Tisuće Hrvata odlaze u Istanbul ne bi li šetali palačama u kojima je svoj harem ljubio Sulejman Veličanstveni. Iznenadni fenomen nije kulturološko buđenje bez povoda, izazvala ga je izuzetno gledana serija “Sulejman Veličanstveni”. No da ne bismo zaboravili svoju povijest u kojoj je turska prijetnja imala značajnu ulogu, sad i Hrvatska ima svoj scenski odgovor na Sulejmana – mjuzikl “Crna kuća”, koji će premijeru imati 1. veljače u zagrebačkom Kinu SC-a. Radnja je smještena u srednji vijek, u vrijeme turskih osvajanja, na prostor Zagreba. Okosnica je istinita priča o sukobu Kaptola i Griča i sve jačoj turskoj prijetnji u vrtlogu kojih se odvija prava srednjovjekovna sapunica puna intriga, izdaja, strasti i vatre, pa čak i one koja dolazi s obližnjih lomača za vještice. Ansambl od 24 izvođača – glumaca, pjevača i plesača – u punom je zamahu proba, a jednako tako i kostimografkinje živopisnih kostima, koje vam prvi otkrivamo.
Nema spavanja
– Sašit ćemo više od sto kostima koji se sastoje od 300 odjevnih predmeta. Udarni tempo počeo je oko Božića i otad malo spavamo. Dnevna smjena, koja nerijetko završi oko ponoći, ovdje je u radionici na fakultetu, a noćnu smjenu odrađujemo doma, gdje bojimo materijale, šijemo, vezemo... jer baš sve, pa čak i nakit, radi se ručno – smiju se kostimografkinje mjuzikla Slavica Motušić (36), Nevena Balen (26) i Sanja Jakupec (45), sve apsolventice Tekstilno-tehnološkog fakulteta na smjeru kostimografije. U radu im pomaže i 20-ak studenata, a u kostime će utrošiti oko 700 metara materijala, kilograme perlica, kilometre trakica i stotine sati rada.
Turban s interneta
– U podstavu svake od četiri haljine za scenske opatice ručno smo prišili oko 150 m volana. Pazi se da svaki kostim bude jednostavan za navlačenje jer, kao u svemu, i po tome se želi približiti standardima koji vrijede na Broadwayu, pa se izvođači tijekom predstave, u američkom stilu, presvlače sami. Tematski, mjuzikl je podijeljen u sedam kostimografija ili presvlačenja – kažu nam. Baza svakog presvlačenja su odjevni elementi tog vremena, ali s estetikom renesanse, Bollywooda, tanga, stepa, narodnih nošnji, 80-ih godina prošlog stoljeća i naravno, srednjovjekovne Turske.
– Ekipi “Sulejmana Veličanstvenog” za izradu kostima trebalo je, čitala sam, oko deset godina. Mi nemamo tu povlasticu – govori Slavica, autorica 90 posto krojeva svih kostima i nastavlja: – Gledale smo seriju i iz nje pokupile neke krojeve kostima. Turbane, pak, naučile smo raditi gledajući na YouTubeu turskog majstora u akciji. Prateći ga korak po korak, smotala sam turban od četiri m duge i 20 cm široke trake. Sve tri napamet znaju broj cipela, mjere pa čak, kažu, i karakter svakog od izvođača i uživaju u radu šaleći se: – Radimo za slavu pa ćemo, nadamo se, jednog dana kostimirati i neki film Tima Burtona ili SF spektakl. To bi bilo sjajno!
