Jedan od najzanimljivijih sudionika u svim dosadašnjim izdanjima Big Brothera bio je Sarajlija Goran Todić (51) koji je prije tri godine u regionalnom Big Brotheru osvojio drugo mjesto, odmah iza pobjednika Darka Spejkovskog. Goran je prije toga gotovo svaki tjedan bio nominiran, a u kući je često upadao u svađe s ukućanima. Nekima nije bio baš omiljen stanar, dok su drugi cijenili njegovu iskrenost. Goran sada živi u Milanu s Lejlom, djevojkom koja mu je bila najveća podrška tijekom sudjelovanja u showu. Nedavno su postali i roditelji dječaka kojem su dali ime Sjever. Goran je u razgovoru za Večernji.hr otvorio dušu te nam otkrio sve što se događalo iza kulisa Big Brothera:
Kakav je osjećaj biti tata?
Ja sam i otac i tata. Hoću reći i ponosan i sretan. Sreća je kao i žena – mora se čekati. Kako to Mali princ kaže: "Da bi uživao u zalascima sunca, moraš pričekati da sunce počne zalaziti".
Misliš li da ćeš kod naših ljudi naletjeti na osudu zbog svojih godina i roditeljstva?
Tko su to naši ljudi? Jesu li to oni što optužuju i sude? Misliš nešto kao Zločin i kazna ? Strašno volim lik Raskoljnikova. Hamlet mi je truba jer se bavi osvetom i sve radi iz tog poriva i to ga vodi u smrtni duel. A Raskoljnikov sve radi zato što ima prava na to. Ako su ti “naši ljudi” takozvani hejteri…. dobro su došli. Njihovi komentari uvijek su dobrodošli, ni oni sami nisu svjesni da su njihovi “komentari” odličan spin! Bitno je da se priča, nije bitno kako, ovako ili onako. Bitno je da priča traje, jer čovjek živi dok traje priča o njemu.
Mnogo toga poslije Big Brothera ostalo je misteriozno, a ti si istodobno u očima ljudi postao dobrotvor i psihopat. Što se zapravo dogodilo?
Hvala na tom pitanju. Big Brother je: sedam autora, dva redatelja od kojih se jedan zove Strašni (čovjek koji je radio 18 Big Brothera), tri velika brata i na kraju jedan psiholog u pepita hlačama te dva izvrsna i maštovita profi voditelja. Zatim imate 23 konkurenta (stanara) različitih profila. Otprilike 80 posto stanara kažu ono što Ervin ili Darko iznose: "Meni je BB odskočna daska." Malo je onih koji potpišu ugovor i odrade svoj posao jer je BB samo igra i ništa više. Big Brother je igra odnosa, a rezultat tog odnosa je konflikt – pozitivan ili negativan. Upravo u tom “konfliktu” igra postaje zanimljiva. Igra u kojoj nitko ne treba posebnu zaštitu i nikom zaštita nije potrebna. Ali neki si uzmu za zadatak da bi izmanipulirali grupu to pravo da štite nekog. Kao u slučaju Zorke Motorke koja je uvijek govorila da ih štiti i odgaja kao svoju djecu. A sin Zorke Motorke imao je problema sa zakonom. To sve govori da se manipulacija tuđe djece radi i prenosi s koljena na koljeno zbog osobne dobiti. Odgajaju li se tako vlastita djeca? Ili da neku djecu pljuje, a nekoj kuha, u ovisnosti od interesa i režije nekog Velikog brata. Znači 80 posto likova, čija sposobnost graniči s tim da postupaju kako im se sugerira u ispovjedaonici i svoje mjesto vide samo u klanu onih kojima se manipulira jer to je komotno i ne traži intelektualni napor, a traje dok traje. Većina tih manipuliranih silikona nije bila na castinzima, došli su direktno. Okolo kole pa na mala vrata. Ali sve to nije bitno za mene, nego za strukturu koja se zove ili se zvala Emotion produkcija. Ne mogu ne spomenuti da je i u toj strukturi bilo raskola i individualnih interesnih istupanja. Svojatanja. Kada pogledate neke moje razgovore u ispovjedaonici, vidjet ćete da se moje ophođenje prema Big Brotheru razlikuje. U jednom videu je sve O.K., a u drugom prc-prc... Neposlušnost, provokacije, pa opet prc-prc… Svakodnevnim ulascima u ispovjedaonicu brzo se shvati koji je taj dan, tu noć ili tog trenutka Big Brother na dužnosti. Po načinu kako vas zovne, po pauzama pri govoru, po načinu izražavanja. Upravo onaj koji je imao te duge pauze u komunikaciji i koji je inzistirao na ponavljanju istih pitanja glupih konstatacija. Tog Big Brothera zvao sam Bokica Trajvan. Čovjek je znao ne samo ćaskati s Motorkom i piti kavu cijelo popodne nego i postavljati postove na svom Instagram profilu, favorizirajući Motorku. Ali ni to nije pomoglo. Koliko god se trudio, ništa mu nije polazilo za rukom jer su te pauze bile neophodne za telefonske konzultacije sa psihologom u pepita hlačama. Kako bi se pronašlo efikasnije rješenje za ono što klan manipuliranih nije mogao učiniti i gdje su bili ugroženi (nisu mogli protiv “brda”), ali sve su sami radili. Jer moj moto jest da neke ljude ne treba dirati, nego ih treba samo pustiti da se ubiju vlastitim rukama. Tako da je to dovodilo do konfuzije pojedinca i nisu mogli to dokučiti. Kako ukućani, tako i hejteri vani. I odatle misterioznost.
Što misliš, koji je glavni uzrok negativnosti koju si budio kod ljudi tijekom i poslije Big Brothera? Nisi klinac, imaš sređen život, karijeru,živiš u Italiji... Zar ne bi trebao biti uzor?
Ne bih rekao da sam budio negativnost kod ljudi koji su u mojoj životnoj priči prepoznali emocije i ljubav, jer moraš priznati da je velika hrabrost biti na javnom TV formatu i iznijeti život na dlanu sa svim unaprijed predodređenim predrasudama koja su zapisane u genetskom kodu balkanskog čovjeka. Lejla i ja smo dokazali da je ljubav jedino što nas treba voditi kroz život i kao rezultat toga na svijet je došao Sjever koji će sutra, kad odraste, naučiti od nas da ljude cijenimo kroz ljubav, bez obzira na sve vrste različitosti. Sada su već tri godine prošle od Big Brothera i svakodnevno dobivam poruke upravo od ljudi koji su u meni prepoznali ono što drugi nisu, i koji nisu nasjeli na scenarij ovog reality formata. S nekima od njih sam razvio i dublja prijateljstva. Kada vidite da vas narod još uvijek pamti i bez povoda ima potrebu javiti se, onda se nikako ne mogu složiti s epitetom koji mi je dodijeljen. Jer, da se razumijemo, u 60 minuta emisije sigurno je da se svi likovi nisu mogli prikazati u pravom svjetlu, a produkcija je birala pažljivo tko će donijeti najviše gledanosti, što su dokazale moje tjedne nominacije i ostajanje u kući do samog kraja. Naravno da sam uzor onima koji ne žive u četiri zida zatvorenog uma, čiji su pogledi na svijet drukčiji i odstupaju od klasične balkanske šablone.
Zašto si sinu dao ime Sjever?
Da bi čovjek odredio koja mu je ruta na karti ili životu, koji put da izabere da bi plovio ili živio, neophodno je znati odakle početi tu životnu orijentaciju? Od Sjevera! Treba znati da postoje tri Sjevera da bi se odredio onaj pravi. Nije ni to lako. Oni koji plove to dobro znaju. Moj sin ima tu jednu prvu stranu. Da, ja ću mu pomoći da krene, a ostale tri treba pronaći sam. Inače, kako bismo opravdali to da je život more?
S kim si u kontaktu od bivših sustanara iz kuće?
Ne sigurno s Darkom, koji je bio kauč u Big Brother kući. Kažem kauč, jer to je samo jedna metafora koja ga jako dobro opisuje. A zašto je to tako? Pa upravo zbog toga što mislim da je sama Zorka Motorka puno više napravila u kući i da nije zaslužila da ispadne prije. Od samog početka put koji se slijedio bio je moj i Zorkin, a ostali su opsluživali projekt. Moj smišljeni incident u samom početku pokrenuo je zbivanja u kući. Inače bi se BB sveo na čupkanje dlačica, peglanje kose, istiskanje bubuljica, twerkanje. Nešto sam morao promijeniti, i to se dogodilo. Mislim, ako je suditi po stvarnom učinku, onda smo ja i Zorka trebali biti u superfinalu. Čujem se s Đoletom i njegovom obitelji, ali ono što mi je ostalo od Big Brothera, a što sam i želio, jest narod. Narod sa svim svojim vrlinama i manama, s kojim sam u kontaktu putem What's Appa ili messengera.
Pratiš li aktualnu sezonu hrvatskog Big Brothera?
Ni prije ni poslije mog sudjelovanja nisam pratio Big Brother. Čujem povremeno neke komentare od mojih fanova/prijatelja što se događa u kući i uvijek se završi na tome kako je Big brother 2015. bio zanimljiviji. Ali, zavirit ću ovih dana čim nađem malo vremena, čisto da čujem onaj lijepi hrvatski jezik s mirisom mora.
kakve budale!