Riječki glazbenik Damir Urban ove je godine nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji glazbenika godine. Razveselio je Riječane koncertom iz autobusa, u kolovozu je objavio i divnu pjesmu “Nitko osim nas”, a njegova “Iskra” obilježila je 2020. godinu i bila na vrhovima glazbenih ljestvica.
Kako ste reagirali kada ste doznali za nominaciju? S kime ste prvo podijelili tu vijest?
Bio sam jako sretan i razveselilo me to čuti, a vijest sam podijelio sa svojom obitelji zbog situacije u kojoj se nalazimo svi mi. Pritom mislim na cijeli svijet, jer uglavnom smo u društvu svoje obitelji. No moram istaknuti da je moja obitelj prije mene doznala za tu vijest! Naime, moja supruga doznala je za nominaciju i podijelila vijest sa mnom, a ne obratno (smije se). U svakom slučaju, to nas je jako razveselilo! U ovakvo vrijeme ova nominacija veseli nas još i više. Više nego što bi nas možda veselila u normalna vremena.
Protekla godina bila je za sve pomalo neobična. Usprkos tome izbacili ste baladu “Nitko osim nas”. Stiže li nam uskoro i album koji je najavljen ovim singlom?
Bila je čudna godina. Objavio sam pjesmu “Nitko osim nas“ koja je svojevrsna najava albuma kojem se sada nazire kraj i vjerujem da će uskoro izaći. Album je rađen uglavnom u ovim pandemijskim, kućnim uvjetima, skupljen od skica. Međutim, ipak sam odlučio na tom albumu raditi sa svojim bendom, koliko je to moguće. Na raznim pjesmama ipak se pojavljuju određeni članovi benda. Ne možemo snimati live svi zajedno odjednom, ali zato mi na svakoj pjesmi zapravo pomaže ili gostuje netko od njih. Na neki način ipak zajedno nastavljamo našu pustolovinu – bend i ja. Osim glazbe, radio sam svašta! Spremam i pišem, ali neću najavljivati jer ne znam točne termine izlaska i kada će određena stvar biti gotova. Kad počnem nešto raditi, uvijek mi izgleda kao da će sutra izaći, ali to neće biti tako. Pričekajmo s najavama, no radim svašta i to ne samo vezano uz glazbu. Vjerujem, ako sve bude u redu, da ćete uskoro moći vidjeti barem dio toga.
Kako ste se snašli u lockdownu – u stvaralaštvu, obiteljskom životu, razdoblju bez koncerata?
U lockdownu, što se stvaralaštva tiče, veliki je problem predstavljao što su u jednom trenutku bili zatvoreni i vrtići i škole i u istom smo stanu bili supruga, ja i troje djece. Supruga bi držala predavanje na sveučilištu online, malo dalje od nje stariji sin sluša svoja predavanja, tako da imam kod kuće dvoje ukućana koji su priključeni i funkcioniraju online, a uz njih imamo i dvoje male djece. Ja u jutarnjim satima, dok su mlađi u vrtiću, imam vremena raditi i to traje do otprilike 15.30, trudim se to vrijeme iskoristiti što bolje, a nakon toga sam samo tata! I, nadam se, kućno pomagalo. U ranojutarnjim satima do ručka se trudim biti umjetnik, a od ručka do večeri samo sam tata i suprug. Naravno da je nešto teže financijski jer nije bilo koncerata i od Nove godine do danas ništa zapravo nismo radili po tom pitanju, ali neću se žaliti pogotovo sada, nakon što se dogodio potres na Baniji. Suludo je da se ja žalim i pričam koliko mi je teško. Ali mislim da su, ukupno gledajući, glazbenici najpogođenija branša i ljudi koji su najlošije prošli jer za njih nema posla ni u smanjenoj količini.
Kad pogledate sve godine stvaranja glazbe, koju biste pjesmu izdvojili kao najvažniju koju ste napisali?
Teško mi je izdvojiti neku pjesmu posebno. Uvijek mi je najvažnija i najdraža ona koju trenutačno radim. Ono što sad pišem, to mi je najvažnije. To mi je važnije od samog života, ono što je svježe i novo – to mi je najvažnije, najdraže i najbolje, a ono što sam već napravio na neki način ostavio sam iza sebe i ne razmišljam više o tome. Ali, ako ćemo biti iskreni, nije mi sigurno najdraža pjesma, ali je sigurno ona koja me obilježila – “Budi moja voda“. Jako mnogo ljudi me i dandanas poznaje isključivo po toj pjesmi tako da je ona sigurno odigrala najveću ulogu, kao i pjesma “Mjesto za mene“ ili “Mala truba“, ali to sigurno nisu moji favoriti. Kažem, najdraže i najvažnije mi je ono što trenutačno radim jer to je točka u kojoj se trenutačno i nalazim.
Slušaju li vaša djeca katkada vaše pjesme pa vas pitaju za značenje određenih stihova? Pokazuju li oni interes za glazbu?
Moja djeca slušaju pjesme jer su prisiljena slušati ih s obzirom na to da ja sviram i radim doma dok su i oni tamo. Htjeli – ne htjeli, slušaju ono što se događa i radi pa mi znaju komentirati ponekad ili dati nekakav savjet. Znaju i pobjeći te kažu: “Ne valjda opet tu“, pa pobjegnu u sobu jer ne mogu to slušati. Kod nas nema stvari koje ne možemo riješiti humorom ili razgovorom, tako da je sve skupa neka zezancija. Nisu baš glazbeno orijentirani, ali mlađa djeca plešu i pjevaju kao i općenito djeca te dobi. Vidjet ćemo što će donijeti vrijeme, ali ja nisam jedan od onih očeva koji pokušavaju svoje ideje i svoje želje i ljubavi prenijeti na svoju djecu na takav način. Sve im je tu, ako osjete potrebu, poziv ili želju – mogu! Sva vrata su im otvorena, ali da ću ih ja na nešto prisiljavati – sigurno neću. To što im je otac glazbenik već im je dovoljna kazna (smije se).
Pandemiji se još ne nazire kraj, ali cjepivo je tu i nada postoji. Osjećate li zbog toga olakšanje i kako vidite budućnost?
Da! Naravno da osjećam određeno olakšanje jer se računalo da će ludilo oko pandemije proći, odnosno da će bolest sama od sebe otići ili će ljudi nadvladati bolest stvorenim imunitetom ili putem cjepiva... I izgleda da je cjepivo, kao i dosad u povijesti, očito najbolje rješenje za borbu protiv takvih bolesti. Kao što nas je cjepivo spašavalo u daljoj i bližoj prošlosti, odnosno otkako postoji kao način liječenja i zaštite, tako će nas spasiti i sada. Nema nam druge! Vjerujem da će se dovoljan broj procijepiti i da ćemo onda moći nastaviti svoje živote što bliže onom načinu kakav smo imali prije, do pojavljivanja ove bolesti.
Ako epidemiološke prilike dopuste, koga ćete povesti na dodjelu Večernjakove ruže?
Na dodjelu Večernjakove ruže ću, naravno, povesti suprugu! Zapravo, supruga će povesti mene sa sobom (smije se). Nema osobe koja mi je bliža i važnija od moje supruge. Ona mi je partner – životni. To je osoba koja je izabrala mene i ja sam izabrao nju, slobodnom voljom i vlastitim izborom i najbliža osoba na planetu mi je ona. Vjerujem da me poznaje bolje nego ja samog sebe.
Njemu je super, može masku zakačit ispod nosa