Hrvatska pop-zvijezda Damir Kedžo (34) ima novi ljetni hit. Pjevač iznimnih glasovnih sposobnosti ovaj put odlučio se na obradu pjesme “Vatra i led” grupe Colonia. Iza Damira je zanimljiva godina, u kojoj je i pobijedio na Dori, no zbog pandemije, nažalost, nije nas predstavljao na Eurosongu. Prošli mjesec održao je tri koncerta i to je ono što ga najviše veseli, jer, kako je rekao, nedostajala mu je komunikacija s publikom.
Prije nekoliko dana predstavili ste spot za pjesmu “Vatra i led”. Zanimljivo je da ste obradili veliki hit grupe Colonia iz 1997. godine. Kako ste se odlučili za obradu te pjesme, kako je nastao moderan aranžman?
“Vatra i led” pjesma je uz koju sam odrastao. Oduvijek mi se sviđala i, kad su suradnici s CMC-a predlagali pjesme, nametnula se kao logičan i odličan izbor. Pjesma je to za koju sam osjećao da joj mogu dati nešto svoje. Moja interpretacija prati energičan novi aranžman koji je Goran Kovačić napravio. Pjesma je u originalu nježnija, a i ovaj novi, još energičniji aranžman, izvrsno joj je legao. Reakcije ljudi odlične su i to je u konačnici najvažnije.
Što su vam rekli Indira Levak i Boris Đurđević kada su čuli novu verziju ove pjesme?
Nismo se čuli otkad je pjesma vani, ali ljudi su mi rekli da ju je Boris podijelio na društvenim mrežama. Vjerujem da mu se sviđa izvedba, ja sam je uživao pjevati.
Po čemu vi pamtite odrastanje u devedesetima? Jeste li onda slušali Coloniju? Tko su vam tada bili omiljeni izvođači?
Po čekanju najdražih pjesma na radiju i njihovu snimanju na kasete. I nadanju da se voditelj neće ubaciti ili pustiti reklamu. Bila su to neka opuštenija vremena. Slušao sam i Coloniju, i Olivera, Doris, Ninu, Divas, Gibu, niz hrvatskih imena. Ali gledao se i MTV i Viva kanale i uživao i u svjetskoj glazbi.
Protekli mjesec vratili ste se publici i održali tri koncerta. Kakav je bio osjećaj ponovno stati na pozornicu i pjevati pred publikom?
Osjećaj je bio kao da se pripremam za školsku priredbu. Naime, takvo je uzbuđenje bilo. Jer sam čekao nastup kao u školi. Cijelu školsku godinu. Ali kada je do nastupa došlo, osjećao sam kao da smo jučer pjevali svi skupa, kao da ništa nije stalo. Smisao mog bavljenja glazbom je pjevanje uživo s publikom i ta sreća i ljubav koju sam osjetio na svakom od održanih koncerata je neprocjenjiva. Konekcija i ljubav s publikom danas je vjerojatno još i jača. I to je predivno.
Kako ste proveli posljednju godinu, u kojoj niste mogli nastupati? Jeste li se možda okrenuli nekim drugim talentima?
Glazba je moj poziv, spasila me i tijekom pandemije i tijekom lockdowna. Stvarao sam puno, snimao, radio, ali u novim uvjetima. Izdao sam i album, snimio dvije nove pjesme. Radilo se punom parom, ali u kućnim uvjetima. Jedino što sam imao više vremena za neke svoje hobije i vježbanje. Svirao sam klavir i puno vježbao uz online treninge. Odlazio sam na treninge i šetnje u prirodi i uživao u igri sa svojim Jack Russell terijerom Gigi.
Što mislite o aktualnim mjerama Stožera? Primjerice, u vašoj se Primorsko-goranskoj županiji sad ne mogu održavati koncerti ako svi u publici nemaju COVID potvrde?
Osobno sam se cijepio i drago mi je što živim u vremenu kad je moguće razviti cjepivo ovako brzo. Vjerujem u znanost, vjerujem da ćemo jednom svi biti cijepljeni i da ćemo opet svi moći slobodno živjeti. O mjerama ne razmišljam jer na njih ne mogu utjecati. Prilagođavam se i živim u skladu s aktualnim uvjetima i mjerama.
Nedavno smo vas gledali i u All Star sezoni showa “Tvoje lice zvuči poznato”. Kako vam je bilo u ovoj sezoni i možete li usporediti ovu sezonu s onom u kojoj ste pobijedili?
Bilo je izvrsno, izvrsna ekipa i super zafrkancija, mislim da se to i osjetilo. Bio sam puno opušteniji jer sam znao što me čeka i bio sam spreman na sve što moramo proći da bi nastup bio uspješan i najbolji mogući. Od stajanja u štiklama cijeli dan do depilacije cijelog tijela. I dolazaka u četiri ujutro kako bi se stiglo napraviti masku na vrijeme i kako treba. U odnosu na prvu sezonu, kada mi je sve bilo novo, nepoznato i kada je postojao natjecateljski imperativ dokazivanja, ove sezone sve je bilo lakše, opuštenije i zabavnije. Uživali smo i mi i gledatelji i to je najvažnije.
Koju biste imitaciju izdvojili kao najtežu, a koju kao najlakšu?
Najlakša je bila imitacija Alcazara, jer je plesna pjesma i ide na efekt zabave. Najteže su bile Josipa Lisac i Vesna Zmijanac. Dijametralno suprotne, ali svaka u svom fahu iznimno teška. Drago mi je što su kritike publike na obje izvedbe bile dobre i što su se ljudima svidjele. Imitirati Josipu znate koliko je teško, iznimno vokalno i vizualno teško. Moraš jako paziti na sve, a najviše da ne odeš u karikaturu. A kad je riječ o Vesni Zmijanac, potpuno drugom glazbenom fahu, nisam bio siguran da to uopće imam u sebi, ali na kraju sam bio jako zadovoljan izvedbom “Jorgovana”.
Posebno je pamtljiva bila vaša imitacija Josipe Lisac, koju je i sama pohvalila na Instagramu. Jeste li se možda čuli s njom, što vam je rekla?
Pohvalila je nastup i to što nisam ušao u karikaturu, tresao sam se kad me nazvala i dok sam čekao da mi kaže mišljenje jer je iznimno cijenim kao glazbenicu i divu. Počašćen sam i privilegiran uopće razgovarati s Josipom Lisac. Razgovarali smo jako dugo o nizu tema. Dala mi je puno glazbenih i životnih savjeta. Osebujna, svoja, iznimno draga i topla.
Ove ste godine na društvenim mrežama objavili da ste ostali bez bake. Kako ste se nosili s gubitkom?
Nosim se s tugom i prazninom svaki dan jer mi jako nedostaje. Cijeli moj život ona je bila tu uz mene i za mene, a danas, kada fizički nije tu, osjećam njenu prisutnost i dalje. Prepoznajem je u svemu što me naučila i što mi je dala.
Lani ste pobijedili na Dori, no, nažalost, niste nastupali na Eurosongu. Što kažete na ovogodišnje izdanje tog natjecanja i što mislite o Albininoj pjesmi te o pobjednicima, grupi Maneskin?
Ovogodišnja Eurovizija opravdala je sva očekivanja koja ima publika, čini mi se da je bila jedna od najboljih dosad. Bilo je dosta dobrih pjesama i nastupa, a spektakl iz Rotterdama gledalo je više od 180 milijuna ljudi. Talijanski bend Maneskin preko noći postao je svjetski poznat i to dovoljno govori koliko je to važno događanje u svijetu glazbe. Eurosong ne propuštam otkad znam za sebe. Ovaj je opravdao očekivanja kao jedno od najboljih glazbenih događanja na svijetu i ove godine bilo je jako puno dobrih pjesmama i nastupa. Pobijedio je onaj najkompletniji, originalan i superioran nastup. Talijani su mi od početka bili jedan od top 5 nastupa ove godine. Albina je prije svega odlična cura i iz sveg srca sam navijao za nju. Mislim da je dostojno predstavljala sebe, nas i našu glazbu, vjerujem da je dala sve najbolje od sebe. Nažalost, to nije bilo dovoljno za prolazak u finale, ali pred Albinom je još puno velikih pozornica i zasigurno odlična karijera.
Nedavno ste rekli da vas slušaju i muškarci te kako su se neki i rasplakali slušajući vašu pjesmu “U meni”. Kako gledate na to? Neki muške suze ne smatraju poželjnima?
Ne vjerujem ni u muške ni u ženske suze. Vjerujem u one ljudske i tako ih gledam. Mi muškarci možda se sramimo to reći. Ali svatko od nas zaplače i to je prirodno. Ljudski je pokazati emocije, nekada su one sreća i smijemo se, a nekada tuga i plačemo, sve je to dio života i vjerujem da su se baš zato mnogi prepoznali u pjesmi “U nama”. Emocija je najvažnija u životu, ali i u stvaranju glazbe, zato sam sretan kad emociju uspijem podijeliti s publikom.
Imate puno obožavateljica. Komunicirate li s njima redovito, kakve zahtjeve imaju? Nedavno ste rekli da je jedna kampirala ispred vašeg stana tri dana? Kako je to izgledalo?
Sva sreća je da sam ja to saznao tek kasnije, od menadžerice koja mi je rekla sve kada je završilo. Nije me nije htjela plašiti jer je bilo benigno. Ja pjevam i postojim da bih to dijelio s publikom, najviše volim druženja na koncertima, zajedničko pjevanje, ali važna mi je i komunikacija uživo ili, kako je to u zadnje pandemijsko vrijeme najčešće, putem društvenih mreža. Glazbom šaljem emociju, pričam priču. I najljepše mi je kada od publike koja to sluša čujem kako su one utjecale na njih i njihove živote, što su u pjesmi prepoznali. Volim kada se slikamo nakon koncerta i onda od svih čujem taj prvi dojam i komentare nakon koncerta, iskren i najvažniji. Jako mi je bitna komunikacija s ljudima koji me slušaju i dolaze na moje koncerte.
Postoji li sada netko tko je zarobio vaše srce?
Pitate me jesam li zaljubljen? Nisam, trenutačno sam sam i sretan. U fazi sam kada imam puno toga što moram posložiti u životu i poslu pa sam fokusiran na to i zaokupljen time. Ali kako sam ja horoskopski Blizanac, zaljubljiv i impulzivan, ne znači da već sutra ovaj odgovor neće biti drukčiji.
Jeste li inače zaljubljive prirode? Čime vas osoba može osvojiti?
Kao što rekoh, tipičan Blizanac. Zaljubljiv, emotivan i impulzivan. Volim taj osjećaj, mada je rijedak. Osoba me privuče mirnoćom i staloženošću, a budući da sam “ja posvuda”, to mi paše. Kad se zaljubim, ali baš zaljubim, onda je to kod mene kao vulkan i sve drugo može čekati. Baš zato trenutačno i ne bih volio da mi se to dogodi, a vjerujem ni moj tim s kojim radim na nekoliko jako važnih projekata.
Imate li neke rituale prije koncerta? Jeste li inače praznovjerni?
Jedan jedini ritual je dobro upjevavanje i puno vode. Nisam praznovjeran, ali vjerujem u neke priče i običaje. Evo, zadnja tetovaža koju sam stavio je djetelina s četiri lista. Tko će ga znati onda jesam li praznovjeran (smijeh), ali nemam rituale, predmete i običaje koje radim prije koncerta. Nakon upjevavanja i čaše vode jedva čekam izaći na pozornicu.
Kako biste se opisali? Što volite, a što vas može izbaciti iz takta?
Volim more. Nikad ne bih živio negdje gdje mi more nije blizu. Volim kad me se dobro nahrani, jer nisam bas vičan kuhinji. Volim sjesti, piti kavu i promatrati ljude i žamor oko sebe. Volim putovati, biti u pokretu. Volim prirodu, šetnju i planinarenje. Ne volim monotonost i da mi je svaki dan isti. Iz takta me može izbaciti neiskrenost u trenutku kada pitam za iskrenost. Nisam netko tko se ljuti i svašta mogu provariti, ali laž i bahatost izbjegavam koliko god mogu.
Dobitnik ste nagrade hrvatskog glumišta, što je s tom karijerom? Pripremate li i nove mjuzikle?
Za sada ne. Glazba i novi album potpuno su me okupirali. Ali nikad ne reci nikad. Mjuzikl je za mene bio izazov i izlet. Prilika da naučim nešto novo i pokazalo se izvrsnim. Ali sada je ipak album u fokusu. No vidim se možda u nekom televizijskom projektu koji spaja film i glazbu. To bi bilo super.
Kako se zamišljate za nekih 30 godina? Hoćete li biti u mirovini ili ćete i dalje pjevati?
Naravno da bih pjevao i nadam se da i hoću. Ja bih pjevao i s 80 ako budem mogao. Volio bih imati i svoj mali hotel u Istri i pjevati. Trenutačno tako zamišljam svoj život u tim godinama. Samo da je zdravlja pa će tako, vjerujem, i biti.
VIDEO: ALbina igrala nogomet na humanitarno-sportskom spektaklu
Na "birou" toliko pismenih čeka posao, a ovaj piše "podelio". Fulal si državu, druže, u civilizaciji pišemo podijelio.