Kroz četiri godine, koliko je emisija “Glazbeni kurikulum” dio programa na radiju Yammat, osvojila je radijske slušatelje kojima se ovaj koncept jako svidio, a isti uspjeh je postigla i druga glazbena emisija iza koje stoji Boris Jokić, a to je bio projekt “60 otkucaja”. Zašto mu je radio tako prirastao srcu, kakve planove za eter ima ove jeseni, ali i što kaže na aktualne teme u našem školstvu, u razgovoru nam je ispričao Boris Jokić.
Emisija “Glazbeni kurikulum” već je četvrtu godinu u eteru. Jeste li očekivali da ćete potrajati toliko dugo kada ste počeli svoju suradnju s Yammatom?
Iskreno nisam. Volim raditi nove i kreativne stvari i kad sam se s nažalost pokojnim prijateljem i utemeljiteljem Yammata Alenom Balenom dogovarao u vezi emisije, mislio sam da će to biti godinu ili dvije. Sada ne vidim kraj i drago mi je zbog toga što sam kroz emisiju upoznao dobrog prijatelja Luku Baumana i sve druge na Yammatu.
Planirate li uvoditi neke reforme u ovu emisiju ili se slušateljima sviđa u ovom obliku, kakvi su najčešće komentari slušatelja na kurikulum, imaju li oni neke sugestije?
Po svemu je to neobična emisija jer, za razliku od vremena u kojem živimo, u njoj nema skrivanja i stavovi su vrlo jasni. Nekada emisija zna biti izrazito izravna da slušateljima bude neugodno, a ponekad je nabijena emocijama. Mi želimo da u njoj nema zaklona niti financijskih interesa. Komentari slušatelja su vrlo pozitivni, ali uvijek postoje oni koji kažu…”daj malo prestanite s brazilskom glazbom” i oni koji bi da postoji manje društvenog komentara. Vrlo je važno držati svoj pravac i ne upasti u zamku da svima ugodite. Život uči da je to nemoguće, a i štetno po sve. Kurikulum se ili voli ili ne - tako je i zamišljeno.
Radio ima toplinu, ali i tu mističnost jer ne vidimo osobu s druge strane. Je li vas to privuklo ovom mediju i zašto vam je radio prirastao srcu?
Radio je za mene fantastična stvar. Imam intenzivna iskustva i na televiziji koja je po mnogo čemu varka - kulisa s lijepim odjelima i kontroliranim emocijama. Na radiju imam slobodu reći što želim i onda to dodatno pojačati glazbom. Jedno je kad netko političarima govori da su nezasitne budale, ali drugo je kad im to otpjeva Mick Jagger, Billie Holiday ili Rosalia. Ili kad se prežderavaju u tajnim klubovima, a onda im Đorđe Balašević sve lijepo objasni o tome kako se nekad lijepo jelo. Opasna je to kombinacija koja udara točno gdje treba.
Glazbeni kurikulum prožet je glazbom, kako starom koju više ne čujemo često, tako i novom. Po kojem principu birate koje pjesme pustiti u emisiji, kako slažete koncept?
Dosta vremena posvećujem izboru pjesama jer smo od početka emisiju shvatili kao višedimenzionalnu. Dio pjesama slažem uz teme kojima se bavimo. Dio su u potpunosti nove pjesme, a dio ih je odabran da pouči slušatelje o povijesti glazbe. Kroz sve ove godine i moje znanje glazbe se izrazito povećalo. Svašta stane u tih sva sata od post punka, hip hopa, motown zvuka, ex Yu rocka do ovotjednih skladbi iz Sao Paola, Portlanda i Valpova.
Projekt “60 otkucaja” je zbilja zanimljiv format. Jeste li uspjeli u namjeri da pojačate utišani glas mladih diljem Hrvatske?
Da. Mladi ljudi su super i jako su dobre reakcije na tu emisiju. Sa Silvijom Šeparović, koja producira emisiju, uspjeli smo u namjeri da ih netko čuje i da kad ih čuje pomisli da je vrijedno potruditi se i ući s njima u dijalog.
Zanimljive razgovore vodili ste s tim mladim ljudima, svi su bili drugačiji na svoj način. Što ste vi naučili od njih i kakav je općenito glazbeni ukus mladih Hrvata, sudeći po trendingu na YouTubeu slušaju se uglavnom hitovi iz regije?
Što se tiče glazbe njihove generacije nemaju žanrovske odrednice. Slušaju sve od Rachmaninova, preko Rammsteina, do Rade Manojlović. To je mnogima teško prihvatiti, ali takvo je vrijeme i društveni trenutak u kojem se identiteti isprepliću. Ja im zavidim na tome jer imaju slobodu. Žanrovski ponajviše slušaju turbofolk, trap i muziku svojih roditelja. E, da, ima i taj trend da slušaju trash - za njih je to glazba 90-ih, većinom hrvatski dance. Kažu da ih ta glazba opušta.
Što najviše nedostaje mladim ljudima s kojima ste razgovarali u emisiji, što oni silno žele promijeniti i vide li sebe u budućnosti u ovoj zemlji?
Najviše im nedostaje sadržaja za mlade ljude, i to ponajviše u manjim gradovima. Napustili smo mlade i prepustili ih isključivo digitalnim tehnologijama. Nedostaje im i mjesto gdje će se njihov glas čuti. Često ga ne znaju ni artikulirati. Osjetljivi su na pitanje klime i okoliša i pogađa ih nepravda, klijentelizam i političke gluposti. Zdravi su u svojoj kritici.
Kako doživljavaju školski sustav u Hrvatskoj? Naime, aktualna je tema o ispravljanju ocjena nakon zaključivanja u školi koju pohađa sin predsjednika RH. Što to moramo mijenjati da se takve situacije ne ponove jer na ovaj način i profesori koji podlegnu pritisku šalju krivu poruku mladima...
Treba mijenjati sustav ocjenjivanja i vrednovanja. Odmah ukinuti opći uspjeh kao prosjek ocjena. Uvesti modele kojima se od 5. razreda osnovne škole kombiniraju školsko i vanjsko vrednovanje, čime bi se objektiviziralo ocjenjivanje, dala povratna informacija učenicima i roditeljima te odmaknuo njihov pritisak. Bez obzira kako se prezivaju i koja im je funkcija. Sve to predlažemo sedam godina i ako se nešto ne učini, ne možemo se nadati boljem.
Postoji li neki radijski projekt u planu, imate li neku ideju koju biste voljeli realizirati?
S Ivonom Kovačević koja vodi Yammat planiram neke nove ideje koje će možda već na jesen zaživjeti. Radio je u Hrvatskoj živ i treba ga držati neformatiranim mjestom kreativnosti. Mjestom na kojem magija nastaje u trenutku.
VIDEO U Tribunju održano treće natjecanje imitatora Miše Kovača: Natjecale su se i dvije žene
