oznati zagrebački odvjetnik Saša Pavličić veliki je zaljubljenik u sport, pa često spaja ugodno s korisnim. Posljednjih godina nije propustio gotovo niti jednu europsku utakmicu Dinama, a Cibonu prati na utakmicama ABA lige. Ljubav prema Dinamu prenio je i na kćeri Patriciju i Piju, koje često putuju sa suprugom Anom i njime na utakmice.
- Naravno da volim putovati i mislim da velika većina ljudi to voli, a svaka osoba ima svoje preference zbog čega negdje putuje i s kojim ciljem. Putujem zbog posla po Hrvatskoj ili inozemstvu, ali najviše me ispunjava odlazak s obitelji, sa suprugom i kćerkama. Kćeri su sada odrasle pa je onda to putovanje svedeno na obilazak ili koncerata tipa Ed Sheeran u Beču, zbog kćeri, ili posjet muzejima u Kopenhagenu ili Beču - umjetničkim dostignućima Klimta zbog supruge. No, kako jako volimo sport, naša putovanja su u velikom djelu upravo zbog utakmica Dinama ili Cibone - kaže nam je Pavličić i posebno izdvaja putovanje u Salzburg.
- Što se tiče Salzburga, već samo njegovo ime odaje sliku da je čaroban, jer je to grad soli, budući da je tamo i veliki rudnik soli koji bih svakako preporučio svakom ako je u mogućnosti posjetiti ga, jer je Salzburg na samo 4-5 sati puta od Zagreba pa je dostupan svima. Ono što je sjajno je to što nije prevelik grad i ima sjajnu infrastrukturu pa se s jednog dijela grada lako dođe i do najudaljenijih dijelova. Ako ste gledali, a zbilja ne znam tko nije, film "Moje pjesme, moji snovi", jasno je da ćete svakako posjetiti i dio grada gdje je sniman film i gdje se nalazi i crkva iza kojih vrata je virila dadilja Marija i gdje su djeca, kojoj je ona bila dadilja, hrabro pjevala pjesmice koje ih je učila upravo Fräulein Marija. Garantiram vam da ćete, kad dođete do Salzburga i pogledate gore na gornji dio grada, sami već početi u sebi pjevati pjesme iz tog filma - ističe Saša.
Naravno da je na ovom putovanju trebalo probati autohtonu austrijsku kuhinju.
- Svaki naš odlazak podrazumijeva i kušanje domaćih specijaliteta, a ne probati Wiener Schnitzel mit Salat (Bečki odrezak sa salatom) u Salzburgu, bio bi strahovit promašaj. Naravno, njihove šnenokle su također veliki hit među svim posjetiteljima, a kako nisu kao naše šnenokle, obvezno ih preporučujem probati - istaknuo je Pavličić, te nam ispričao i kakvi su stanovnici Salzburga.
- Stanovnici Salzburga su zapravo jako slični Bavarcima i daleko su od one hladnoće kako ih mi zapravo doživljavamo putem filmova, serija ili općenito putem stereotipa o hladnim Austrijancima. Zapravo, iznenađuje njihova ljubaznost i želja da pomognu strancima u tome da se u Salzburgu osjećaju kao kod kuće.
Neugodnosti nikakve nismo imali, jedina neugodnost bila nam je pogled na semafor jer iako je Drmić zabio u zadnjoj minuti i iako je moja kći Pia već skakala po meni, a ja bio već na podu, pomoćni sudac visoko je dignuo zastavicu kao da je skretničar na željeznici. Posljedično se naravno neugodnost prelila i na pogled na semafor, gdje je nažalost stajalo Red Bull Salzburg - Dinamo 1:0. Atmosfera na utakmici bila je vatrena i svi koji misle da samo naši BBB navijaju, a da sjeverozapadni Europljani šute i samo plješću, itekako se varaju. Naime, toliko vatreno navijaju da nam je to bilo i neobično drago, jer se samo u takvim situacijama pokazuje da smo ipak mi još vatreniji navijači. I da. Nije bilo nikakvih nereda ili incidenata. Problem je bio što smo mi parkirali neposredno uz stadion na mjestu gdje je to zabranjeno i dopušteno samo gostima te prekrasne pivnice, ali je gazda, kad je vidio naš automobil s Dinamovom zastavicom, bez problema zaključio da možemo besplatno kod njega parkirati, jer njegova Austria Salzburg više ne postoji, a on ne podnosi Red Bull Salzburg, jer su mu ukrali njegovu povijest. Nešto slično sam pomislio i ja, ali o tome ne bumo sada. Zbilja smo bili tužni poslije utakmice i točno se sjećam kako je kći samo rekla: Ne zanima me sutrašnji obilazak bilo kakvih znamenitosti, hoću direktno u Zagreb, jer imam ispit, na što je dobila samo prijekorni pogled moje supruge u stilu: Kaj hoćete, išla sam s vama na tekmu, sutra hoću shopping i odlazak u Njemačku - ispričao nam je odvjetnik.
- Kad velim odlazak u Njemačku, koju je spomenula moja supruga Ana, rođena Šibenčanka, a sad već toliko dugo u Zagrebu da fino kajka, radi se o tome da je Salzburg zapravo na granici s Njemačkom i samo par kilometara dalje i već ste u Bavarskoj. To je prekrasno i mi smo za izlet izabrali odlazak u Kehlstein, kako ga zovu Nijemci, odnosno Orlovo gnijezdo, kako su ga zvali saveznici u Drugom svjetskom ratu. On se nalazi na samo granici Njemačke i Austrije, s njemačke strane iznad njemačkog gradića Berchtesgadena. Naravno da je svakom od nas odmah asocijacija Clint Eastwood i Richard Burton te istoimeni film.
VEZANI ČLANCI
No, faktički, radi se o ljetnikovcu koji je izrađen za Hitlera 1939. godine, ali koji je on posjetio zapravo samo 15-ak puta, za razliku od njegove Eve Braun, koja je često tamo boravila. Pogled je veličanstven i nije čudno da je ovaj južni dio Bavarske na 1834 metara nadmorske visine izabran za njegov odmor. No, nije ovo mjesto služilo samo za odmor, već je i dugo bio i drugo službeno sjedište njemačke Vlade, uz ono u Berlinu. Do vrha se stiže na način da se dođe do gradića Berchtesgadena i mirno ostavite automobil u ogromnoj podzemnoj garaži. Zapravo je nevjerojatno koliko je to mjesto posjećeno i koliko ljudi dolazi svojim vozilima do tamo. Nakon toga do vrha se stiže autobusom. Oni koji pate od visina, neka svakako izbjegnu ovo putovanje autobusom, ali oni koji takvih problema nemaju, doživjet će nešto veličanstveno. Znam neke koji su, čim su vidjeli pogled iz autobusa prema nizini, brzo promijenili mjesto sjedenja i otišli žmiriti na drugu stranu. Nakon izlaska iz autobusa koji vozi 15-20 minuta do vrha po uskoj cesti, evo nas na vrhu. S jedne strane puca pogled prema prekrasnim Alpama, prema bavarskoj prijestolnici Münchenu, a s druge strane prema Salzburgu i ostalim dijelovima Austrije. Vidi se i Königsee, ali nije to kraljevsko jezero kako bismo ga doslovno prevodili, već je to jezero dobilo ime po obitelji Koenig. Treba napomenuti da je ovo zaista rijetka nacistička građevina koja nije uništena u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, a sve to zahvaljujući guverneru Jacobu, predmetno nije srušeno niti poslije rata i zaista je raritet. Nakon prekrasnog ljetnikovca, spustite se u mjesto Berchtesgaden i u pivnici, u kojoj je Hitler pio pivu, pojest ćete fenomenalni buncek s hrenom i pritom nećete moći shvatiti da su uz takvu prirodu i takvu klopu mogli ti umovi smišljati takve zločine - ispričao je Pavličić, koji je ponosan na svoje kćeri.
- Moja ljubav prema putovanjima izražena su prema utakmicama gdje moji voljeni klubovi igraju pa sam tu ljubav, i prema klubovima i prema putovanjima, prenio, zapravo oboje smo prenijeli, na naše klinke, sad već studentice prava i sportskog menagementa pa i one same smišljaju nama putovanja, prateći pomno gdje igraju naši klubovi. Tako smo nedavno starija kći Patricia i ja otišli u Prag na tekmu i nakon četiri zrakoplova, pet taksija i dobre češke hrane - posebnog gulaša s češkim žemljicama, uspjeli doći do stadiona i nakon 20-ak minuta borbe sa zaštitarima uspjeli ih uvjeriti da možemo ući, unatoč zabrani za naše navijače, i pratiti tekmu. Neugodnost je opet bila u vidu suca koji je opet mahao zaleđe i pogled na semafor koji nam je govorio da je naše putovanje u Europskoj ligi zaustavljeno. Ono što bih istaknuo za Prag, to je da o njemu ne možemo govoriti u kratkom vremenu, ali činjenica da je nogometni klub Sparta prije utakmice s Dinamom, na semaforu 15 minuta imala priču o Dinamu, samo govori o sportskoj i inoj kulturi naših dragih Čeha.
Ipak, nakon svih ovih europskih putovanja, postoji moja opsesija odlaska u Kanadu, na Aljasku, cijeli SAD te Južnu Ameriku, a nakon što sam to predočio doma, supruga je samo mirno primijetila: Shvaćam, Svjetsko prvenstvo u nogometu je za tri godine, dakle u SAD - Kanada - Meksiko - zaključio je Saša Pavličić.
VIDEO Sjećate se prvog pobjednika Big Brothera? Saša sada živi u Švedskoj i izgleda dosta drugačije
