goste. Prva na listi je bila moja draga prijateljica Lana Jurčević, bez nje ne bi bila kompletna slika jer nas vežu dvije predivne pjesme ‘Prava ljubav’ i ‘Od najgorih najbolji’. Pozvao sam i muški vokalni sastav Chord Company s kojim sam snimio klapsku verziju pjesme ‘Ka more je život’. Sigurno će veliko zanimanje pobuditi i gostovanje mladog, izvanserijskog glazbenika Marka Bošnjaka. Upoznali smo se na Splitskom festival, oduševio sam se njegovom energijom i glazbenom razmišljanju i bez previše oklijevanja u momentu odlučio ga pozvati u Tvornicu.
Među mnogim suradnicima s kojima ste radili, pjevali, možda je najzanimljivija ona s Miroslavom Škorom. Kako se to dogodilo?
Sa Škorom sam surađivao na naslovnoj pjesmi albuma ‘Ludilo brale’. Mario Mihaljević i Branimir Mihaljević, autorski tandem koji potpisuju cijeli album napisali su pjesmu u kojoj su spojili Dalmaciju, Slavoniju i Zagreb. Branimir koji potpisuje glazbu, aranžman i produkciju predložio je da pozovemo Škoru jer tko može dosljednije i na najbolji način predstavljati Slavonca. Tu je i Rene Bitorajac koji je začinio pjesmu zagrebačkim slangom, a ja sam ono što jesam, Dalmatinac. Pjesma je do sada na YT pregledana preko 3 milijuna puta, a i publika ju zdušno pjeva i na koncertima.
Vaša energija na pozornici je jednostavno nemjerljiva, možda jedino s Majom Šuput.. Odakle crpite energiju?
Takav sam se rodio. Oduvijek sam bio živo dijete, letao na sto strana. Kada je glazba u pitanju ona je zapravo moj agregat koji me puni i daje energiju. Kada krene prvi ton na koncertu više nemam kontrolu nad sobom, noge same idu, doslovno uđem u trans, tu sam i letim. inače je moj koncertni repertoar 80% energija, ritam, ples, čak i laganice ne mogu pjevati statično, na jednom mjestu ili siđem u publiku ili sjednem na rub pozornice, jednostavno se moram kretati.
Sve to iziskuje puno i odmora nakon nastupa. Što je nešto bez čega ne možete na svoj slobodan dan? Što vam vraća energiju?
Moj idealan slobodan dan je onaj proveden u prirodi. Priroda me opušta, smiruje, djeluje na mene iscjeljujuće. Šetnja sa psom, ronjenje, sve me to smiruje i daje mi osjećaj stabilnosti. Opušta me i kuhanje koje je za mene predstavlja čistu meditaciju. Pustim si neku ploču i isključim se od okolnih distrakcija. Tu je i san, moram odspavati osam sati dnevno jer ne mogu dati svoj puni potencijal ako nisam odmoran. Uz san, voda je ta koja me također diže iz mrtvih, bila to čaša tople vode s limunom ili hladan tuš, more ili bazen. Voda je moj medij i izvor energije.
Kad pogledate unatrag 20 godina, bili nešto promijenili? Što je nešto što vas obilježilo (neki koncert, pjesma)?
Ne bi ništa mijenjao. Da je drugačije ne bi ni bio ovo što sam danas ,a to je zadovoljan i sretan glazbenik. Pjesma ‘Proljeće’ koju sam izveo na Dori 2005. godine me svakako obilježila i na neki način usmjerila u nekom daljnjem glazbenom izričaju. i dan danas mi znaju ljudi komentirati nastup i dukate. Kada ti se takva pjesma dogodi na početku karijere trebaš ugrabiti tu priliku i drago mi je da su se nakon nje dogodile ‘Prava ljubav’, ‘Ponekad poželim’, ‘Jugo’, ‘Vječno’, ‘Amsterdam’, ‘Ludilo brale’, pjesme koje su joj ravnopravne i temelj mojeg opusa.
Posljednjih godina jako vam je važno zdravlje, prehrana, tjelovježba. Recimo ronjenje na dah kojeg ste uvrstili u jedan od hobija. Što vas je "preokrenulo" da više brinete o sebi?
Oduvijek sam brinuo o sebi. Tjelovježba je moja dnevna higijena, rutina koju nikako ne propuštam. Važno mi je osjećati se zdravo, stabilno, to je ono što mi sport daje, bila to teretana ili ronjenje na dah, sportska disciplina kojoj sam se posljednje dvije godine baš posvetio. Osim što se radi o odličnom fizičkom jako je dobar i mentalni trening, a svakako na taj način konstantno vježbam i svoja pluća što mi je donijelo, prema riječima moje profesorice pjevanja Denis Vasilj, i vidljiv napredak pri pjevačkoj tehnici.
Kad je u pitanju hrana, postali ste jedan od bitnijih hrvatskih ugostitelja. Kakav je posao ugostitelja naspram onog glazbenika? Je li "sigurnije"?
A što je danas sigurno? Velika je konkurencija na svakom koraku što je u jednu ruku i dobro jer je inspirativna, jer ti ne da da se uljuljaš, tjera te da budeš bolji. Glazba i ugostiteljstvo su poslovi u koje se ulaže ogroman trud i sredstva a nikad ne znaš kakav će se postići uspjeh jer si izložen i na kraju ovisiš o sudu javnosti. Na tebi je da daš najbolje od sebe, da imaš čvrsti koncept i razrađenu ideju, a prije svega da vjeruješ u ono što radiš. Cijeli niz okolnosti utječe na tvoju poziciju, ali i nešto malo sreće. U oba posla ustrajnost je najvažnija, dok god te to ispunjava što radiš ne smiješ odustati. Privilegiran sam da se mogu baviti isključivo onim što me zanima, u čemu uživam i još od toga si osigurati egzistenciju. Često zastanem i zahvalim se na prilikama koje su mi se u životu otvorile i na ljudima koji su ušli u moj život i uz mene su u svim prilikama na mom profesionalnom putu.
VIDEO>>Tko je supruga novog britanskog premijera? Njeno bogatstvo procjenjuje se na 500 mil. funti, obitelj je imućnija od Charlesa III
Lako za njega...kak je kaj peco buco liposukcija?