Novinari HNTV-a Anđelko Kecman, Igor Ćurković, Ivan Ljubić i Mateo Pukšar na potpuno atipičan način za hrvatski eter pratili su HNL iz kola u kolo. Podcast 'Utakmicu po utakmicu' trajao je oko sat i pol, a novinari su - u opuštenoj atmosferi komentirali utakmice i aktualnosti. Zbog toga su, iako je projekt završio oko prošlog Božića, zaslužili nominaciju u kategoriji digitalna ruža godine, a s nama su podijeli razloge gašenja podcasta, te su otkrili i je li ih ovo priznanje iznenadilo.
Ove godine se prvi put dodjeljuje Večernjakova ruža u kategoriji digitalna ruža godine. Što mislite o tome?
UPU: Smatramo to logičnim iskorakom uslijed globalne digitalne ekspanzije. Također je to potvrda da su tzv. novi medijski formati postali ozbiljan faktor u oblikovanju javnoga mnijenja.
Kako ste reagirali kada ste saznali da ste nominirani?
Mateo: Red nevjerice pa red ponosa jer smo u tako malom vremenskom roku uspjeli doći do tako velike nominacije.
Anđelko: Šok i nevjerica! Znam da smo dali 120% od sebe u ove dvije godine, ali svijet medija je velik i nema tu favorita. Svatko svakoga prati, ali mi smo išli „Utakmicu po utakmicu“ i na kraju nas je Internet nagradio.
Igor: Mislili smo da je neka šala jer smo doslovno par tjedana prije toga završili s podcastom. Ispalo je baš u skladu s našim stilom kroz protekle dvije godine, da idemo po najveće priznanje u karijerama – posthumno. Koliko god smo ispočetka umirali od smijeha jer smo se uopće našli u konkurenciji, toliko nam je svakim danom sve jasnije da se radi o stvarno ogromnoj stvari, o prestižu, o ponosu.
Ivan: Čim sam vidio Igorovu poruku u WhatsApp grupi, prekršio sam drugu Božju zapovijed i razdragano trčkarao okolo u želji da javim svojim bližnjima.
Večernjakova ruža jedna je od rijetkih nagrada koju zajedno dodjeljuju i struka i publika. Nominirane bira stručni žiri, dok o pobjedniku odlučuju glasovi publike. Što vam u tom kontekstu znači sama nominacija?
UPU: Upravo je takav model razlog zašto i sama nominacija ima veliku težinu i doživljavamo ju kao kompliment. Struka i publika su savršen miks i tko god na kraju ispliva kao pobjednik bit će zasluženo.
Nažalost, podcast 'Utakmicu po utakmicu' zbog kojeg ste nominirani ugašen je oko Božića 2021. Možete li nam otkriti zašto?
UPU: Prije nekoliko dana sve nam je postalo jasno. Naime, prilikom gostovanja u našoj emisiji krilni napadač Gorice i povremeni hrvatski reprezentativac Kristijan Lovrić rekao je da je nemali broj klubova čije je boje branio – otišao u stečaj. Dakle, očito nas je sustigla kletva Kristijana Lovrića.
Još uvijek se može vidjeti gomila komentara ispod objave na Facebooku da se podcast ukida. Ljudima se stvarno svidjelo to što ste radili. Hoćete li možda pokušati raditi nešto slično uskoro?
UPU: Ideja je i dalje živa i ne isključujemo tu opciju. Ovim putem se od srca zahvaljujemo svima na nevjerojatnoj potpori. To nas na neki način obvezuje za budućnost. Ukoliko osvojimo Digitalnu ružu nećemo imati izbora, nego vratiti se u akciju.
Kako ste došli na ideju podcasta i zašto baš domaći nogomet?
UPU: Radeći na Hrvatskoj nogometnoj televiziji (HNTV) nama je domaći nogomet doručak, ručak i večera. Ideja o podcastu rodila se spontano kroz naše uobičajene razgovore u redakciji. Samo smo se preselili nekoliko metara dalje u studio i upalili kamere.
Pretpostavljam da ste se upoznali preko posla. Družite li se i privatno? Mnogi su gledatelji primijetili da razgovarate kao društvo na kavi...
UPU: Tako je. Posao nas je spojio, a ovaj projekt povezao zauvijek. Družimo se i privatno.
U podcastu ste imali i goste. Je li vas netko od njih posebno iznenadio?
UPU: S vremenom smo došli do zaključka kako smo sami sebe iznenadili prilikom tih gostovanja jer smo uspjeli postići da se apsolutno svaki gost osjeća kao u vlastitom dnevnom boravku i bude do kraja prirodan.
Jeste li za vrijeme trajanja podcasta pratili brojke na društvenim mrežama, koliko je teško uspjeti postići neku dobru gledanost na YouTubeu?
UPU: Sustavno smo pratili i svjedočili konstantnom rastu. Naša je zajednica i šira jer smo se emitirali u programu HNTV-a što nam je bila komparativna prednost u odnosu na konkurenciju. Nema tajne, potrebno je biti autentičan, konstantan, inovativan i držati tempo. Jasno, na kraju presudi kvaliteta. Ako je nemaš, uzalud vam trud svirači.
Pratite li podcaste u slobodno vrijeme? Ako da, koje?
Mateo: Ne.
Anđelko: Kako se kaže „o mrtvima, bivšima i konkurenciji – sve najbolje!“. Inkubator pratim koliko mi vrijeme dozvoli.
Igor: Tribina.hr je ozbiljan projekt i ako mi zaslužujemo biti ovdje, onda i ti mladići i djevojka zaslužuju biti tu.
Ivan: Ovisno o gostu i tematici bacim oko na Inkubator, Tribinu i Gdje si bio '91.?
Osim nogometa, koji sportovi vas još privatno zanimaju?
Mateo: Futsal. Ispratim većinu sportova, ali nije to ni blizu razine na kojoj pratim nogomet.
Anđelko: Obožavam sportove izdržljivosti, posebno trail trčanje. Uz posao sam zavolio futsal, ali samo kao gledatelj. Imam više hrabrosti trčati 10 sati po noći, snijegu i s divljači nego da me netko gleda s loptom u nogama jednu minutu.
Igor: Košarka, definitivno. Zimi skijaški skokovi, blaženi Slovenci koji ih prenose svaki vikend.
Ivan: Stolni tenis mogu igrati 24 sata u komadu. Košarka mi je posebna strast, a s vremenom otkrivam i nove sportove. Volim pogledati golf na televiziji, a nadam se da ću ga uskoro i zaigrati. Otkriće mi je i odbojka na pijesku kao fenomenalan vid rekreacije.
Imate li neke neostvarene želje, nešto što si priželjkujete u budućnosti?
Mateo: Želio bih jednoga dana komentirati reprezentaciju. Ostale poslovne ciljeve sam odavno i premašio.
Anđelko: Želim završiti Ultra-Trail du Mont Blanc! Profesionalno, volio bi u dogledno vrijeme raditi sportske putopise.
Igor: Jednoga dana pokrenuti baš pravi ozbiljan tečaj sportskog novinarstva i komentatorskog posla. Da pomognem novajlijama u ovom zanatu onako kako meni nije previše ljudi pomoglo.
Ivan: Imam dvije želje: otići u svemir i doživjeti novi Dinamov stadion u Maksimiru. Nekako mi se čini da su veće šanse da me lansiraju u orbitu, ali ne gubim nadu.
U slučaju da Ruža dođe u vaše ruke, imate li već mjesto gdje ćete ju čuvati?
UPU: Mi se nadamo da imate spremne četiri ruže inače bi to mogla biti jabuka razdora u našoj kompaktnoj družini. Šizma kakvu zapadna civilizacija ne pamti još od 1054. godine.
Ako nam epidemiološke mjere dozvole, hoćete li doći na dodjelu Večernjakove ruže 18. ožujka i koga ćete povesti sa sobom?
Mateo: Idem sam, bez ikakve pratnje. Nitko mi neće tu večer pokvariti. Očekujem after o kojem će se pričati godinama. Uzvanici, čuvajte se!
Anđelko: Također.
Igor: Obavezno dolazimo, pod jednim uvjetom. Stavite nas blizu Albine, da imamo s kim pričati o nogometu.
Ivan: Dolazim u pratnji zaručnice. Vidimo se!
VIDEO Pogledajte najbolje trenutke s dodjele Večernjakove ruže
Super emisija za razliku od nekih drugi dečki su dobra analizirali ali sve u opuštenoj atmosferi šta dosad nije bio slučaj