Biti među pet najboljih radijskih emisija u Hrvatskoj ekipi emisije "Draga nam je Istra" posebna je čast. U pitanju je jedna je od najdugovječnijih emisija Radija Iste koja je s emitiranjem započelo gotovo istovremeno s početkom rada samog radija, 1991. godine. Od početaka cilj joj je bio pratiti narodno glazbeno stvaralaštvo Istre, amatersko stvaralaštvo i rad kulturno umjetničkih društava, pratiti narodne svetkovine i običaje, snimati glazbeni materijal koji nije tonski zapisan i tako ga sačuvati od zaborava i toga se drži i danas. Cilj joj je bio predstaviti javnosti i zanimljive ljude iz naroda, podržavati i inicirati razne susrete i smotre njihova stvaralaštva i stvaranje vlastitog narodnog glazbenog arhiva. U više od 30 godina emitiranja izmijenila je nekoliko urednika i voditelja, a danas ju uređuju Melita Gržić Pincin (ujedno i voditeljica emisije) i Zvjezdan Jurcola, direktor Radio Istre već 30 godina na terenu snima manifestacije i susrete.
- Ponosni smo i što smo 2006. godine s mladima iz Pagubica u Općini Cerovlje, pokrenuli manifestaciju "Supci pud mavricun” (Svirači ispod duge) u prekrasnom istarskom mjestu Grimaldi. Radi se o susretu mladih svirača do 30 godina na tradicijskim instrumentima. Doista nam je cilj da mih, roženicu, bajs i harmoniku zasviraju i zavole i naši najmlađi, jer oni su budućnost Istre - kažu nam urednici emisije.
Kako biste zainteresirali osobu koja možda nikada nije slušala vašu emisiju, da to ipak učini?
Lokalne radiopostaje doista imaju moć da svakog dana donesu malu lokalnu ekskluzivu, priču i reportažu nevidljivu radarima nacionalnih medija. Emisija "Draga nam je Istra" je specifična jer predstavlja istarsku nematerijalnu kulturnu baštinu u svim njezinim oblicima – kroz glazbu, svirku, plesove, običaje, razgovore, reportaže. Nekima je to možda egzotično, pa bismo svakako poručili da poslušaju nešto što nemaju priliku često čuti, ali ni pronaći u bespućima interneta. Ako želite čuti kako trogodišnjak svira harmoniku, a osmogodišnjak bajs, kako je 100 - godišnji barba Milan izbjegao smrt u rudniku i preživio tri rata a 86 -godišnja teta Milka pješačila do škole 12 km i posuđivala odjeću za ples, ako želite znati zašto se barba Mario vratio iz Amerike u Istru, raj na zemlji, ali i kako se pletu košare od bekve (vrbe), predlažemo pojačati Radio Istru svake nedjelje u 9 sati.
VEZANI ČLANCI
Emisija je na dijalektu, koliko ostatak Hrvatske razumije istarski dijalekt?
Jako volimo i njegujemo naše ča, naše ca kojim se govori na Labinštini pa i kaj kojim se govori na Buzeštini. Prožima se naš dijalekt u određenoj mjeri kroz cijeli program, a u emisiji pogotovo. Baš je zato emisija bliska žiteljima našeg podneblja, jer je dio našeg identiteta i ljudi se poistovjećuju s govornicima i temama. U Istru se doselilo puno ljudi iz svih krajeva Hrvatske i okolnih zemalja pa je uvijek zanimljivo čuti koje su to prve riječi koje su naučili na čakavskom, a simpatično je čuti i kada se trude pričati čakavski. Mislimo da neke osnovne čakavske riječi razumije i ostatak Hrvatske, a ako ne razumiju i potaknemo ih na reakciju i istraživanje što neka riječ znači, ostvarili smo cilj. Čuvamo našu tradiciju i podučavamo slušatelje.
Koje je najluđe pitanje koje vam je neki slušatelj postavio u eteru?
Možda nije najluđe pitanje, ali je bila smiješna situacija. Imali smo u poslijepodnevnom programu gostovanje jednog političara, bavili se ozbiljnim temama, otvorili telefone za pitanja slušatelja. Pozdravljamo slušatelja u eteru, očekujemo neko pitanje o komunalnim problemima, a slušatelj ispali: „Škužajte, ma samo bin vas pita broj od onega čovika ča je jutros u Radio tržnici prodava prahce (svinje) i pršute...” Muk pa smijeh, voditelja i gosta. I zaključak da su slušateljima u tom trenutku bile važnije neke druge stvari.
Kod vas na radiju ništa nije formatirano, radite old scool program. Kako se pripremate?
Radio je medij s dušom. Iza našeg programa stoje ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama, dobrim i lošim danima, sa svojim preferencijama, specifičnostima. Naravno da ne možemo bez računala i suvremene tehnike, ali mi smo ti koji slažemo program, pozdravljamo goste uživo, biramo glazbu. Jako smo povezani s našim slušateljima, cijenimo njihovo mišljenje i vjernost, jer danas doista imaju izbora što, kada i gdje slušati. Zato ih rado uključujemo uživo u program, pitamo ih za mišljenje, raspravljamo s njima, nagrađujemo ih. Mi još uvijek imamo emisije koje traju pola sata, dakle njegujemo duže formate u kojima stvaramo prostor za priče o malim ljudima iz susjedstva, o njihovim uspjesima koji bi nam inače ostali nepoznanica. Dobra priprema ključ je dobrog nastupa u eteru i svake dobre emisije, pa kroz razgovore i istraživanja izvan etera nastojimo što bolje upoznati gosta i temu.
Kad se program radi uživo greške su neminovne. Koja je greška izazvala najviše smijeha, a koja možda i neugodnosti i nekih problema?
Da, mi doista gotovo sve radimo uživo pa i vlastiti informativni program cijeli dan svakog punog sata. Naravno da se onda dogode i greške. U ležernom je dijelu programa greške lakše ispraviti, našališ se na svoj račun i okreneš na smijeh. U informativnim emisijama je to teže i nerijetko greške izazovu smijeh voditelja, pa se onda teže uozbiljiti i nastaviti čitati. Bilo je svakakvih situacija i krivo izgovorenih riječi, ali ono što pamtimo je reakcija slušatelja. Kada smo se jednog dana kolegica i ja nasmijale pred kraj središnje informativne emisije toliko da je nismo stigle završiti, sljedeći dan opet smo bile dežurne u vijestima i toliko ljute na sebe i cijeli svijet što nam se to dogodilo. I onda je pet minuta prije središnje informativne emisije zazvonio telefon i slušatelj pita 'tko je jučer vodio vijesti?' Ja sam rekla da sam bila jedna od njih i već sam bila spremna odgovoriti da sve znamo, da se nije smjelo dogoditi, da je to neozbiljno i tako dalje. A on mi je samo rekao: "Ma samo sam vam htio poručiti da se ništa ne sekirate, da je to bilo toliko ljudski, simpatično i spontano i da ste mojim kolegama i meni koji smo vas slušali u radionici uljepšali dan.” Do suza nas je dirnuo.
Smatrate li da je sloboda medija ugrožena? Je li jednostavno otvoreno razgovarati o društvenim problemima? Nailazite li ponekad na pritisak “izvana”?
Iz naše perspektive, mi možemo reći da se ne osjećamo ugroženo, da doista možemo u eteru govoriti argumentirano o svemu i sa svima i da ne nailazimo na nikakve pritiske. Svima dajemo priliku iznijeti svoj stav i mišljenje, a slušatelji će sami procijeniti, na temelju djela, a ne samo riječi, tko ih „mulja”, a tko govori istinu.
Kako vidite budućnost radija? Mnogo puta do sada su mu prorekli propast.
Radio ima svoju prošlost, živi sjajnu sadašnjost, ali ima i budućnost. Istina je da su nam sada sve informacije udaljene klik na mobitelu i da smo svi jako ovisni o internetu i društvenim mrežama. Koliko nam je to donijelo dobra, toliko nas je i otuđilo jedne od drugih. Radio spaja ljude, topao je, prijatelj. Ugodan glas s radija koji te nasmije i oraspoloži, s kojim se možeš poistovjetiti, može popraviti i najgori dan. Na radiju nema žutila, govora mržnje, skrivanja iza lažnih profila, kritiziranja i prozivanja bez argumenata.
Koje odlike mora imati dobar radijski voditelj?
Na radiju nema slike koja odvlači pažnju, pa su boja glasa, dobra dikcija i poznavanje gramatike hrvatskog jezika vrlo važni. Radijski voditelj mora biti komunikativan, uvjerljiv, ljubazan, širokog općeg znanja, informiran i zainteresiran za sva događanja, od politike preko kulture, do sporta i glazbe. Mora imati i dobru koncentraciju, jer uz posao voditelja često istovremeno obavlja i posao novinara, tonskog realizatora programa i glazbenog urednika. I naravno, mora biti snalažljiv jer u programu uživo moguće su svakakve situacije. Ako ima i smisao za humor – savršeno.
Gdje ćete čuvati Ružu....naravno ako ju dobijete jer konkurencija nije laka?
Stvarno je konkurencija sjajna i čestitamo svim nominiranim kolegicama i kolegama, sigurni smo da svi zaslužuju Ružu. Čestitamo i onima koji nisu nominirani, ali svakodnevno na mnogim, prije svega lokalnim radijskim postajama rade sjajne emisije, a koje možda nepravedno ne stižu pod pasku šire javnosti. A Ruža je ne samo divno priznanje nego i prekrasan umjetnički eksponat koji zaslužuje posebno mjesto u našoj redakciji i koja će se lijepo uklopiti u naše nove prostore.
S kim dolazite na dodjelu Večernjakove ruže 22. ožujka u HNK Zagreb i jesu li već počele modne pripreme?
Mi smo svi jako povezani, jedan mali obiteljski radio. Sve naše nominacije i nagrade, svi naši uspjesi, zajednički su. Zato se nadamo da ćemo moći doći u što većem broju i pratiti uživo uvijek sjajan program dodjele Večernjakove Ruže u prekrasnom HNK u Zagrebu. A modne pripreme... uf, slatke nas brige već more! Žene bi se odmah mijenjale s dečkima, oni samo nabace odijelo i tenisice i izgledaju super!
VIDEO Severini usred koncerta pukle hlače, pogledajte kako je to riješila
