Pred četrdeset i pet godina, u vrijeme najžešće navale punka i novog vala, jedan melodični pop-bend ukrao je svjetla reflektora, dostigao najveće naklade i postao prototipom novog power-popa.
Radilo se o grupi Blondie čija je Debbie Harry postala maskota umivenijeg lica od okolnog nihilizma, ali je iza uspješne priče osim čitavog benda, stajao njezin suprug, gitarist Chris Stein, koautor većine pjesama grupe. Steinovi iskrzani gitaristički rifovi zadržavali su duh novovalnog vremena, iako je glazba Blondie već na trećem, megauspješnom albumu "Parallel Lines" postala poligon za proizvodnju planetarnih hitova koji s novim valom nisu imali ništa zajedničkoga.
No, nitko, pa niti rock-kritičari, nije bio protiv takvog tipa komercijalizacije koja je nudila odlične pjesme i imidžom novog vala zainteresirala najširu publiku za moderniji pop-zvuk. Koji ta publika možda baš i ne bi "kupila" slušajući one najradikalnije predstavnike žanra. Drugim riječima, pored autentičnih buntovnika i radikalnih promotora temeljnih vrijednosti žanra ili pokreta, uvijek su potrebni i oni koji iz srednje struje podižu prag kvalitete prihvatljivijim sredstvima. Iako smo daleko i od tog vremena i od utjecaja tadašnje glazbe, mnogi principi ostaju slični u funkcioniranju pop-scene.
Na toj i takvoj domaćoj pop-sceni, najbolji primjer koji potvrđuje ovo pravilo o potrebnom komercijalnom uzletu je grupa Bang Bang i njezin drugi album "Mol. 2" (Croatia Records). Bez ikakve želje za izravnom usporedbom s Blondie, koji su bili drugi dio "prostor-vremena", funkcioniranje Bang Banga u kojima su glavne poluge pjevačica Lara Antić i njezin suprug, producent i gitarist Hrvoje Prskalo, itekako slijedi upravo taj davni princip "bračnih" bendova. No, svi principi pali bi u vodu da Bang Bang na "Mol. 2" nisu ponudili bitne dokaze o nekoliko važnih stvari koje su najavili debitantskim albumom "Bez obzira na sve" prije četiri godine i singlovima, od kojih je "Kako stvari stoje" sa Sašom Antićem najdalje stigao do domaćih medija i publike; da znaju napisati odlične pjesme i da je Lara Antić izvrsna pjevačica koja ima taj prijeko potrebni pop-senzibilitet koji osim glasa donosi i scensku vibru za energičnu pop-glazbu i na pozornici uživo djeluje prirodno. Nema baš puno izravne i energične domaće pop-glazbe sa ženskim vokalima i gitarističkim rifovima u prvom planu. Dokaz su bendovi kao što su Detour ili Jinx, ponajbolje domaće postave koje su vratile dignitet pop-glazbi, u kojima su bitan dio upravo ženski vokali, dokaz da nije sve popularno kod nas na estradi ili u zabavnjacima.
Lara Antić sasvim je drukčija od njih, a uz to kao crnokosa jedna od rijetkih "anti-plavuša" na domaćoj sceni. S druge strane, Prskalo kao vlasnik tonskog studija i jedan od najzaposlenijih domaćih producenata, praktičan je i upućen majstor iz tonskog studija koji glazbu Bang Banga zna posložiti po svim pravilima i standardima suvremene pop-scene. Bez nepotrebnog kompliciranja, s vrlo jasnim melodijskim kodom i ritmičkom podlogom, jedanaest pjesama s "Mol. 2" vrlo će vas lako uvjeriti u to. Do neke mjere Prskalo je nastavljač taktike Nenada Borgudana iz Detoura, Cokija iz Jinxa, Aljoše Šerića iz Pavela ili Andreja Babića iz Markiza, čije su pjesme do publike progurali upravo sposobni ženski vokali, prije nego je postalo moderno tražiti "ženske kvote" u Saboru i u domaćem društvu. Bang Bang su od domaćih klubova, festivala, lanjskog samostalnog nastupa u Tvornici, do INmusica, pokazali što mogu uživo.
Problem je samo u tome što ono što oni mogu kod nas djeluje kao alternativni pop u odnosu na estradnu ljigu kojom smo okruženi u masovnim medijima, pa ono što bi trebala biti norma srednje pop-struje kod nas, nažalost, predstavlja samo njezin mogući, a ne i vodeći dio. Možda se stvari promijene, mada sumnjam.
Vrhunski pгsаti pilići sаmо nа ovоm mjеstu! Slijеdite vezu i nеće vam biti žао! --- www.kissia.club