KOPAJU LI DINAMOVE LEGENDE PO KONTEJNERIMA
Trešnjevački plac (svibanj 2024)
Na Trešnjevačkom placu često kupujem salatu. Ovaj put je sretoh.
Bibu Salatu. Iliti Biserku Rajković. Glavnu urednicu časopisa "Moj Zagreb".
Odmah je pitam za Branka Gračanina, Dinamovu legendu, s kojim živi niz godina.
– Nije baš u najboljoj formi, ali drži se. Nedavno je proslavil 80. rođendan.
– Tko je uopće još živ iz te zlatne generacije koja je osvojila Kup velesajamskih gradova?
– Samo njih šest. Baš pišem knjigu o toj sjajnoj generaciji koja je u finalu 1967. srušila Leeds i osvojila veliki trofej. Još su živi Belin, Pirić, Blašković, Brnčić, Čerček i moj Branko – nabroji Biba.
Ko klinac divio sam se toj sjajnoj generaciji.
Išao na sve tekme. Markirao.
Penjao se uz pomoć remena s istočnog stajanja na istočnu tribinu.
Sve dok nisu zavarili one inkvizitorske metalne kuke.
Kasnije sam imao čast i privilegij osobno upoznati Zebeca, Belina, Roru, Gračanina, Zambatu, Škorića, Lamzu, Čerčeka i Gutzmirtla.
Kažem Bibi da sam u kafiću kod Hale nedavno sreo Zdenka Kobešćaka.
– On jest blizu te generacije osvajača Kupa velesajamskih gradova, ali dečki ga baš i ne spominju često – tvrdi Biba.
A onda mi reče nešto što me istinski uznemirilo. I emotivno pogodilo.
– Znaš da jedan od ovih koji su osvojili veliki trofej jedva životari. Kažu mi da kopa po kontejnerima.
Šapnu mi i njegovo ime i prezime. To me dodatno šokiralo.
Zato podržavam ideju o osnivanju fonda u Maksimirskoj 128 koji će biti namijenjen pomoći bivšim igračima.
Onima koji se nisu snašli u životu.
Zdravko Mamić osobno je pomagao mnogima.
Svaka mu čast. Ali to nije to.
Nema sumnje da će Zeko učiniti nešto po tom pitanju.
U Crvenoj zvezdi to rade odavno.
Bivši igrači koji su zaradili veliku lovu i postali uspješni biznismeni obavezni su pomagati onima koji su kliznuli prema dnu.
No vratimo se mi Bibi Salati. Ženi prepunoj ideja.
– Radim na knjizi o legendarnoj Milki Babović. Kod mene je objavila puno tekstova. Bit će to sjajno štivo.
Za sve to treba sponzora.
– Mateša mi je obećal pomoći oko knjige o Milki, ali zasad niš od tog. Lakše će ići s knjigom o generaciji '67. – uvjerena je Biba.
Nek joj je sa srećom. Jedva čekam promocije.
KRUŠKIN RECEPT ZA MRŠAVLJENJE
Pri zvoncu (svibanj 2024.)
Prvu priču počeo sam sa Salatom.
Drugu ću s Kruškom.
Ne viljamovkom.
Nego Željkom Krušlinom Kruškom.
Sretoh ga kod prijatelja Draška Pri zvoncu.
– Bogme si se dobro stesao – primijetim njegovo šlang izdanje.
– Otprilike 30 kg manje.
– Odaj ljudima recept.
– Nema tu filozofije. Samo treba probušiti rupu na žlici.
Informiram ga da je umro barba Pere s kojim smo po otocima plovili na "Sardini". I podučavali Rabljane belotu.
Nizale bi se litrice, pekle skušice.
A onda bi Kruška zgrabio gitaru. Za desert.
Pri zvoncu je i moj stari pajdaš Drago Diklić sa sinovima. Prevalio je 86, a još izgleda ko dečec.
– Dok mo'š pit i jest, sve je dobro – kaže.
Bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, predsjednik Zagrebačkog bridž saveza, doživotni lider Društva Zagrepčana.
A malo ih se sjeća da je bio i kandidat za predsjednika države.
Kako nije puno stariji od Trumpa i Bidena, možda bude protukandidat Milanoviću.
Tri Diklića bila su na odlasku pa ne stigoh pitati Fiku zašto je odbio duet s Cesarijom Evorom.
Pa nastup s orkestrom Dukea Ellingtona.
Bit će prilike u Dukatu kod zajedničkog frenda Slavka Hale.
Uz onu njegovu čuvenu:
– Kaj je to razlog da mi neš ne spijemo?
Vrijeme je pred kišu.
Koljeno mi šalje signale.
Telepatski ulazi u restoran moj stari frend dr. Robert Kolundžić.
Po svojim ortopedskim inovacijama poznat i priznat širom Europske unije.
Ali moje koljeno još nije za njegovu opservaciju.
Bolje prognozira vrijeme od Zorana Vakule.
HOĆE LI "UROTNICI" BITI NAŠ "GAME OF THRONES"
Kaptol Centar (svibanj 2024.)
Salata.
Kruška.
Lubenica.
Treću priču počinjem s Matom Lubenicom.
Tako su Ivo Gregurević i Tomislav Palinić prozvali našeg prijatelja Renića nakon premijere filma "Put lubenica".
Dajući izjavu za udarni dnevnik HRT-a, naš Mate je lupio:
– To je najbolji hrvatski film!
Otad ostade Mate Lubenica.
Siguran sam da će nakon premijere filma "Urotnici", koji se tek snima, opet lupiti.
– Sad je TO najbolji hrvatski film!
Jer radi se o priči mog i Matinog prijatelja Mire Gavrana.
O sudbini junaka i mučenika.
Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
Bio sam među 30-ak sretnika koji su u Kaptol Centru odgledali 15 minuta snimljenog materijala.
Vitezovi su Goran Grgić i Jakov Gavran, a njihove voljene Bojana Gregorić Vejzović i Matea Marušić.
– Moraš biti oprezan da u filmu ne prevagne ljiga – upozorim redatelja Bobbyja Grubića.
– Svjestan sam toga. Zato s Mirom dogovaram svaki detalj. Nadam se da će to biti TV serijal od nekoliko sezona. Hrvatski Game of thrones.
– Lijepo je to, ali Europa i svijet danas teže drugim vrijednostima. Oni bi guštali da se Zrinski i Frankopan zaljube u zatvoru. Pogledaj samo Eurosong.
– Švicarac prvi, Lasagna drugi, Hajduk treći. Šalim se, bit će to žestok film protkan krasnom ljubavnom pričom – tvrdi Grubić.
– Ako uspiješ, prihvati se režije Zagorkinih remek-djela, Gričke vještice, Gordane…
– Zasad sam koncentriran isključivo na "Urotnike". Siguran sam da radimo sjajan posao – uvjeren je Bobby, dobitnik tri Emmyja.
– Sretno!
