U redakciji Večernjeg lista dobro je poznato da su vrata Mirjane Žižić, pomoćnice glavnog urednika, kolegama uvijek otvorena. Osim tjedan dana uoči Večernjakove ruže. Tada je rokovnik pomoćnice glavnog urednika i producentice Ruže ispunjen sastancima, telefoni joj ne prestaju zvoniti, a na liniji je najčešće Alen Đurica, scenarist nekih od najvažnijih zabavnih televizijskih formata i njezin dugogodišnji suradnik na dodjeli najvažnije hrvatske medijske nagrade. Zajedno prolaze sve detalje i imaju pod kontrolom svaku, čak i najmanju sitnicu. Iako se iznimno uvažavaju i poštuju kreativne slobode, oboje će priznati da, u žaru da svake godine naprave spektakl koji će zabaviti TV publiku i preplaviti društvene mreže, i među njima povremeno zaiskri. Poslije to bude još jedna anegdota za prepričavanje na legendarnim Večernjakovim after partyjima, a mi smo ove godine Mirjanu i Alena "ulovili" uoči odlaska na generalnu probu da bi nam ukratko otkrili što nas očekuje na 29. Večernjakovoj ruži.
Na početku, jeste li gledali ovogodišnji Oscar i je li vam dao neke nove ideje?
MIRJANA: Mjesec dana uoči Ruže gledam isključivo u mobitel I kompjutor. Pogledala sam najvažnije trenutke s dodjele jer rado pogledam svjetske trendove. Nadam se da ćemo iduće godine, kada budemo radili 30. dodjelu Večernjakovih ruža, imati barem dio "oskarovskog" budžeta. Naime, sretni smo i zahvalni na svakom komplimentu i pohvali koju dobijemo nakon dodjele, ali istina je da je pravi izazov u maloj zemlji s malim timom napraviti nešto vrijedno.
ALEN: To vam je kao kad gledate kulinarske emisije s najboljim svjetskim chefovima. Izgleda lijepo na ekranu, ali nas koji znamo mamine recepte teško ćete nagovoriti da pripremimo nešto takvo. Važno nam je biti svoji, a ne sličiti na nekoga.
Što vam je onda misao vodilja kad počnete pripremati Ružu?
ALEN: Priredba ne smije biti važnija od smisla nagrade. Da su Mirjana i Večernji list od mene ikad tražili da radimo dotad neviđen spektakl, vjerojatno bi im se zahvalio na suradnji. Ružu oduvijek vidim kao dostojanstven i pristojan događaj. Ljudima uručujemo nagrade za njihov rad, da se mi guramo u prvi red, nema smisla.
MIRJANA: Alen zna kako se rade spektakli, u to nemojte sumnjati, no složili smo se oko toga da je manje više. Slažemo se da u prvom planu uvijek moraju biti nominirani, odnosno oni koje su naši čitatelji odlučili nagraditi. Zato ni ne dodjeljujemo stotine Ruža, već svake godine samo osam. Za svaku, unazad deset godina, možemo se bez gledanja u papire sjetiti na čijoj je polici.
Što je lijepo, a što teško u organizaciji Ruže?
MIRJANA: Pitajte me dan nakon priredbe i reći ću vam da je sve lijepo i da ništa nije teško. No danas, uoči eventa, sve je teško (smijeh). Odgovornost prema samima sebi, prema nagradi i prema ljudima koji su nominirani ne shvaćamo kao težinu, već kao vjetar u leđa koji nas gura naprijed da svake godine iznova damo sve od sebe. Mislim da nam veća motivacija od toga ne treba.
ALEN: Meni je najljepša sloboda koju imam u osmišljavanju priredbe. Radio sam na puno projekata i kod nas i u drugim zemljama i često u blizini bude milijun ljudi koji bi nešto, a ne znaju što, a pritom su glasni i zahtjevni. Ovdje, u cijelom procesu, odgovaram samo na pozive s jednog broja. A što je teško? To što je taj broj Mirjanin (smijeh).
Alene, već gotovo trideset godina radite na TV emisijama, od kojih je većina prikazivana u udarnom terminu. Što se mijenja s godinama?
Dok sam radio "Ples sa zvijezdama" na HTV-u, pokojna Milka Babović rekla mi je nešto što sam upamtio. Kad je ona počinjala televizijsku karijeru, tadašnji urednik popeo se s njom na zgradu i pokazao joj more televizijskih antena na krovovima. Tad joj rekao: "Upamti, barem ispod jedne od ovih antena živi netko pametniji od nas. E, njemu se obraćamo". Ne mogu reći da to pravilo vrijedi danas u svim emisijama koje gledam.
Mirjana, kao šefica projekta iz novinskog ste svijeta zavirili u televizijski i otkrili njegove tajne.
Da, silom prilika, ali nikako ne nasilu, naprotiv. Alen i ja uvijek se rado i uz smijeh prisjetimo našeg prvog susreta prije deset godina, kad mi je predstavljen kao scenarist, a on kaže da mi je u očima vidio pitanje "trebam li ja tebe i što ti ustvari radiš". Što nije bilo daleko od istine (smijeh). Danas Večernji list ima nekoliko velikih i važnih projekata godišnje čije se završnice prenose na javnoj televiziji. Sad znam što radi svaki od pedeset ili sto ljudi koji su ispred ili iza kamera. Neću se hvaliti da znam sve što treba, ali sigurno znam kako ne treba.
Što nas očekuje na ovogodišnjoj Ruži?
ALEN: Da smo živi i zdravi (smijeh). HNK u Zagrebu tradicionalno je mjesto priredbe, prijenos je na Prvom programu HTV-a i počinje u 20.45. sati. "Nikad viđeno" i "spektakularno" ne postoje u mojem rječniku, posebice ne za priredbe u kojima sam sudjelujem. Okupit će se istaknuti ljudi iz medija, glazbe, glumačkog svijeta i s digitalnih platformi. Kažem "istaknutih", jer svi koji su nominirani predstavljaju i velik broj dobrih ljudi koji vrijedno rade svoj posao, a lica im ne vidite. Ovo je priredba za sve njih.
MIRJANA: Ono što smo šivali i tkali posljednjih mjeseci još samo treba ispeglati i spremni smo. Želja nam je pokazati da je Večernjakova ruža vrijedna nagrada za vrijedne ljude i da je vrijedi gledati. Budite s nama u petak 24. ožujka na Prvom programu HTV-a u 20.45 sati.
VIDEO Stavros nam se jutros javio iz bolnice i otkrio kako se osjeća: Idem na zračenje, jako mi je loše
