Jedna od naših najnagrađivanijih glumica i nacionalna prvakinja HNK Alma Prica ove se godine našla u konkurenciji za Večernjakovu ružu. Nominaciju je dobila za ulogu u filmu redateljice Dane Budisavljević “Dnevnik Diane Budisavljević”, u kojoj tumači hrabru Austrijanku koja je spasila desetak tisuća djece iz ustaških logora u NDH. Sama nominacija veliko je priznanje cijeloj ekipi filma, ali i hrabrosti Diani Budisavljević.
Prica ne krije sreću što je upravo ona dobila priliku da utjelovi lik izuzetne žene i svojom glumačkom interpretacijom spasi Dianu Budisavljević od zaborava, relativiziranja i negiranja povijesnih činjenica, ali i od ignoriranja veličine i snage čovječnosti. Iako su danas iza nje brojne kazališne, filmske i televizijske uloge, početak joj nije bio lak. Još kao djevojka bila je zaljubljena u glumu i kazalište, no zbog govorne mane dvije je godine radila na sebi i pohađala govorne vježbe u SUVAG-u kako bi upisala Akademiju.
– Da, istina je da sam imala govornu manu, tzv. francusko r, i na ispravljanju tog jednog slova radila sam dvije godine. Odlazila sam na govorne vježbe. Imala sam krasnu logopedicu, gospođu Đurđicu, i uspjela je to ispraviti. Jako sam željela upisati glumu i biti dio te škole jer mi se činilo da s tim imaš mogućnost ulaska u neku drugu dimenziju. No nisam baš vjerovala da će me primiti – otkrila je glumica svojedobno u intervjuu za Večernji list. I dandanas radi na sebi, a upravo je to, smatra, ključ uspjeha svakog glumca.
– Onako kako gradiš sebe kao čovjeka, tako ćeš izgraditi u sebi glumca. Zvuči jednostavno, ali to je vrlo složena priča o glumcima i glumi – kaže Prica, s kojom smo uoči dodjele razgovarali o nominaciji, ulozi pomalo zaboravljene junakinje Diane Budisavljević i uspjehu filma koji je bio apsolutni pobjednik prošlogodišnjeg filmskog festivala Puli. Osim Velike Zlatne arene za najbolji film, osvojio je i nagradu publike Zlatna vrata Pule te Zlatnu arenu za režiju te za montažu.
Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine. Jeste li očekivali nominaciju?
Iskreno, nisam očekivala, a ni slutila. Jednostavno, nisam tu misao imala u glavi. Ja se iznenadim i svakoj ponuđenoj ulozi, a kamoli tek nominaciji ili eventualnoj nagradi. Posebno u ovom slučaju. Ova je nominacija na neki način… zapravo na svaki način, ponajprije priznanje i pohvala cijeloj ekipi filma “Dnevnik Diane Budisavljević”, redateljici Dani Budisavljević, a prije svega i poslije svega… samoj Diani Budisavljević, njezinoj dobroti, hrabrosti, njezinoj obrani ljudskosti. Tako to osjećam.
Koliko vam znači nominacija za Ružu?
Ruža je, koliko znam, najstarija medijska nagrada; biraju je čitatelji, što znači – i gledatelji. Mi svoj glumački posao u kazalištu i na filmu radimo zbog publike i za publiku, gledatelji nam itekako puno znače. Velik je broj dobrih glumica i glumaca, njihovih sjajnih uloga, i to što ste u određenom trenutku za svoj rad nominirani ili nagrađeni, ne znači da ste među najboljima ili najbolji (jer što u našem poslu znači biti “najbolji”, to ne postoji, to se ne da izmjeriti), pitanje je samo određenih okolnosti, prilike da nešto napraviš, malo sreće… Možda znači da te je publika “prepoznala”, osjetila indirektnu bliskost, povjerenje u ono što radiš, moguće se i poistovjetila i vjerojatno te zavoljela zbog onog što si napravio… A glumac voli da ga se voli, to je upisano u njegovu glumačku prirodu.
Nominaciju ste zaslužili zbog uloge u filmu “Dnevnik Diane Budisavljević” u kojem tumačite junakinju. Što vam je bio najveći izazov u ovoj ulozi?
Prije pet godina Dana me je, ponudivši mi suradnju, “suočila” s dnevnikom Diane Budisavljević i s njezinom akcijom spašavanja deset tisuća djece iz logora NDH. Do tada sam znala samo nešto površno, tek toliko, na nivou opće informacije, kao vjerojatno i većina ljudi. Ostala sam zapanjena, fascinirana cijelom pričom, i posramljena vlastitim neznanjem o toj izuzetnoj ženi. Kakav nerazmjer između njezinog nadnaravna čina i mog/našeg neznanja i nesvijesti o istome. Najveći izazov je bio kako “ući” u emocionalno-racionalni habitus Diane Budisavljević, kako je odigrati ne glumeći, kako ju otkriti ne otkrivajući ono o čemu ona sama nije htjela govoriti ni pisati, kako je kroz ulogu ne “povrijediti”, ne “izdati”. Iz njezina dnevnika gotovo da je nemoguće prodrijeti u unutarnji Dianin život, nije pisala o vlastitim emocionalnim stanjima… Možda tu i tamo ima poneka riječ iz koje se može naslutiti njezin potisnuti strah i mučnina zbog svega što se događalo, zbog zločinačkih zakona NDH i njihovih okrutnih provedbi, čijim je posljedicama svjedočila. Sve što je učinila, sada je (zahvaljujući objavljenom Dnevniku i snimljenom filmu) već prilično poznato, a sve što se u njoj događalo i ostavilo traga na njezinu srcu zauvijek će ostati nepoznato. Za to “razotkrivanje” bila bi potrebna skrivena kamera ugrađena u njezinu dušu.
Film je osvojio publiku, što potvrđuju i brojne nagrade i priznanje. Jeste li od samog početka bili uvjereni da će film doživjeti ovakav uspjeh?
Ovaj film je specifičan, već po svojoj dokumentarno-igrano-arhivskoj formi. Dana Budisavljević je kao redateljica i glavni “krivac”, okupila je sjajan tim suradnika već u pripremi filma, kao i na samom snimanju, s najužom ekipom uložila je gotovo deset godina radnog života, od prve ideje pa do konačne realizacije. Hrabro i plemenito! Sigurna sam da nitko tada nije razmišljao o “uspjehu”, ali svi su dali sve od sebe da film uspije doprijeti do srca gledatelja i da nakon gledanja ostane u pamćenju… I kao čin humanosti (Diana) i kao umjetničko djelo (Dana). Nismo ništa određeno očekivali, ali smo čvrsto vjerovali u taj filmski projekt. A ja sam dobila tu mogućnost i čast da budem dijelom jedne takve zadivljujuće filmske akcije – akcije spašavanja izuzetne žene Diane Budisavljević od zaborava, od relativiziranja i negiranja povijesnih činjenica, od ignoriranja veličine i snage čovječnosti. Hvala publici i struci što su to prepoznali i podržali.•
ovo je film koji je đoni gledao s bakarićevom kćeri i opjevao u: Odlazak u noć.......( ao gospode: kako grozan film,, o moj bože:kako grozan fiiiiiiiiiiiiilm )