Za Veru Lepen iz RTL-ove serije "Vatre ivanjske" moglo bi se reći da je dobri duh serije. Vedra, vesela, otvorena i dobronamjerna, ali pomalo lajava, a glumi je Ana Begić Tahiri. Nakon uspješne serije "Bibin svijet", Ana se vratila na male ekrane, a povratak joj je, kaže, bio kao ponovna vožnja na biciklu – na trenutak joj se činilo da je zaboravila kako brzo naučiti tekst i uhvatiti ritam, ali čim je krenulo snimanje, sve je došlo na svoje. Kako balansira između televizije i kazališta, kako njezine uloge doživljava kći Lana te kako dijeli poslove sa suprugom Danielom, 35-godišnja Ana otkrila je u intervjuu.
Simpatična lajavica
Jeste li s likom Vere koju glumite pronašli zajednički jezik i poneke sličnosti?
– S obzirom na to da je ovo format dnevne sapunice, čovjek se mora brzo prilagoditi liku koji igra tako da mu onda uvijek da i malu dozu sebe. Tako je i sa mnom i Verom. Prilagodi se malo ona meni, malo ja njoj. Razumijemo se.
Vera voli znati što se u selu događa, pomalo je sklona i tračanju. Date li vi sebi katkad malo oduška "analizirajući" druge?
– Ne bih ja baš rekla da ona trača, njoj više pobjegne nešto što ne bi trebalo. Ona zapravo nikad nije rekla nijednu laž, nego joj slučajno svašta izleti. I meni pobjegne svašta i to je u biti najveća sličnost između Vere i mene. Naravno da svatko voli malo potračati pa ni ja ne mogu reći da mi je to strano. Ali svi koji me poznaju, znaju i da volim stvari reći u lice, ali možda s nekom dozom humora. A Vera je prije svega poštena osoba i zato ne bih rekla da je tračerica, nego joj jednostavno izleti.
Kako se nosite s tempom koji zahtijeva rad na dramskoj seriji – svakodnevno snimanje, brzo učenje teksta...?
– Tempo brzo uđe u naviku. Ovakav format serije nisam prije snimala, ali nisam svaki dan od jutra do mraka na setu tako da mi nije baš toliko naporno. Posao kao i svaki drugi posao, znaš da je takav period sada, ali proći će.
Na televizijske ekrane vratili ste se nakon pet godina stanke, i to nakon "Bibina svijeta" koji vas je proslavio. Jeste li se uspjeli riješiti nadimka Biba?
– Možda nisam snimala pet godina, ali bilo me je na ekranima u reprizama "Bibina svijeta". Biba je još popularna, svake godine otkrivaju je neke nove generacije. Mislim da je to ime kojega se nikad neću riješiti, ali za mene je to prošlost iako sam svjesna da ću ljudima uvijek biti poznata po toj seriji.
Osim što snimate "Vatre ivanjske" i igrate u predstavi "Ljubaf" Ljubomira Kerekeša, što još radite?
– Još uvijek je aktivna predstava "Gola u kavezu" i publika je za nju jako zainteresirana. Nedavno smo se vratili iz Rusije gdje smo u Jaroslavlju izveli predstavu "Višnjik". Bili smo izvrsno primljeni, 900 ljudi nam je 10 minuta nakon predstave pljeskalo. A sada radimo i novu predstavu "Vučjak" Ivice Buljana u kazalištu HNK. Premijera je 31. prosinca tako da već znam gdje ću dočekati Novu godinu. Doduše, i prošlu sam dočekala u prostorijama HNK, ali tada sam vodila program.
Ponosna na mezimicu
Dakle, u kazalištu je živopisno, na televiziji vas gledamo, ali što je s filmom? Snima li se kod nas uopće dovoljno da bi glumci mogli dobiti prostor za ulogu u filmu?
– Garderobu najčešće dijelim s jednom od svojih najtalentiranijih kolegica, Lanom Barić, koja doslovce snima svaki film i kad je gledam, mislim kako je to lijepo. Mene, eto, filmske uloge zaobilaze, ali pomirila sam se s tim. Vjerujem da će doći i moje vrijeme. Zasad sam se tek kratko pojavljivala u par Brešanovih filmova, jednom Sviličićevom, zatim u Mršićevim "Kaubojima".
Što vaša trogodišnja kći Lana kaže kad vas vidi na televiziji?
– Lana je prava ženskica. Prvih 10 epizoda "Vatri ivanjskih" gledala je od početka do kraja, a sad samo malo škicne jer joj je već postalo normalno da je mama na televiziji. Genijalna je, čak sam je snimala i pokazivala kolegama kako u tišini sa svojom bebom sjedi i gleda seriju.
Je li joj jasno zašto ste na televiziji?
– Da, njoj je jasno da mama glumi, a da je ona jedina mamina kći. Zanimalo ju je imam li druge djece. Dok zna da je jedina, dobra je.
Neprospavane noći
Kakva je Lana djevojčica?
– U zadnje se vrijeme jako 'poženskala', voli obući suknjicu, a prije joj nisi mogao uzeti loptu iz ruku. Sad se dogodio obrat, stalno pita može li i danas obući haljinicu i balerinke, pita jesam li joj kupila melem, ženskasta je. Uživam s njom. Iznad svega je dobra i o svemu se možemo dogovoriti.
Jeste li zbog posla propustili neke bitne stvari i bojite li se da ćete propustiti važne trenutke u Laninu životu?
– Na to su nas pripremili već na prvoj godini Akademije i to se stvarno događalo. Već sam sad propustila vjenčanje svoje sestrične, dvoje krstitke... Ne bih htjela propustiti nešto bitno u Laninu životu, ali da će se dogoditi, dogodit će se. Zato je trebam razgovorom pripremiti na to.
Tko se bolje nosi s roditeljskim problemima, neprospavanim noćima, visokim temperaturama – vi ili suprug Daniel?
– Kad je bolest u pitanju, oboje smo na nogama. Lana još ne spava dobro po noći i tako je od rođenja pa se nisam dobro naspavala već godinama, osim na gostovanjima. Svi idu van, a ja ravno u hotel na spavanje. Znam taktiku kako s njom postupati pa u tim slučajevima ja ustajem.
S Danielom ste već devet godina. Je li sve i dalje idilično?
– Ne želim ureći, ali i dalje je sve lijepo. On me jako uveseljava i jednostavno smo si dobri.
Nakon toliko godina, uspije li vas i dalje iznenaditi?
– O da, i te kako! To mu je valjda specijalnost. Ali i ja njega pa smo u tome ravnopravni.
Stignete li se uz posao i majčinske obveze baviti rekreacijom?
– Ako čovjek želi, uvijek nađe vremena za vježbanje. Pola sata može se izdvojiti i u najvećoj gužvi. Pokušavam ne biti kampanjac, ali dogodi se da ne odvježbam po tri-četiri dana pa se onda vraćam. Nekako je sad sve sjelo na svoje mjesto, zadovoljna sam sama sobom, a mislim da je i bilo vrijeme da budem.
Ana Begić Tahiri stalna je članica zagrebačkog HNK u kojem i sad priprema predstavu za kraj godine. I koliko god je aktivna u kazalištu i na televiziji, na veliku filmsku ulogu još čeka. A neke njene kolegice tvrde da se do takvih uloga stiže samo ako se pristane na nemoralne ponude. Što Ana misli o tome? – Nisam za to čula, nisam svjedočila i nije mi se nikad dogodilo. Tako da o toj temi nemam što reći – kaže Ana za koju je posao jedan od najvažnijih segmenata života.
– Važan mi je posao jer ako sam zadovoljna njime, zadovoljna sam i drugim stvarima. Nekako sam sama sebi bolja kad imam posla – ističe glumica, a na pitanje smatra li sebe karijeristicom, uz smijeh odgovara: Možda jesam karijeristica, ali nisam previše ambiciozna. 'Ajmo reći da sam blaga karijeristica.
>>Ona uspije iskombinirati i naizgled nespojivo. Ukradi joj stil!
>>Prije rođenja kćeri Lane Ana Begić Tahiri uopće nije znala s djecom
pa imaš druge djece ili nemaš?