U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka otvorena je izložba “Zlatna kora – obrazovanjem protiv predrasuda”, inicijatorice Kristine Iveković te autora Marijane Banko i Danijela Bartolića, koja tematizira stigmu ožiljaka i uspješno povezuje umjetnost, humanost i znanost. Kristina Iveković široj je javnosti poznata radijska voditeljica na Medulin FM-u i pjevačica grupe Top Of The Pops, koja je ove godine nastupala na Dori. Izložba se sastoji od 21 fotografije, pojedinačne i skupne, na kojima se nalaze osobe koje su željele ispričati svoju priču o vlastitim ožiljcima te ih prikazati kao nešto nesavršeno lijepo, kao snagu i priliku za nov život, osobito u svijetu u kojem je dobar izgled postao imperativ. Modeli na fotografijama su Katarina Trajkovski, Jakov Mareljić, Marin Novak i sama Kristina Iveković, koja nam je otkrila kako je nastala izložba.
U Rijeci je ovih dana predstavljena humanitarna izložba “Zlatna kora”. Kako ste se odlučili inicirati ovu izložbu, u kojoj ste i sami model?
Sama ideja progovaranja o ožiljcima kroz umjetnost vrije u meni još od tinejdžerskih dana, ali kako za sve u životu postoji pravi trenutak koji spoznate tek s odmakom i spoznajom šire slike, tako je i ona morala “odležati” dugi niz godina kako bi se napokon realizirala u ovom specifičnom projektu. Prije svega, trebalo je sazreti kao osoba koja ima jasnu viziju na koji način pričati o toliko bolnoj i kompleksnoj temi kao što su ožiljci, a onda i naći “modele” koji su spremni ogoliti se, javno izložiti najranjiviji i najintimniji dio sebe i onda još o tome progovarati. Trebalo je nekoliko godina da sve dođe na svoje, ali nisam htjela odustati. Fotografi Marijana Banko i Danijel Bartolić odradili su lavovski dio posla, stavljajući naše ožiljke u kontekst u kojem oni istovremeno izgledaju šokantno lijepo, prožeti umjetnošću, pokazujući time kako ljepota leži upravo u nesavršenosti. Također, veliku moralnu i logističku podršku, na kojoj sam iznimno zahvalna, pružilo je Gradsko društvo Crvenog križa Pula, na čelu s Jasnom Vekić, Lorenom Lazarić Stefanović i Mirej Barbić humanitarnom akcijom Zlatna ribica koju su pokrenuli u suradnji s izv. prof. Svenom Maričićem sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Akcija je to koja skuplja financijska sredstva za izvrsne i motivirane studente malo slabijeg imovnog stanja koji žele nastaviti svoje obrazovanje, stoga je podnaslov izložbe #ObrazovanjemProtivPredrasuda. Zlatna ribica i Zlatna kora do sada su skupile 15-ak učeničkih stipendija. Otišli smo i korak dalje te smo zahvaljujući prof. Maričiću te njegovoj diplomantici Lei Buljubašić, uz pomoć umjetne inteligencije i naprednog modeliranja te 3D printa, napravili malu socijalnu inovaciju – “zlatnu vazu” kao rezultat čitanja anatomske geometrije tijela, koja je zapravo posljednja, 21. fotografija/eksponat na izložbi i simbolizira nov život, nov početak. Ova inovacija osvojila je do sada dvije vrlo vrijedne nagrade – broncu u Zagrebu na 21. međunarodnoj izložbi inovacija ARCA 2023.u listopadu te zlato na ovogodišnjoj 75. iENI, jednoj od najvećih i najstarijih europskih izložbi inovacija održanoj početkom studenog u Nürnbergu. Želeći o ožiljcima govoriti kroz glazbu, projekt od samog početka prati i istoimena pjesma – Zlatna kora koju sam snimila zajedno sa svojim Top Of The Pops-ima. Željela sam napisati tekst koji nosi pozitivnu poruku, a to je da trebamo biti zahvalni za druge prilike jer nisu svima date. Zahvalna sam kolegi Nikoli Milatu što je prepoznao taj senzibilitet i majstorski ga zaokružio kroz glazbu i aranžman. Zašto zlatna boja? Zlatna je bila logičan nastavak na Zlatnu ribicu, a potaknuti japanskom filozofijom „kintsugi“ koja zlatom oplemenjuje sve što je slomljeno, željeli smo našim ožiljcima udahnuti novi život jer to je suštinska poruka koju oni nose, a upravo ova izložba to zorno pokazuje – kako iz nečeg toliko bolnog, zastrašujućeg i traumatičnog može proizaći nešto još ljepše i plemenitije.
Imali ste samo tri godine kada ste doživjeli nesreću u kojoj ste zadobili opekline 3. i 4. stupnja na 50 posto tijela. Liječnici su vam tada davali male šanse, no preživjeli ste. Sjećate li se tog razdoblja, kako vam je bilo?
Sama nesreća te mjeseci koji su slijedili jako su mi “magloviti”, što zbog malo godina što zbog potisnutih trauma. Gore nego meni zasigurno je bilo mojim roditeljima – bila sam gotovo izgubljen slučaj kad sam došla u bolnicu u Klaićevoj, a riječi koje su im nakon silnih operacija liječnici uputili bile su: “Nemojte se nadati.” Nakon 10 dana kome i nakon mjesec dana oporavka izašla sam iz bolnice, a isti ti liječnici prozvali su me čudom od djeteta.
Kako vam je bilo odrastati s ožiljcima, sigurno je bilo i zadirkivanja djece? Kako ste sve to prebrodili?
Mama uvijek kaže da je liječnička uputa bila da o tome ne govore preda mnom, no dolazili bi nam gosti u posjet, a ja bih krišom slušala o čemu šapuću. Dijete od 3 godine ne zna što je dobro a što loše, što lijepo a što ružno, što su zapravo ožiljci i kakve dalekosežne i duboke posljedice oni ostavljaju na ostatak života. Meni je, kao i svakom djetetu u toj dobi, bilo je super što sam bila u centru pozornosti i što su se svi zanimali za njih. U ovom slučaju to je zapravo bila izvrsna terapija jer su time ožiljci u mojoj glavi dobili jako pozitivnu konotaciju i dali mi posebnost koju nitko drugi nema. Tijekom osnovne škole bila sam vrlo sramežljiva, ali, zanimljivo, nikada zbog ožiljaka. Nikada nisam ni pomišljala o opciji njihova uklanjanja, što je također bila preporuka liječnika. Zavoljela sam ih i govorila kako su oni moj nakit, što mislim i danas. Djeca me zbog toga nikad nisu zadirkivala, a znate kako katkad znaju biti okrutna. Jednostavno, kad su vidjeli da mene to ne dira, prihvatili su ih kao integralni dio mene i nikad nije bilo problema. A to i jest poanta cijele priče – kako ti sam sebe doživljavaš, tako te doživljava i tvoja okolina.
Tko su još osim vas modeli izložbe? Koje su njihove priče?
Mladi i iznimno snažni hrabri ljudi na fotografijama su Katarina Trajkovski, Jakov Mareljić i Marin Novak. Katarina je kao trogodišnjakinja stradala od vatre, Jakov kao jednogodišnjak u eksploziji, Marin od strujnog udara penjući se na vagon u tinejdžerskim godinama, dok sam ja zadobila opekline od kipućih ostataka hrane. Svatko od nas tragediju je proživio na svoj način , u drugačijim okolnostima , no ono što nas povezuje jest da ne želimo da nas ona definira, barem ne u negativnom kontekstu. Neki su o njoj malo spremniji pričati, kroz riječi, a drugi žele da fotografije govore za njih. Presretna sam kad vidim koliko je i njih ovaj projekt dodatno osnažio te sam im duboko zahvalna na hrabrosti, empatiji i divovskoj snazi koju su izgradili, ali i na povjerenju koje su mi dali pristajući na ovu ludu ideju. „Lijepi smo izvana koliko smo lijepi iznutra“, Katarinina je poruka. A oni su zaista prekrasni. Svoju bol pretvorili su u nečiji novi početak.
Marin Novak, jedan od modela:
"Teško mi je pričati o mojoj nesreći jer sam u njoj izgubio dragog prijatelja. No drago mi je da sudjelujem u ovoj humanitarnoj izložbi jer želim poslati poruku svima koliko je opasno igranje na „tračnicama“, tj.penjanje na vagone koji su u većini slučajeva pod velikim naponom. Ovo je poruka mladim ljudima željnim avanture da budu svjesni rizika i da prepoznaju potencijalno opasne situacije. Također, želim poručiti svima u istoj ili sličnoj situaciji kako bi trebali biti ponosni na svoje ožiljke koji su trag njihove uspješne borbe u prošlosti. To je divan način podizanja samopouzdanja, ožiljci su podsjetnici na prepreke koje smo uspješno savladali i pružili nam snagu da se nosimo s izazovima".
Već godinama nastupate kao solo pjevačica i s grupom Top Of The Pops. Jeste li imali strah od javnog nastupa na početku?
Počela sam javno nastupati krajem osnovne škole , dok od 16-te godine nastupam profesionalno. Uz to, posljednjih nekoliko godina radim kao i novinar na lokalnoj radijskoj postaji Medulin FM. Trema je oduvijek bila prisutna, i još uvijek me , nakon tolikih godina i „utakmica“ u nogama nekad iznenadi, no nikada nije bila zbog ožiljaka. Štoviše, da bi opstali u poslu, kroz nastupe morate „bildati“ samopouzdanje te naučiti kako na neki način „ovladati“ publikom da bi ono što imate za reći doprlo do njih. Upravo tu sam shvatila da, kad se već eksponiram, kad već imam taj glas, kad već imam privilegiju da radim posao koji obožavam i da me pritom žele slušati, hajde da podijelim i neka manje lijepa iskustva koja će možda nekoga osnažiti. Često i oni, koji me poznaju otprije, budu iznenađeni jer me nikad tako nisu doživljavali, a kamoli obraćali pažnju na moje ožiljke, te nakon izložbe gotovo uvijek dođe netko koga su naše priče ohrabrile i dale mu neku novu snagu. I tu mi je srce na mjestu jer time zatvaramo krug.
GALERIJA: Prvi koncert Aleksandre Prijović u zagrebačkoj Areni
Što biste poručili svima koji su imali slične probleme kao i vi?
Mi “modeli” s fotografija, pre(o)živjeli smo strašne tragedije, i iako smo za to imali minimalne šanse, izašli smo iz njih kao pobjednici, ali s bolnim podsjetnicima na velikoj površini svoje kože. Danas smo uspješni mladi ljudi koji nisu dopustili da ih njihova trauma obilježi, već smo je odlučili koristiti kao izvor svoje snage u teškim trenucima. Jer ako smo već dobili priliku za nov život, naša je obaveza da ga učinimo smislenim i vrijednim življenja. Smatram da je svakom od nas dana neka “supermoć”, ali mnogi je ne osvijeste. Budući da je meni dan glas i smisao za glazbu, a s druge strane i nov život, moja umjetnička duša nikako se nije mogla pomiriti s time da to dvoje nije u svezi. Odlučila sam svoj glas iskoristiti i za one koje možda neka slična trauma sputava da otkriju svoju posebnost i ostvare svoj pun potencijal. A ako baš skroz zamijenimo teze, možda je upravo vaša slabost – vaša posebnost?
Ovo je univerzalna priča, ovoga puta “slučajno” ispričana kroz prizmu ožiljaka nastalih od opeklina, ali ožiljke nosimo svi, samo su neki oku vidljivi, a neki ne. A puno puta oni iznutra su puno neugodniji nego oni izvana. Već sama činjenica da ste preživjeli traumu znači da ste snažni i neka vam to bude nit vodilja, a ne sputavajući faktor.
Nikad ne znate kako je u tuđim cipelama, zato ne osuđujte i ne okrećite glavu olako. Svi smo hipersenzibilni kad se radi o nama, no istovremeno u sve većem smo deficitu kad se radi o empatiji. Pokušajmo ne biti zaslijepljeni površinskim, već jedni drugima biti međusobna podrška jer katkad je i osmijeh ožiljak, samo ako želite malo pažljivije promotriti.
Koji je plan s ovom izložbom, hoćete li gostovati i u drugim gradovima?
Nakon gostovanja u Puli, Medulinu i Delnicama, Zlatnu koru do 10.prosinca možete pogledati u Rijeci u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja (Guvernerova palača), na poziv Primorsko-goranske županije u sklopu njihove kampanje 16dana aktivizma gdje je u fokusu borba protiv nasilja nad ženama. Krajem godine slijedi gostovanje u Labinu, a 11.prosinca u Puli Zlatne ribice organiziraju veliki event kao „krunu“ jednogodišnjeg projekta gdje će se dodijeliti sakupljene stipendije učenicima, čemu se posebno veselimo.
Kad govorimo o 2024-oj , ono što zasigurno mogu najaviti jest nastavak projekta Zlatna kora i Zlatna ribica. Prepoznati smo od strane nekih viših, pa čak i međunarodnih instanci pa nije isključeno da cijeli projekt poprimi i međunarodni karakter. A potaknuti dosadašnjim sjajnim rezultatima, usuđujemo se planirati i sanjati.
Koje su novosti s grupom Top Of The Pops? Jeste li se opet prijavili na Doru?
Live nastupi, koncerti su nam primarni, a onda sve ostalo. Iza nas je fenomenalna godina, puno se toga napravilo, bila je tu i Dora kao odlična platforma da nas i publika van Istre primjeti. Puno radimo i po susjednoj Sloveniji, što nam otvara neke zanimljive suradnje. No kako svatko od nas radi po nekoliko poslova, teško je sve iskoordinirati i, nažalost, ne stignemo se baviti autorskom glazbom na način na koji bi mi to željeli – maksimalno posvećeni, i prije svega – odmorni! Na Dori se ove godine nećemo gledati, no imamo par aseva u rukavu, samo vrebamo pravu priliku!
VIDEO: Nepoznati detalji iz života Olivera Dragojevića: Sestre mu preminule prije nego se rodio
