Govorili su za mene da sam vještica, drolja, ubojica… Ganjala me policija, blatili su me u tisku… Možda su me zamijenili za likove koje sam glumila u svojim filmovima, možda su me vidjeli kao prazan znak u koji su projicirali svoje vlastite fantazije… Tako započinje autobiografski tekst koji su nakon smrti Anite Pallenberg 2017. pronašli njezini unuci skriven u nekoj ladici. Tko je bila Anita? Originalna it girl iz šezdesetih i sedamdesetih, djevojka poznata po tome što je poznata, bez obzira na to što je bila i glumica i manekenka; mnogi su se divili njezinu glumačkom talentu, recimo oskarovac, njemački redatelj Volker Schlöndorff s kojim je radila, no gotovo svi divili su se njezinu stilu, njezinoj zapaljivoj energiji, posebnoj "iskri koju je nosila u sebi", nesvakidašnjem joie de vivreu.
Manekenka Kate Moss smatra je najvažnijom modnom ikonom našeg vremena, svojom nedostižnim modnim uzorom, prijateljicom i nadahnućem za jedini važan stil našeg vremena, onaj u koji je zaljubljena londonska modna scena - boemsko rokerski bogataški stil. Rokeri su Anitu zaista obožavali, a ona ih je inspirirala. Jedan od osobnih asistenata Rolling Stonesa jednom je rekao da su glazbenici bili bend, Rolling Stonesi, a Anita je bila izvorni Rolling Stone, ili kako bi ona rekla za sebe ponosno - bez imalo kajanja - "wild child", divljakinja. Bila je ono što se prije ere rock'n'rolla zvalo muza - sjetimo se samo Alme Mahler - a u Anitino vrijeme "rock'n'roll božica". Ili, za one koji je nisu voljeli, zla zavodnica. Imala je afere s čak tri člana Roling Stonesa, s osnivačem Brianom Jonesom i kratku afericu s Mickom Jaggerom, no Keith Richards bio je ljubav njezina života, otac njezine djece, najduža veza u životu, koja je potrajala, za njezin način života, nevjerojatnih 13 godina.
Postoji ona čuvena dosjetka, o šezdesetima i sedamdesetima na engleskoj i američkoj rok sceni: onaj tko ih se sjeća, taj ih bogme nije proživio. Tko bi se mogao ičega sjećati uz toliko droge. No, Anita je bila posebno snažna, bez obzira na sve ono što je nekritički unosila u sebe. Ona se ipak puno toga prisjetila u svojem rukopisu po kojem je nedavno napravljen i dokumentarni film "Catching Fire: The Story of Anita Pallenberg" (Zapaljivo: Priča o Aniti Pallenberg). Režirale su ga dokumentaristice Alexis Bloom i Svetala Zill, a jedan od producenata filma je i Anitin sin Marlon Richards (54), kustos male privatne galerije i fotograf koji živi povučenim životom na engleskom selu sa suprugom Lucie de la Falaise, bivšom manekenkom, modnom konzultanticom iz poznatog francusko-engleskog aristokratskog klana modnih influensera, kako bi se to danas reklo.
U filmu saznajemo da se roditelji, Keith i Anita, nisu dugo mogli odlučiti za ime svojeg prvog djeteta, sve dok Keith nije slučajno spomenuo da ih je taj dan zvao Marlon Brando. Tako je Anitin sin dobio ime. Anitina "specijalna moć" bila je upravo socialising, druženje, tulumarenje; ona je od najranije dobi, otkad je izbačena iz rimske katoličke gimnazije sa 16 godina, poznavala sve koji su netko, od Fellinija, koji je u to vrijeme snimao u njezinu gradu film "La Dolce Vita", do Warhola u New Yorku, kamo se ubrzo preselila.
VEZANI ČLANCI
"Specijalna moć" ovog dokumentarca, ono zbog čega ga gledamo s užitkom, uz zanimljive sugovornike koji pričaju o Aniti, od njezine djece i Keitha Richardsa, Volkera Schlöndorffa i Marianne Faithfull do Kate Moss, svakako su glazba i dugi filmski zapisi, "kućni filmovi" iz šezdesetih i sedamdesetih, ali i to što Anitin autobiografski tekst izvanredno čita Scarlett Johansson s onim svojim dubokim, seksi hrapavim glasom, koji lako prihvaćamo kao Anitin.
U filmu - upadljivo - o Aniti ne progovara Mick Jagger. To nas možda ne bi trebalo iznenaditi jer ga ona opisuje kao muškarca koji je nije privlačio. Ona valjda jedina nije vidjela u čemu je taj džegerovski neodoljivi šarm, zašto je on magnet za žene. Kako ništa ne skriva, ona uzgredno, gotovo kao nevažno, spominje da je spavala s njim dok je bila u najvećoj ljubavi s Richardsom jer su Jagger i ona 1968. skupa snimali kultni film "Performans". Kako kaže, po nekoliko sati na setu proveli bi goli u krevetu, drogirani toliko da su jedva znali za sebe, pa je jedna stvar logično vodila drugoj… Već je bila trudna kad su se Keith, Anita, Jagger i Faithfull teretnim brodom zajedno otputili na dugo putovanje po Južnoj Americi. Jagger je navodno tad bio nesretno zaljubljen u Anitu, što je osjetila i njegova djevojka Marianne koja se vratila sama u Englesku i ostavila ih da utroje istražuju Peru.
Jagger je tamo navodno konačno shvatio da ne može imati Anitu - za to stvarno nije trebao biti Sherlock Holmes, što bi rekli američki klinci, žena je već bila u poodmakloj trudnoći s njegovim prijateljem - pa je zbog nje navodno rezignirano napisao svoju slavnu, genijalnu pjesmu o tome da nitko pa ni on ne može uvijek dobiti što želi, "You Can't Always Get What You Want". Pjeva o ženi s čašom vina u ruci uz koju je muškarac koji se ne zna vezati, koji kasnije u pjesmi postaje "muškarac koji krvari" uz "ženu iskusnu u umijećima prijevare", što se prepoznaje po krvavim rukama.
Što je Jagger - vjerojatno i sam u nekom narkomanskom bunilu - zapravo htio reći s tom pjesmom? Je li Keith metaforički ili stvarno stradavao u vezi s Anitom ili je to samo Jaggerova osveta jer ga fatalna, zanimljiva, od svih njih obrazovanija kozmopolitkinja koja je govorila četiri jezika od djetinjstva - naprosto nije htjela? Između članova Rolling Stonesa uvijek je postojalo duboko prijateljstvo, ali i jaki rivalitet. Poznata je anegdota koju tako rado prepričava Keith: jednom je Jagger nazvao hotelsku sobu Charlieja Wattsa i pitao gdje mu je bubnjar. Charlie se brzo odjenuo, otišao do Jaggerove sobe, udario Jaggera u glavu i rekao: "Nikad me više ne smiješ nazvati svojim bubnjarem, ti si moj je..ni pjevač."
GALERIJA Pogledajte kako je izgledalo Modrićevo vjenčanje prije 13 godina, Vanju je do oltara pratio Mamić
Keith i Anita su se silno voljeli, dijelili odjeću i - sve moguće droge. On je tad proglašen najbolje odjevenim muškarcem na svijetu, iako prije Anite o modi i stilu nije znao baš ništa. Ona ga je odijevala, pretvorila u "Keitha", a on bi često jednostavno posegnuo za njezinim komadima odjeće i modnim detaljima. Više puta ju je proglasio najpametnijom, najtalentiranijom od svih njih, a davno nakon što je njihova veza prestala, kad je već bio oženjen s poznatom američkom manekenkom Patti Hansen, Keith je izjavio da je Anita bila ljubav njegova života. Kasnije ju je Patti uključila u sva obiteljska okupljanja i to je trajalo do Anitine smrti.
Jedno vrijeme bili su teški narkomani, na heroinu i svim drugim drogama kojih su se mogli dočepati. Ganjala ih je policija, oni su bježali po europskim aerodromima s malim Marlonom u rukama i neprestano i dalje tulumarili. Marlon priča u filmu kako mu je mama dala srednje ime Leon Sundeep i kako je tek nedavno pitao oca je li to zbog skraćenice LSD, na što se Keith nasmijao i rekao da je Anita uvijek bila otkačeno duhovita.
Keitha je spasila njegova umjetnost, ona ga je održala. Glazba je bila njegov život, ono čemu se u cijelosti posvećivao. Kad je od smrti u kolijevci ili od upale pluća, nije posve jasno, umrlo njihovo treće dijete, beba mlađa od tri mjeseca, Anita je doživjela slom živaca i još dublje potonula u droge, a Keith je bio na turneji i te večeri odlučio svirati. Marlon je gotovo zajedljivo komentirao da je vjerojatno svirao savršeno. U filmu vidimo i snimku Keith Richardsa oblivenog znojem kako stoički svira na pozornici kamenog izraza lica.
Keith i Anita su jedno drugo uništavali i spašavali istovremeno. Keith ju je "spasio" od Briana Jonesa, osnivača Stonesa, "najljepšeg člana benda", kako ga je Anita sama opisala. Anita je prvo upoznala Briana u Hamburgu gdje su Stonesi svirali 1965. Odmah je počela s njim živjeti. Bilo je veselo, držali su otvoreni stan u Londonu u kojem su se ljudi zadržavali koliko su htjeli i radili što su htjeli. No, Brian je uskoro počeo zlostavljati i tući Anitu, kako je gotovo pomirljivo objasnila, zbog lošeg "tripa", pod utjecajem halucinogenih droga koje su njoj bile genijalne, a njemu donijele užasne noćne more i nasilne ispade. Brian je jednom i doslovno slomio dlan kad ju je "nespretno" udario. Anita mu je i vraćala, no kad su Stonesi skupa bili u Maroku, a Brian posebno nasilno nasrnuo na Anitu, Keith ju je naprosto pokupio i odveo u Englesku. Počeli su živjeti skupa. Nedugo nakon toga drogirani Brian utopio se u bazenu svoje vile iako je bio dobar plivač.
GALERIJA Bio je jedan od najpopularnijih voditelja: Evo gdje je, što radi i kako danas izgleda Siniša Cmrk
Droge, centri za odvikavanje, loši "tripovi", smrt djeteta nakon čega je Keithova mama zauvijek odvela njihovo drugo dijete, trogodišnju Angelu i postala njezina skrbnica, to je gotovo pa početak Anitinih pikarskih dogodovština. Jadni Marlon, koji nije imao doma nego je s majkom i ocem živio po turnejama ili u iznajmljenim grandioznim vilama u smeću i prljavštini, gdje su se brojni namjernici otvoreno drogirali, a on često skupljao "narkomansku opremu" i bacao šprice i ostalo u smeće, krenuo je u školu tek s punih osam godina. Vjerojatno ne bi ni tada da se Anita nije preselila na farmu u državi New York, u malo dosadno mjesto u kojem se ništa nije događalo. Tu je konačno angažirala obrazovanu guvernantu koja je počela živjeti s njom i Marlonom i inzistirala na dječakovu normalnom građanskom životu i školovanju. Nije potrajalo!
Marlon je mislio da je sam u kući kad se školskim autobusom vratio doma. Iznenada je začuo da se nešto događa na katu i zatekao Anitu u krevetu s mrtvim 17-godišnjakom. To je bio lokalni momak koji im je pomagao oko kuće, koji je "neprimjetno", od vrtlara i domara, postao Anitin ljubavnik. Desetogodišnji Marlon je zatekao šprice i heroin kod kreveta i očeve pištolje, sve to pokupio u vreću i odnio u smeće prije nego što će doći policija. Ljubavnici su usred dana ležali drogirani u krevetu i gledali film "Lovac na jelene". Tinejdžer je odlučio i sam isprobati igru ruskog ruleta iz filma. Anita je bila odvedena u zatvor, no puštena je kad je ta smrt bila proglašena samoubojstvom.
Nevjerojatno mentalno čvrsta Anita njemačkog podrijetla, uspjela se nekoliko puta očistiti od droge i alkohola, na koncu i trajno. Počela je ponovno snimati filmove, studirati i pisati (ali samo za sebe), čak i nastupati kao vremešna manekenka koja otvoreno prezire sve zahvate na licu i prihvaća prirodno starenje. Ja sam samo u grubim crtama prepričala Anitin život, film treba svakako pogledati kao dokument jednog nestvarno kaotičnog, permisivnog, dekadentnog vremena u kojem se Anita osjećala kao riba u vodi. Meni je zanimljiv i zato što autori Anitu i njezin lifestyle nimalo ne osuđuju, ali ni ne opravdavaju, recimo, stravičnom traumom Drugog svjetskog rata i poraća u srušenom Rimu.
Gotovo kao da i autori neizrečeno preziru građanski moral i obzire pa je Anita za njih, bez obzira na njezinu biografiju i neodgovornost prema djeci te svako odbacivanje samokontrole, samo prštavi izvor kreativnosti i žena koja je vjerovala u apsolutnu slobodu koju joj nitko - roditelji, ljubavnici, djeca ili društvo - nemaju pravo ograničavati. To me podsjetilo na nedavni tekst u engleskom dnevniku Guardian u kojem poznata kolumnistica Zoe Williams objašnjava sa strahom kako je divno biti fit, u odličnoj formi, ali se pribojava da će je ta posvećenost sebi i savršenom tijelu odvesti u osudu drugih i da će postati smrdljiva desničarka. Gotovo kao da je samokontrola doista nešto malograđansko, ono na što treba gledati s podozrenjem, ono s čime liberali u društvenom, vrijednosnom smislu, ne bi smjeli imati veze.
Poznavajući Anitinu biografiju, uvijek mi je bila prečudna posveta Carle Bruni Sarkozy Keithu i Aniti s pjesmom "Chez Keith et Anita" s albuma "Little French Song" iz 2013. Carlin suprug Nicolas Sarkozy upravo je bio smijenjen s mjesta francuskog predsjednika i ona u zabavnoj pjesmi zamišlja kako sedamdesetih, kad je zapravo bila tek malo dijete, provodi vrijeme kod Keitha i Anite. Opisuje kako drugi putuju po svijetu, "svi su tamo gdje mogu biti", neki u Macau, drugi u Birminghamu, neki u Singapuru ili Bruxelles, drugi u Zanzibaru ili na Gangesu ili pak u Dubrovniku, da spomenem samo neke lokacije koje biraju oni željni provoda u Carlinoj pjesmi, jedino ona, ona je kod Keitha i Anite, u sitnim noćnim satima pred jutro… Nitko ne spava, netko malo na klaviru preludira Chopina, kraj je ljeta, vrijeme je mirno, netko pije dok se ne zarumeni, netko svira usnu harmoniku, netko je smotao džoint, a ona kaže da ne puši… Uvijek mi se činilo čudnim kako Carla, s onom francuskom nonšalancijom prema građanskim obzirima, "umiveno", idilično opisuje njihov lifestyle i druženja, iako dobro zna kako su oni tad živjeli, ako ni zbog čega, onda zato što je jedno vrijeme ljubovala s Jaggerom na Karibima, baš kad mu je Jerry Hall rodila treće dijete. Okej, jasno je da Carla, ljepotica, manekenka i glazbenica iz bogate talijanske obitelji, žderačica muškaraca, kako je samu sebe opisivala, ne mari za konvencionalni moral, koji je valjda desničarski kao i potraga za idealnim tijelom za kolumnisticu Williams. No, Anita samo kao iskra, kristalna kocka vedrine, nesputani duh… meni se to čini možda ipak isuviše pomirljivim, kao da nitko više nikome ništa ne smije zamjeriti - osim ako se radi o konzervativcima! Tad nema lovostaja.
