U Samoboru, odmah ispod Peveca na velikoj prekrasnoj livadi, održavao se poseban događaj. Prvi put u Hrvatskoj, a 23. put u svijetu održava se Svjetski susret Spačeka. Gradić nedaleko od Zagreba ovaj je tjedan značajno promijenio svoj DNK, više ćete čuti kojekakvih stranih jezika nego hrvatskog.
Spačeka i drugih Citroëna ovdje ima kao u priči, na tisuće automobila i njihovih vlasnika. Sve to izgleda kao sjajna zabava, praćena, jasno, domaćim specijalitetima kojima će ljubitelji marke s ‘double chevronom’ utaživati glad. Jedan je ugostiteljski obrt ondje posve nov, ali osoba koja stoji iza te "Vruče čuče" velikoj većini dobro je poznata. Davor Dretar Drele sa suprugom je, dakle, pokrenuo ugostiteljski posao koji se bavi – samo pohanom piletinom. Uz dodatke, naravno, pa se tako uz dva krilca ili bataka dobije i 20 dekagrama pomfrita, prženi luk, limeta i limun te umak po želji. Sve u kombinaciji kako gost želi. I fino je to, zaista onako kako smo nekada jeli. Sjećamo se, miris pohanog mesa po haustorima davao je onaj neki spokoj, potvrđivao da je sve u redu, da je na stolovima radnika ondašnjeg sistema dovoljno svega, da se živi u redu.
I svima nam je taj miris ostao u sjećanju iako je malo pomalo nestao istisnut novovjekim street i fast foodovima, burgerima i sličnim. I tako smo već prije početka velikog skupa ‘citroenaša’ otišli vidjeti što to radi Davor Dretar Drele. "Vruča čuča" – tako će se zvati naša etiketa, ponudit ćemo ono s čime smo svi odrasli, a što nitko ne nudi, domaću pohanu piletinu.
Zašto bismo jeli uvozno kad možemo imati svoje – kaže Drele stavljajući žutu pregaču s logotipom tvrtke – tustom čučom. – Hello, only for you, sir, two chicken wings and some onions, obratio se na zaista prilično dobrom engleskom Drele svojem gostu dok Mišel priprema krumpir. Sve uvijek svježe, nema podgrijavanja. Uzela je poznata medijska osoba u jednom trenutku i termometar da i izmjeri temperaturu ulja.
– Ako je prehladno, onda će meso biti masnije, i to ne valja. Mora biti lagano, ni slično onome što nam posljednjih godina prodaju pod pohano, kaže Davor Dretar. Pohanje mesa ima svoju povijest kod Dretarovih. – Obično se okupi nas pet-šest parova, svi ovako nekih srednjih godina, i mi umjesto roštilja ponudimo pohano. I svi su uvijek bili oduševljeni, nerijetko bi palo pitanje zašto to ne radimo kao posao. Pa evo, sada je prilika tu, idemo probati, mislim da će se svima dopasti – govori nam Mišel. Michelle ili Mišel, pitamo. – Ovo drugo. S prvim je stalno bilo problema, nikad mi nisu ime napisali kako treba. Pogledajte, ni on to ne može uhvatiti, pokaže nam na tablu sa strane na kojoj piše ‘Michaelle’.
Od početka godine Dreleta više ne slušamo na Drugom programu Hrvatskog radija. Bilo je raznih špekulacija pa i onih po kojima mu ugovor nije produžen jer je s pozornice u Križevcima za proslave obljetnice tamošnje tvrtke Radnik prozvao prisutnog političara Josipa Đakića jer je ovaj nešto gledao u mobitel. Još je jednom popularni radijski voditelj opovrgnuo da to ima veze s bilo čim.
– To zaista nema nikakve veze. Jednostavno, svakih nekoliko godina, nekakva uprava u tim državnim medijima sjedne i gleda kako poboljšati poslovanje. Pa shvate da imaju 4.000 zaposlenih, ali i 1.800 honoraraca. Pa onda naprave provjetravanje kako bi nekako postigli bolji omjer i radni učinak. Nema tu ništa osobno, ni prvi ni zadnji put, niti sam ja prvi ni zadnji. No obično se nakon nekoliko godina shvati da se ne može bez iskusnih profesionalaca, samo se meni to više ne da. I zato sada idem u novi biznis, kaže Drele dodajući kako se neće ostaviti nastupa. Jer, dobar je to život, posao nije pretežak, a zarađuje se dobro.
– Nije da mi radio neće nedostajati, u njemu sam se našao prije mnogo godina. No ipak to nije kao nekada. Te formatirane radio stanice, nije to više kao prije. Nije ni lova kao što je bila nikada. Radio će ostati stara ljubav, ali bojim se da je nepovratno izgubio utjecaj koji je nekada imao, kaže Drele kojemu stiže još gostiju.
– Hello, fat and bald, it’s the most beautiful, look at me! Have some chicken, it’s excellent, osvjedočili smo se da Davor Dretar svoj univerzalni zabavljački karakter s lakoćom prenosi i u novi biznis. Koji doista nije ništa komplicirano, jednostavno je, gotovo onako kako Drele obično zabavlja svoju publiku. Vindijina piletina, jaja, krušne mrvice, uz poštivanje modernih trendova koji prije svega poštuju zdrav život. Ulje je visokokvalitetno, iako se razmišlja i o palminom koje propisuje Europska unija. Za ljubitelje tradicionalnog pokoji komad ispržit će se i na masti, do kraja onako kako su nekad radile naše bake. Umaci su, uputit će nas Mišel, sjajni. I doista jesu, belgijski su, zaista drukčiji i koliko vidimo odlično prihvaćeni s novim potencijalnim gastronomskim hitom – Vručom čučom.
Mišel ima još jedan poseban specijalitet, mariniranu puretinu, često je napravi i s medom. Inače obitelj jede sve. Ne znam, možda osim graška. Djeca su, Kristijan i Natali, krenula u drugom smjeru, daleko od medija. Pisalo se u nekoliko navrata o neobično skladnom braku Dretarovih.
– Puno strpljenja, tolerancije i diplomacije, rekla bih, i razumijevanja, pogotovo za vesele večeri. To vam je ta filozofija, kaže Mišel. Poznaju se, kažu, već 30 godina, od toga su 26 u braku.
– Na televiziju sam došla kao pripravnica i tamo smo se upoznali. Malo po malo i danas smo ovdje. Nije bilo smisla da se opet vraćam na televiziju kad je stigao Kristijan. Uz njegov život, stalno na putu i na nastupima ne bi to funkcioniralo, niti bi imalo smisla. Dobro je to ispalo, sada zajedno i radimo ono što volimo, kaže Mišel. I Drele se prisjeća svojih početaka na televiziji.
– Počeo sam kao montažer u režiji. Nedugo nakon što sam počeo osnovala se televizija Z3 na Velesajmu. Puno se ljudi tamo skupilo, no svega je nas desetak doista znalo raditi s tehnikom. Dobro smo se zabavljali, u pauzama bi pred kamerom završili i snimatelj i tonac i montažer, pa i ja. Netko je primijetio da meni to dosta dobro ide i tako je krenulo. Nastavilo se i kad je Z3 prestao s radom, počeo sam ponešto i pjevati. A pjesme su se tada promovirale isto kao i danas, s jedne na drugu radijsku postaju. I shvatio sam da se dobro snalazim s radijskim mikrofonom. Vidio je to i Juraj Hrvačić pa me pozvao na Radio Veliku Goricu, poslije je na Velesajmu osnovan Obiteljski radio, pa Narodni, sve u multimedijalnom centru u Sloboštini. Lijepa su vremena to bila, teško da mogu za nečim žaliti, kaže Drele kojega i dalje prepoznaju.
– Znam! Vi ste onaj s televizije, gledao sam vas na Hugolini, jedna je od asocijacija iako ne sasvim točna. – Bio je to jedan drugi kviz, primijetit će Drele. I ne samo kviz, bilo bi neobično da Dreleta ne prepoznaju, jer kada malo odvrtite film, ne možete se ne sjetiti Dreletronicovih hitova poput “Čavel v glavi” ili albuma najjačeg naziva svih vremena – “Se bum vas tužil”.
Rijetka je to karijera koja uključuje i vođenje Farme, glumljenje u serijama “Zauvijek susjedi”, “Bitange i princeze”, pa još malo pjevanja primjerice s Mejašima s kojima je na engleski prepjevao njihov najveći hit “Zoricu”. S pjevačicom istog imena, Zoricom Kondžom nastupio je na Zvijezde pjevaju, a nastupio je lani i na Tvoje lice zvuči poznato. Neki će se sjetiti da je Drele i vlasnik jednog Guinnessova rekorda, s Kristijanom Petrovićem je na Špancirfestu 2007. 35 sati i 16 minuta vodio talk show. Pa tko ne bi pojeo krilce kod najtalentiranijeg zabavljača u nas?
Drele je jedan od rijetkih zabavljača kojemu se možeš od srca nasmijati...Želim mu sreću u novom poslu...