Nakon što je na Netflixu već nekoliko tjedana zaredom popularna serija o serijskom ubojici Jeffreyu Dahmeru koji je okončao život 17 ljudi, a odnedavno i 'The Watcher', mnogi su otkrili kako su već dulje zainteresirani za ovu tematiku. Zaintrigirale su me emisije true crime žanra još otkako sam prvi put vidjela sada već osramoćenog novinara Chrisa Hansena kako samouvjereno ulazi u prostoriju u kojoj je mogući pedofil i mamac (20-godišnjakinja koja glumi 13-godišnjakinju) i ispituje ga što je točno mislio raditi s njom kad ostanu sami. Show 'To Catch a Predator' prikazivao se na američkoj televiziji NBC i bio je jedan od segmenata serije 'Dateline' početkom 2004., no cijele epizode bilo je moglo se nekoliko godina poslije pronaći na platformi pod nazivom YouTube, jer tada još nije bilo previše restrikcija oko toga kakav sadržaj može tamo biti objavljen. 'To Catch a Predator' bio je stvarno fascinantan projekt. Naime, volonteri udruge Perverted Justice ulazili su u chat sobe i predstavljali se kao tinejdžeri.
Čim bi se pojavili u jednom takvom chat roomu, brzo bi krenule gomile poruka ljudi koji su s njima poželjeli započeti razgovor. Nekoliko bi puta naglasili da predstavljaju nekoga tko ima 12 – 14 godina i poslali svoju sliku iz djetinjstva, no to nije smetalo desetljećima starijim muškarcima da s njima započnu seksualne razgovore i šalju im linkove na pornografske uratke, ali i obnažene fotografije i slike svojih spolovila. Nakon što bi se neki od njih upecao i odlučio naći s 'mamcem', pozvan je u određenu kuću, gdje bi ga dočekala 20-godišnja glumica ili glumac koji čak nisu ni izgledom podsjećali na osobu s kojom su se trebali naći, ali predatorima to nikada nije smetalo. Kada bi se predator udobno smjestio, iz druge prostorije bi ušao Hansen i počeo ga ispitivati što tu radi, a mnogi, nesvjesni da je riječ o novinaru, a ne o zabrinutom roditelju, otvorili bi dušu ili bi bezočno lagali. Nakon neugodnog razgovora na stražnjem izlazu čekala bi ih policija koja bi ih potom odvela u zatvor. Četiri godine nakon što je počela emisija je ukinuta jer se na mamac uhvatio ugledni odvjetnik koji si je zbog sramote odlučio oduzeti život kada su u njegov dom došli policajci i snimatelji NBC-ja. Njegovi nasljednici tužili su televizijsku kuću za 105 milijuna dolara, a show je poslije potražio svoj dom i na YouTubeu i nekim drugim programima, no nije više uspio doseći jednaku popularnost. Naravno, nisam ovdje stala.
Razotkrivanje korupcije
Dok sam bila tinejdžerica, jedna od najvećih vijesti bio je Srđan Mlađan i zločini koje je počinio. Trostruko ubojstvo, taoci... tada mi se činilo da je previše nevjerojatno da bi se nešto takvo moglo dogoditi i u Hrvatskoj, a zbog nekog straha, ali i znatiželje, možda i pod utjecajem filma 'Kad jaganjcu utihnu' poželjela sam proučavati umove serijskih ubojica. I tu mi je pomogao YouTube, na kojemu se moglo brzo pronaći gomilu dokumentarca, čak i onih u produkciji BBC-ja, o svim poznatim serijskim ubojicama. Gutala sam priče o Edu Geinu (koji je bio inspiracija i za film 'Teksaški masakr motornom pilom'), Tedu Bundyju, ali i onim malo manje razvikanim zločincima kao što su par Ian Brady i Myra Hindley koji su u 60-ima u Engleskoj ubijali i seksualno napastovali djecu. Nisam jedina s tom morbidnom znatiželjom, jer true crime žanr nevjerojatno je uspješan. Crna kronika jedna je od rubrika na koju mnogi prvo okreću u tisku, pa to nije ni čudno. Jedan od streaming servisa koji su se jako posvetili tom žanru je definitivno Netflix. Svakog mjeseca izlaze novi dokumentarci o serijskim ubojicama ili o teškim slučajevima, a osim toga i filmovi i igrane serije. Dokumentarac 'Tiger King' bio je najpopularniji njihov projekt za vrijeme pandemije. Priča o ekscentričnom vlasniku zoološkog vrta Joeu Exoticu koji služi zatvorsku kaznu u trajanju od 22 godine zbog zlostavljanja životinja i sudjelovanja u naručivanju ubojstva potpuno je zaokupila ljude koji su svoje dane provodili zatvoreni u kući zbog COVID-a.
Prije njega svi su pričali o dokumentarcu 'Making a Murderer' o pogrešno optuženom Stevenu Averyju koji je tijekom 10 godina dok je pokušavao razotkriti korupciju lokalne policije optužen za ubojstvo i seksualno zlostavljanje Terese Halbach. Nakon toga samo su se počeli redati drugi dokumentarci s tom tematikom. Ipak, treba spomenuti i još jedan način obrade true crime žanra, koji nije isključivo dokumentarni. Kako su se briljantno u showu South Park zafrkavali kreatori Matt Stone i Trey Parker, riječ je o 'informative murder pornu'. Naravno, nije tu stvarno riječ o pornografiji, već o emisijama koje žele biti ozbiljne kriminalističke serije, ali imaju igrani dio u kojem sudjeluju užasni glumci i uvijek je pomalo previše erotskog sadržaja prije nego što muž ženi razvali lubanju sjekirom.
Serije su to koje su godinama zabavljale i plašile majke i domaćice u Americi, ali i Velikoj Britaniji. Priče nisu bile izmišljene, već su obrađivani stvarni slučajevi te su prikazivane stvarne žrtve, no ti igrani dijelovi bili su snimljeni vrlo jeftino i odviše komično da bi netko ozbiljno shvatio težinu situacije i zločina koji je počinjen. Shvatili su to i na Netflixu pa su izbacili takve sadržaje sa svoje platforme i počeli producirati sve više dokumentaraca.
Jedan od njih bio je i 'Night Stalker' o serijskom ubojici Richardu Ramirezu, pa onda i 'The John Wayne Gacy tapes' o izvođaču radova koji je bio i klaun na dječjim zabavama, a u slobodno vrijeme taj je obiteljski čovjek ubijao tinejdžere te ih zakopavao ispod kuće u kojoj je živio. 'American Murder: The Family Next Door' s druge strane dokumentarni je film koji se bavi Chrisom Wattsom, čovjekom koji je nakratko uspio zavarati cijeli grad i hladnokrvno ubiti svoju ženu i troje djece. Jedan od najboljih dokumentaraca tog žanra na Netflixu onaj je o Luki Magnotti, 'Don't F**k with Cats: Hunting an Internet Killer' u kojem grupa amatera na internetu pokušava uloviti ubojicu prema nekoliko užasnih videa koje je sam objavio, a koji uključuju mučenje i ubojstvo mačaka. Smrt Elise Lam, čije je tijelo pronađeno u velikoj cisterni iznad Hotela Cecil tema je dokumentarca 'Crime Scene: The Vanishing at the Cecil Hotel'. Godinama prije nego što je zaključeno da je riječ o nesretnom slučaju, na društvenim mrežama razvijale su se teorije o tome kako je Kanađanka preminula jer se na YouTubeu pojavio video iz hotelskog dizala prema kojem se čini da su na djelu bile neke nadnaravne sile, a ne, kako je zaključeno, da je djevojka bila unezvijerena zbog psihičke bolesti s kojom se borila. 'Girl in the Picture' film je o tužnoj sudbini i teškom životu djevojke koja je trpjela zlostavljanje svog očuha, dok je 'Keep Sweet: Pray and Obey' serija o mormonima iz sekte 'Fundamentalist Church of Latter-Day Saints' čiji su vođe stupali u brak s više žena od kojih su neke bile i maloljetne. Dakako, nije samo Netflix vrelo informacija o brutalnim ubojstvima.
Samo zavaravanje
Palicu su preuzeli i youtuberi koji su shvatili da više nije dovoljno samo objavljivati upute za kuhanje nekog jela ili šminkanje, već umjesto toga biraju teme o serijskim ubojicama, seksualnom nasilju i zlostavljanju. Sličan pristup imaju i TikTokeri. Amateri u svojim izvještajima često navedu i nebrojeno mnogo grešaka, pa je tako jedna od njih umjesto pravog ubojice pokazala sliku našeg bivšeg nogometaša Slavena Bilića u mladosti. Netflixovim dokumentarcima često se prigovara da su dosadni, no vrlo svjetla točka cijele situacije jest to što barem provjere sve informacije i trude se da one budu točne. Osim toga, influencerima se prigovara da izvlačenjem starih zločina ponovno trigeriraju žrtve i preživjele samo zbog zarade – ali to je nešto što su čuli i kreatori serije 'Dahmer'. Bez obzira na to koji je vaš razlog za gledanje serija o stvarnim zločinima, to je nešto što se u našem svijetu nažalost ne može izbjeći. Ubojstva su česta i u Hrvatskoj, iako se volimo praviti i zavaravati da živimo u sigurnoj zemlji jer barem nismo u Americi gdje svakih nekoliko dana neki učenik kojeg su maltretirali propuca svoje školske kolege. Kao što je već navedeno, crna kronika nezaobilazna je rubrika u tisku, mnogi je čitaju doslovno uz doručak, pa nije ni čudno da na društvenim mrežama, ali i streaming platformama ima toliko sadržaja vezanog za tu tematiku.
Svi se nečega bojimo, kad smo bili mali, bilo nas je strah čudovišta ispod kreveta, ruke koja dolazi kroz prozor u hladnoj zimskoj noći ili da će nas roditelji zaboraviti u supermarketu, a realniji strahovi od bolesti ili neimaštine dolaze u kasnijoj životnoj dobi. Ipak, uvijek u nekom kutku našeg mozga, koji još nije potpuno istražen, nalazi se i želja da istražimo svoje strahove, ali i pokušamo shvatiti što je navelo nekoga na ubojstvo ili na to da ubiju i više ljudi. Kao i uvijek postavlja se pitanje je li to nešto s čime se rodimo ili je rezultat odgoja. Znanost još uvijek nema odgovore na ovo pitanje, svi ubojice nisu nužno samo psihopati bez osjećaja i to mnoge od nas navodi da istražujemo i pokušamo shvatiti zašto netko baš odlučuje svom ljubavniku oduzeti život i pojesti ga za ručak kao što je to učinio Jeffrey Dahmer. Hannibal Lecter samo je fikcijski lik, kao i Leatherface iz 'Teksaškog masakra motornom pilom', ali proučavajući tematiku dublje jasno je da je kanibala bilo i u povijesti, neki ljudi morali su pojesti svoje prijatelje kako bi preživjeli neku tešku ekspediciju.
Kako je moguće da netko ubije čak 33 ljudi prije nego što ga pronađu kao što je učinio John Wayne Gacy, je li to zato što je policija zakazala ili je njegov mozak bio tako briljantan da je uspio to sve zataškati? Istina je da je forenzička analitika puno napredovala u posljednjih 30 godina, pa je dokaze sada puno lakše naći; možda je to razlog zašto više ne čitamo o nekom Jacku Trbosjeku koji sije strah ulicama Londona. Opet, Twitterom se širi priča da se u Americi pojavio novi serijski ubojica koji targetira mlade Afroamerikanke, ali osobe koje to tvrde kažu da o tome nitko ne piše jer ih ne zanimaju zločini čije su žrtve crne boje kože. Puno je još uvijek nepoznanica o ljudskoj prirodi, pa iako sumnjam da ćemo ih uspjeti dokučiti iz fotelje,l gledajući dokumentarce, važno je upoznati i onu tamnu ljudsku stranu koja postoji oduvijek, a true crime dokumentarci pomažu nam ponekad da se izvučemo iz svoje zone komfora i suočimo sa strahovima.
VIDEO Teški zločini: Ovi celebovi su iza rešetaka zbog zlostavljanja, ubojstva ali i slanja otrova Obami...
Najzalosnije je da svrha tih serija nije edukacija o opasnostima nego pokusaj upravo normalizacije takvih perverzija stalnim pojavljivanjem u medijima. Uskoro ce se ploca okrenuti, I pedofili vise nece biti negative osobe nego dobrodosle domacice I srednjevjekovni ljudi uvijek spremni svima pomoci. I naci ce se "strucnjaci" koji ce poceti govoriti kak je to nesto potpuno prirodno I normalno, I takvim ljudima treba pomoci ali ne iz razloga sto je to sto cine lose nego zato jer su diskriminirani zbog svoje razlicitosti. Potpuno jednako prices onoim nakon kojih su muskarci poceli ulaziti u zenske wc-e I svlacionice, te se nakon neuspjeha u muskoj konkurenciji poceli natjecati s zenama kao "zene", redom pobjedjivajuci I postavljajuci rekorde. I ljudi (nasrecu ne svi) su to prihvatili kao "normalno", niti ne razmisljajuci npr. koliko je djevojaka zbog toga izgubilo skolske stipendije