U jesen 1991. mala skupina hrvatskih vojnika improviziranim oklopnim vozilom odlazi u patrolu. Pada u zasjedu, vozilo biva onesposobljeno, a oni su prisiljeni sakriti se u obližnju kuću. Njihov otpor udruženim snagama pobunjenih Srba, JNA i srpskih specijalaca traje gotovo 24 sata, a paralelno traju napori njihovih suboraca da ih izvuku iz okruženja. Radnja je to filma "Broj 55", osvajača osam Zlatnih arena na Filmskom festivalu u Puli koji je konačno došao i u kina. Dojmljivom akcijom i bolnom tematikom temeljenom na stvarnom događaju probudit će adrenalin i prkos kod svakog gledatelja, a nekoliko riječi o nastanku filma rekao nam je i njegov redatelj Kristijan Milić.
– To je tragična priča o stvarnom događaju koji se zbio u rujnu 1991. u Kusonjama pokraj Pakraca. Riječ je o dvadeset ljudi koji su dobrovoljno otišli u rat i krenuli u izviđačku akciju koja se u početku činila benignom, ali pretvorila se u krvoproliće te su, nažalost, svi poginuli – kaže Milić i nastavlja: – O svemu tome puno smo čitali, našli dosta internetskih napisa i knjiga, ali odlučili smo ne držati se doslovno svega onako kako se zbilo. Ima dodirnih točaka, ali morali smo izmisliti većinu događaja jer za pravi tijek zbivanja i ne postoje svjedoci. Izmislili smo i sva imena osoba o kojima film govori kako bismo izbjegli dokumentaristički prikaz. Po meni, do sada nije napravljen nijedan pravi ratni film o Domovinskom ratu. Mnogi se filmovi radnjom rata samo dotiču. Mislim da općenito postoji čak neki prijezir prema toj tematici ili ne znam koji je drugi razlog tome. Uglavnom, pravog ratnog filma do sada nije bilo, a to nam je potrebno i ti ljudi to zaslužuju.
Snimalo se 43 dana, a osamdeset posto filma akcijske su scene za koje su glumci imali posebno opsežne fizičke pripreme ne bi li sve izgledalo što realnije, ali i kako bi izdržali 12-satna svakodnevna snimanja.
– Ja sam Crni iz A satnije 105. bjelovarske brigade. Za ovu ulogu imao sam najdulje pripreme do sada za neki projekt. Čak dva mjeseca. Pročitao sam mnogo fenomenalnih knjiga. Razgovarao sam s braniteljima, trenirao, boksao, visio po šumama i gledao hrpu dokumentarnog materijala iz Domovinskog rata... – opisuje glumac Marko Cindrić i otkriva jedan privatni detalj:
– Moja oba djeda u ratu su bila u Slavoniji. Jedan od njih bio je prognanik iz sela Pivare, srpska mu je vojska uništila i kuću i štalu i sve što je posjedovao. Ulogu Crnog posvećujem njemu.
Glumac Slaven Knezović koji glumi mitraljesca Zvonka, kao pripremu za ovaj film imao je životnu školu – sudjelovao je u Domovinskom ratu i prošao ratišta od Dubrovnika do Livna.
– Na bojištu sam proveo oko tri i pol godine. Dogurao sam do čina pukovnika. Bolno mi je sjećati se svega kroz ovaj film, ali to je i dobar način za rješavanje PTSP-a koji imamo svi koji smo to preživjeli – kaže Knezović. Nakon ovih riječi možemo tek dodati preporuku – film obvezno pogledati.
tada nisu trazili cirilicu, nitkome nije ni palo to na um...ali su trazili oruzje..a jna nijednom tada protiv njih nije intervenisala,naprotiv...e ali hrvatska krv nije voda