Pričati o nekim prošlim vremenima sa 62-godišnjim Dadom Topićem, koji svaki događaj u svom životu prepriča kao slikovitu crnohumornu anegdotu, znači nasmijati se do suza. Jedinstveni roker ne krije ništa o sebi, ponajmanje one hrapave trenutke kojih u njegovom slučaju nije nedostajalo. Život ga od samog rođenja davne 1949. u Siveriću nije mazio. Ime Adolf dobio je po tatinu prijatelju partizanu kojeg je spasio u ratu. – Moj krsni kum po kojem sam dobio ime bio je ugledni židovski doktor u našem mjestu, a tata Petar jako ga je poštovao. Bio sam ponosan što sam po njemu dobio ime jer je doktor bio jako zanimljiv lik. Kad sam počeo učiti povijest, entuzijazam mi je malo splasnuo, no svi su me uvijek zvali Dado tako da nisam imao velike traume zbog imena – kaže svestrani glazbenik koji se u zaljubio u glazbu kao sedmogodišnjak, kad je njegov najbolji prijatelj Josip Bočkaj na dječjoj proslavi Nove godine zasvirao violinu.
– Svirao je tako dobro da smo svi popadali po podu od iznenađenja. Kući je imao i električnu gitaru koja mi je izgledala kao neko božanstvo kad sam je prvi put ugledao. Tu mi počinjemo svoje glazbeno putovanje – kroz smijeh će Dado koji je svoju mamu Anku na njezin rođendan 1. svibnja redovito uveseljavao neobičnim čestitkama. Jednom je na radio Osijeku platio da bi joj mogao otpjevati “Kućicu u cvijeću”.
– Cijelo jutro trčkarao sam oko nje govoreći joj da ne gasi radio. Kad je čula kako joj pjevam na radiju, rasplakala se. Mama je bila strašna žena, jako je lijepo šivala. Od nje sam naslijedio glazbeni talent, odlično je svirala gitaru i klavir. Njen brat Jankec bio je glavni trubač u njihovu selu i nijedna fešta nije prolazila bez njega, prisjeća se Dado koji je svoj prvi bend “Đavolji eliksiri” osnovao kao desetogodišnjak. – Na natjecanjima smo redovito bili zadnji jer smo bili progresivni. Svirali smo Rolling Stonese, a pobjeđivali su oni koji su svirali neke slatke limunade. Bend je dobio ime po jednoj tada vrlo popularnoj SF knjizi. Bili smo momci koji su uvijek morali biti ispred svih, puno smo čitali, puštali kosu, kontemplirali o životu. No, ništa mi od toga nije osiguralo uspjeh kod djevojaka, sve dok nisam nabavio motor – priznaje Dado.
Pa kaj mu nije familija uzela kuču ?